Utvrde Filakovo i Šomoška
17.08.2015.
Moja glad za posjetom starim utvrdama dovodi me do gradića Filakovo.
Smještam se u penzionu samo stotinjak metara od istoimene utvrde. Pošto je ulazak u utvrdu od 10 sati (a ja sam došao jučer navečer), jutro koristim za obilazak centra i lokalnog parka.
Zatim dolazim do srednjovjekovne utvrde Filakovo čija gradnja je počela u 13-tom stoljeću. Obilazak utvrde nije besplatan, nego je potrebno platiti prihvatljivu cijenu koja se kreće od 0 eura za malu djecu i umirovljenike, do 3 eura za odraslu osobu. Znali su ti plemići izabrati lijepu lokaciju za svoj dom. Sa vrha utvrde se pruža dovoljno lijep pogled, a u ono vrijeme i dobra lokacija za vojno-političke potrebe. U turističkom informativnom centru daju mi neke informacije o okolnim zanimljivostima.
Na utvrdi Filakovo se zadržavam nešto više od pola sata. Vraćam se do penziona, pakiram stvari i krećem prema utvrdi Šomoška koja je udaljena oko 20 km. Silazim sa glavne ceste, a putokaz upućuje na još 4 km vožnje kroz šumu. Dolazim do parkirališta (plaća se), kupujem ulaznicu za Šomošku i krećem prema utvrdi. Do tamo mi treba oko pola sata hoda. Nailazim na izvor pitke vode gdje je voda odlična, svježa i hladna. Kako se približavam utvrdi, srećem obitelj Szekely iz istočne Slovačke. I oni idu prema utvrdi. Tu je tata Tibor, mama Marija te kćerke Marija i Julija. Zajedno idemo do utvrde. Prolazimo pored kamenog mora – gomile nabacanog kamenja. Nešto dalje je kameni vodopad.
Naime, cijeli taj brijeg je nastao vulkanskom aktivnošću pa odatle i kamenje. Konačno dolazimo do našeg cilja – utvrde Šomoška. Već na prvi pogled se vidi da su graditelji kao građevni materijal upotrebljavali vulkansko kamenje. Nadmorska visina je 505 m/nv. Sama utvrda se nalazi na granici Slovačke i Mađarske tako da i Mađari rado dolaze ovamo na izlet (i plaćaju ulaznicu). Pogled sa utvrde je poslovično lijep, a u daljini se vidi mađarska utvrda Salgo. Nakon obaveznog fotkanja i predaha nećkam se da li da prijeđem na mađarsku stranu. Ali ne nećkam se dugo pa idem stotinjak metara i dolazim do zvona kojeg svaki pravi planinar zazvoni. Tu se nalaze i makete desetak srednjovjekovnih utvrda sa ovog područja.
Vraćamo se istim putem natrag do auta. Upisujemo se u knjigu gostiju, a ja, naravno, pišem svoje dojmove po hrvatski. Slijedi zajedničko fotkanje za uspomenu pa idemo na ručak u jedan restoran blizu mađarske granice.
Danas sam obišao dvije srednjovjekovne utvrde, jednu u centru grada Filakova i jednu u šumi na brdu. Stavljam dvije kvačice na popis želja. Godišnji odmor je baš lijep.
Pozdrav iz Filakova!
Valentin Žagar
