Vatrogasni put na Malom Lošinju
29.04.2017 & 30.04.2017.
Planiranje hodanja po „otoku vitalnosti“ započeli smo još u siječnju ove godine. No, sve je počelo davno, davno prije, kada se naša manekenka – šapica Ena preselila u Mali Lošinj „trbuhom za kruhom“. Dala nam je do znanja da se tamo svake godine održava jedna super utrka tkz. Vatrogasni put. kojim se, u dužini od 40 km, obilazi cijeli otok zanimljivom stazom uz more. Pa, gdje ćeš boljeg izazova za Šapice J.
Skupili smo glave na jednu hrpu (čitaj: napravili smo grupu na Viberu), izmjenjivali informacije, tražili smještaj, planirali putovanje tko s kim,… U trenutku planiranja putovanja uopće nismo znali da će se stvarna utrka održati 30. travnja, to smo saznali svega 2-3 tjedna prije odlaska na Mali Lošinj. Evo, kao da nas je netko pitao, sve se poklopilo.
Ukupno nas deset (Maja, Jasna, Jasna, Marina, Vesna, Martina, Domagoj, Mladen, Dejan i moja malenkost) doputovalo je u Mali Lošinj, što je uz Enu činilo solidnu skupinu jedanaest Šapica. Nažalost, tijekom planiranja te aktivnosti neki koji su imali veliku želju biti s nama, prije svega Doris i Marko (da, onaj, Enin, s Punta Križa) to nisu bili u mogućnosti iz opravdanih razloga.
Apartmani Loreta u Malom Lošinju, vlasnika Lorete i Darka Sorića, pružili su nam odličan smještaj.
Odlični apartmani, ljubazni domaćini, blizina centra grada, javnog parkinga koji se ne naplaćuje i trgovačkih centara su nam olakšali provedbu ove naše aktivnosti.
Na dan utrke, 30. travnja, pojavili smo se na startu, uplatili kotizaciju i odmah dali do znanja domaćinima da smo mi grupa planinara iz Slavonije koja će Vatrogasni put hodati u dva dana. Malo su nas čudno gledali, nešto malo pitali, komentirali, no uspjeli smo se sve dogovoriti.
S obzirom da smo se već prije pripremili za hodanje po toj stazi (karte + GPS trag + OruxMaps + Ena) nismo imali nikakvih nepoznanica. Prvi dan smo hodali do Velog Lošinja te preko crkvice S. Ivana na drugu stranu otoka do uvale Krivice, pa nazad prema Malom Lošinju (gotovo 30 km). Drugi dan smo automobilima došli do crkvice S. Ivana, ponovo se spustili do uvale Krivice, no sada na drugu stranu hodali do Velog Lošinja pa ponovo do crkvice S. Ivana (oko 18 km).
Uglavnom, prehodali smo cijeli Vatrogasni put, uz dodatni bonus dva poprečna hodanja od Velog Lošinja do uvale Krivice 🙂 .
I, to je to. Bilo nam je uistinu zanimljivo.
Saznali smo zašto neki nedjeljom ne idu na planinarenje te zašto te iste nedjelje neki drugi ne idu na planinarenje, zatim da se oblatne mogu filovati i sa zobenim pahuljicama u nedostatku brašna (i, jako su fine) te da “organizacija nije bila savršena jer hrane nije bilo” :-).
Ivan Lončarić
