Umjetnički pohod
27.05.2018.
Pa niste valjda mislili da će Šapice danas hodati samo 7 kilometara!? Napravili smo mi duplo više, a potom se malo zapričali i dakako zalutali, pa smo inicijalnoj ponudi od 14 km pridodali još 2+2 tj. 4 km. 🙂 Sve skupa nešto više od 18 km. Bravo mi.
Ukratko, družili smo se sa svekolikim planinarima iz pola Slavonije i na kraju se izljubili, te izmijenili brojeve telefona (five, five, five, seks, seks, seks) a potom i razišli svatko na svoju stranu: Slatinčani na sjevero-zapad, Brođani na jugo-istok, a Požežani na jugo-zapad, a svi koji nisu Šapice su ostalo na Sovskom jezeru i nadam se da su sretno stigli domu svome…
Bilo je to ujedno i prigoda da pojačamo brojno stanje naše ne tako male planinarske družine. Najnoviji članovi naše elitne nakupine su: Predrag Livak, Marica Škarica, Anto Jurić, Snježana Pilaš… A tu je i naša Ružica kojoj nisam uspio “uvaliti” šapicu jer su Slavonsko-brođani žurno nestali. Joj ta Dobrila stalno žuri mužu svome… Očito voli ona njega i on nju, a tako i treba. 😉
Nego vratimo se mi na bitno… HPD “Sokolovac” iz Požege je u povodu 120-te obljetnice postojanja društva organizirao “Susret planinara pjesnika i slikara 2018.” na Sovskom jezeru, sa mjestom sastanka u Ruševu, kod križa i broja 150. Ruta je bila jednostavna: Ruševo (171 m/nv) > Sovsko jezero (430 m/nv) i nazad (samo Šapice).
U Ruševu se prije polaska na hodnju častimo i gostimo kod Željka – OPG “Emić” koji nas je pratio tijekom pohoda i održao informativni govor na jednom od arheoloških lokaliteta. Hvala Željko! Strašan si. 🙂
Što se tiče umjetnika, uspio sam “ubrati” samo dva imena: Željko Potnešil iz HPD “Sokol” Feričanci i Mira Šarabača iz HPD “Sunovrat” Đurđenovac, oboje slikari. Nažalost pjesnike nisam “polovio”. Ako netko zna tko je sve izlagao slike i recitirao poeme neka mi dojavi… Nadopuniti ću…
Šapice su došle u broju od 13 ili 14 komada (Mijat kaže 16), no za ovu prigodu ću spomenuti samo one koji su hodali punih 18 km: Jasna, Vlatka, Miša, Franjo, Sandra, Goga, Anamarija, Milan, Melisanda, Dobrila, Božena, Dubravka i Ružica (na slideru nedostaje Melisanda). Lijepo smo se družili, više puta oznojili, iako ne zbog težine, nego i samo zbog vrućine & sparine. Nikome nije bilo teško, niti mrsko, dapače bilo je uistinu dobro. Imali smo i dva psa točnije kujice: Nela i Bobica.
I da svršim… sa ovim izvješćem. Ekipa iz Vinkovaca spaljena do neba i nazad, Požežani standardno dobri domaćini, Predrag meštar od zanata (vođenje, fotkanje, animiranje, udvaranje, pomaganje) ukratko pravi macan, a Šapice pomalo ekscentrične, nabrijane, zaigrane. Ma najbolje! 😉
Do novog znojnog susreta sa vama, lijep pozdrav i svako dobro.
Miša Nicinger
