Utvrda Tematin, pećina, vrh Bezovec i iskopine Kostolec
16.06.2015.
Drugo planinarenje u Slovačkoj, ovog puta povodom odlaska na utvrdu Tematin.
Idem iz Bratislave po autocesti i silazim na izlaz Pieštany. Nastavljam cestom preko rijeke Váh (tnx Martin) i skrećem lijevo prema selu Modrovka. Nakon nekoliko skretanja i vožnje uzbrdo, uskoro dolazim na skijaško izletište Bezovec. Iako sada nema snijega, Bezovec je otvoren i tijekom ljeta, ali najviše posjetitelja ima preko vikenda. Tako sam ja došao ovamo i mjesto mi se čini sablasno prazno, tek poneki parkirani auto pokazuje da ovdje ima života.
Parkiram na mjestu označeno kao Koliba, oblačim planinarske cipele i hlače te se upućujem prema utvrdi Tematin. Orijentacija je bez problema, treba samo pratiti plavu oznaku i ići najčešće glavnom cestom. Prolazim Sport chatu (planinarska kuća) i vidim na znaku da je nadmorska visina 615 m/nv. Čekaj malo, Tematin je na 564 m/nv. To znači da idem prema dole. Ili još gore, budući da su utvrde obično na uzvišenju, to znači da ću ići prvo dole pa gore do utvrde, a natrag isto dolje pa gore (tako je i bilo).
Od Bezovca do utvrde Tematin ima sat vremena hoda, što se ne čini puno. Put mi je ispresijecan livadama i šumama te mi se povremeno ukazuju lijepi pogledi. Nakon 40 minuta hoda otvara mi se pogled prema utvrdi. Zastajem malo da predahnem i promotrim ruševinu. Cesta se mijena sa široke na usku. Ako je i mogao proći neki terenac, sada više ne može, možda tek planinarski bicikl može proći ovuda.
Neposredno prije dolaska do utvrde, srećem dvoje izletnika, Lubo i Kveta (Ljubo i Cvijeta), koji su došli ovamo iz Trenčina i prvi put su ovdje iako do njihovog grada nema daleko. Zajedno prolazimo zadnje metre do ruševine. Ja se zatim odvajam da bih pronašao skrivenu kutiju, a nakon toga dolazim do utvrde. Da slovačka drzava brine o starim utvrdama vidi se i po tome da su ovdje radnici koji rade na rekonstrukciji Tematina. Vjerojatno će im trebati godine da ga dovedu do kakvog takvog stanja. Ali bolje i to, nego da se ostavi zubu vremena. I ova utvrda, kao i mpnoge druge, je iz 13-tog stoljeća. Zajedno sa još nekoliko utvrda u blizini, služila je za čuvanje puta koji vode do Ugarske. Razgledavam stare zidove i kupole te dolazim do mjesta odakle je prekrasan vidik na cijelu dolinu. Odavde se vide Mali Karpati, planine prema Češkoj, a čak se vidi i odašiljač kod Bratislave. Oči moje, nagledajte se ovog prizora, toga u Osijeku nema. Gledam u gps koji pokazuje udaljenost od 80 kilometara. Ovdje ponovo srećem Luba i Kvetu te im sa veseljem pričam o geocachingu te odakle sam došao.
Nakon što sam bio ovdje oko pola sata, odlazim prema Tematinskoj špilji. Do tamo mi treba 15 minuta hodanja uglavnom nizbrdo. I tamo pronalazim jednu skrivenu kutiju (zbog toga sam i išao tamo) te se upućujem natrag, prvo prema utvrdi Tematin, a zatim do skijališta Bezovec. Povratak je nešto duži jer moram doći na višu nadmorsku visinu. U daljini vidim moj budući cilj, vrh Bezovec. Kod skijališta imam problema sa traženjem restorana. Naime, gotovo da i nema ljudi pa je restoran zatvoren. Srećom, nešto dalje je otvoren hotel Inovec gdje naručujem hladan sok za osvježenje.
Nastavljam planinarenje i upućujem se prema vrhu Bezovec. Pratim skijašku stazu koja vodi do ispod vrha. Iako je vrh Bezovec na 742 m/nv tj. višlje od utvrde Tematin, pogled je nešto manje atraktivan jer se okolo nalaze brda koja zaklanjaju pogled. Tek se djelomično vidi dio zapada i dio juga. Moram li napomenuti da je i ovdje skrivena kutija? Veseli me što se na vrhu nalazi upisna knjiga (iako nema žiga).
Vraćam se do auta do kojeg mi treba 25 minuta spuštanja. Gledam termometar u autu, pokazuje ugodnih 22 stupnja. Na putu natrag kratko se zaustavljam kod Novog Zelanda, farme koja je izgradjena u stilu Hobbitona iz Gospodara prstenova, ali nazalost, otvorena je uglavnom preko vikenda (danas je utorak).
Vozim se autom prema Pieštanima, kad vidim da je u blizini neko arheološko nalazište. Zastajem, parkiram auto i krećem na kratku cestu uzbrdo. Ali, avaj, već sam se presvukao. Sada sam u običnim cipelama pa je hod nesto teži. Nakon desetak minuta dolazim do arheološkog nalazišta Kostolec koje potječe jos od prije nove ere. I odavde se pruža lijepi pogled, ali nakon Tematina, nisam toliko impresioniran. Putem nizbrdo do auta, krećem se vrlo oprezno te uspijevam sići dole bez ijednog pada iako je puteljak dosta sklizak.
Svoj današnji izlet završavam u restoranu prigodnog imena Penzion Tematin.
Još jedan planinarski dan, još jedna srednjovjekovna utvrda posjećena. Stvarno je lijepo biti na godišnjem odmoru.
Pozdrav iz Slovačke!
Dr. Zagy
