Ledeno doba – Šapice na Krndiji

29.01.2017.

Zadnji prvoga kod Tivana u Gazijama

Dana 29. siječnja anno domini 2017. pohodili smo Tivanovo, Gazije. Dan je počeo kao san. Lutali smo bijelim brežuljcima okruženi izmaglicom dok su do nas dopirali tračci sunca… No, nemojmo se zavaravati – mi smo uistinu planinarili. Uspon preko Petrova vrha i nije bio naročito težak, ali su nam vremenske (ne)prilike uvelike otežavale našu šetnju… Ugodna nedjeljna šetnjica započela je s Međe, pa preko Petrovog vrha do Gazija. Tih 10 kilometara nas je koštalo 3 sata dragocjenog vremena, a slastan obrok koji nas je ondje čekao definitvo je vrijedio toga… Povratak je uslijedio prilično brzo jer su nam se prstići i šapice počeli smrzavati, a kako nitko ne voli previše zimu vrijeme je bilo da krenemo… Povratak je išao putem Dida Račkog, a ta se ‘laganica’ kako smo mislili, pretvorila u nešto malo napornije probijanje snijega zavojitim putevima prema Međi, od kud smo se i uputili na današnji pohod. Naposljetku, oko 17 sati nešto umorniji ali s osmijesima na licu stižemo do krajnjeg odredišta i uputismo se našim domovima.

Marija Bešlić

Drage Šapice, iskreno se divim svima nama koji smo uspjeli prehodati ovu nimalo laku rutu. Nadam se neće ostaviti traga na volji za nastavkom planinarenja. Nekako mi se čini da sam ovu rutu nesvjesno predimenzirao. Znao sam da je spust Vrletinom zahtjevan, no nisam očekivao da će povratak ravnim dijelom i još makadamom biti toliko naporan zbog visine snijega. Jako mi je žao što sam vas doveo u takvu situaciju koja je rezultirala iznimnim naporom na granici mogućnosti pojedinaca. 

Ivan Lončarić

Koliko je pohod bio zahtjevan, govori i činjenica da me jednog trenutka počelo boljeti koljeno. To je razlog zašto nisam smio stati jer bi se ohladio i kasnije bi se teško pokrenuo. U nekim su trenucima pojedine pripadnice nježnijeg spola bile na rubu suza, pa smo malo pjevali kako bi skrenuli misli, a povremeno sam izgovarao neistine tipa “Evo iza ovoga zavoja je kraj…” Iako nije bilo bezazleno i unatoč svim teškoćama – pohod je bio super… 🙂 Na kraju je ipak proradio hormon sreće. Kapa dolje i čestitke svima.

Dražen Šmit

Na startnoj crti okupilo se 23 uglavnom prekaljene šapice i nekoliko novih nada (Miranda, Slaven, Maja). Ne biste vjerovali svi su došli samo sa jednim ciljem – kako bi u hladnoći i dubokom snijegu hodali 15-ak kilometara po Krndiji. Zamislite došli su hodati!? E svašta. 😉

Spomenimo i sudionike pohoda poimence i iz sredine koje dolaze…

Iz Požege: Domagoj, Martina, Katarina i Maja; iz Slavonskog Broda: Dobrila, Dubravka i Miranda; iz Belog Manastira: Suzana; iz Osijeka: Ivan, Jasna, Damir, Vlasta, Marija i Dražen; iz Donjeg Miholjca: Nikola; iz Virovitice: Marina, iz Orahovice: Mira; iz Našica: Ana Marija; iz Kutjeva: Marija; iz Slatine: Jasna, Slaven, Vlatka, Miša i prekrasna Vlatkina kuja “Nela”.

Prvotno zamišljenu rutu: Međa (620 m/nv) > Petrov vrh (701 m/nv) > Vrletina (535 m/nv) > Gazije (220 m/nv) > Pijeskovi > Dobra voda (601 m/nv) > Međa duljine oko 18km smo zbog visokog snijega (40cm) skratili na 15km i za povratak je Ivan odabro stazu Dide Račkog, koja je kraća i manje zahtjevna.

Nažalost snijeg (i debeli minus) nas nije samo usporio, nego i propisno izmorio… Iskrene čestitke svima, a posebno 3M ekipi (Mira, Maja, Miranda). Cure svaka čast! Najbolje ste! 🙂

Jedna se šapica spuštala niz sajlu sa rukom u gipsu, a bilo je onih sa ozljedama prstića na nogama i ranama zadobivenim tijekom akcije pomaganja. 🙂 Ma svega je bilo, samo vas dragi čitatelji nije bilo.

I da skratim – Šapice nisu samo: odvažne i izdržljive, mi smo i lijepi, iskusni, pametni, naočiti, fini i svima mili. 😉

Koristim prigodu još jednom se zahvaliti  (napismeno) našim domaćinima u planinarskom naselju Tivanovo, u Gazijama na izvrsnoj klopi (i paprikama u svim duginim bojama), dočeku, osmijehu, Mirjani VTC, Cigi, Mlinki, Vinku, Predragu i mnogim drugim znanim i neznanim ljudima dobre volje na pohodu i prije svega druženju.

Miša Nicinger

5 comments

  • Josip Ciganović

    Lijepo! I da znate, nije samo vama bilo teško prtit taj snijeg, i naša ekipa do Kutjeva se prilično izmorila u povratku jer smo kao i vi malo promijenili stazu pa smo puno prtili uzbrdo! Vidimo se u Mađi!

  • Miroslav Mesić

    Pozdrav svima. Zimsku službu i planinare ne smije iznenaditi snijeg. Na ovom vašem izletu barem trećina je trebala imati krplje. To je nužnost, učimo to u planinarskim školama. E sad!!! Stvaranje navika nošenja, rijetko trebaju, cijena,….
    Prije dvadeset godina samo rijetki su koristili štapove – a gle danas. Tražite popuste i kupite krplje ( veličine koje odgovaraju vašoj težini) jer je to, uglavnom, cjeloživotna investicija, a nemjerljiv užitak hodanja po dubokom snijegu. I ne će tada biti “crko ko konj”. Živjeli.

  • Dida Drago

    Pozdravi svima,ova reportaža zaslužuje,mjesto na programu TV-a, svaka Vam čast, na dolasku i odlasku. Smatram da ste donijeli pravu odluku za povratak. Bravo!

  • Miranda

    Bilo je naporno, al svejedno predivno i nezaboravno 🙂 Osjetio se pozitivni duh zajedništva svih Šapica i veliko hvala Ivanu i Miši i svima ostalima na moralnoj podršci u zadnjim redovima 🙂 Nakon ovoga nema odustajanja 🙂

  • Ena

    Zimska idila! Posebno ste mi svi zgodni na uzetu 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*