U gostima kod Mađara
14.04.2013.
Odakle da krenem pisati ovaj tekst? Možda od toga da ja nisam strastveni planinar, ali sam strastveni geocacher. O čemu se radi?! To je aktivnost zvana geocaching, vrlo poznata u svijetu (čitaj: Njemačka, Engleska, SAD), a manje poznata ili skoro nepoznata u Hrvatskoj.
Kako sam saznao da se planira planinarenje na Mecseku u Mađarskoj, odmah sam pogledao da li tamo ima nekih geocacheva. I, naravno, Mađari se više bave tom aktivnošću pa je bilo dosta geocacheva. I tako sam se odlučio da se pridružim Šapicama u njihovom posjetu Mecseku.
Dogovarali smo se sa Ivonom kako ćemo ići i gdje i ja sam pripremio mobitel za geocachiranje. Sastanak sa Slatinčanima je bio u Donjem Miholjcu. Upoznavanje sa novim Šapicam i krećemo na mađarsku granicu. To je prošlo bez problema. U Pečuh smo došli za pola sata od granice i stali kod centralnog pečuškog groblja. Kad smo već bili tamo, kažem Ivoni da u blizini ima jedan geocache. Ona je odmah prihvatila i išli smo zajedno pronaći tu čarobnu kutiju.
Malo zatim smo se našli sa Robertom, Mađarom koji nas je čekao tko zna koliko dugo preko puta ceste. Zajedno smo krenuli prema Domorkapu – nešto kao početna točka za planinarenje na Mecseku. Pogledam na mobitel i vidim da blizu ima jedan geocache. Super, to ćemo pronaći kad se budemo vratili. Krećemo na hodanje u velikom društvu od dvadesetak planinara, pola hrvatskih, pola mađarskih. Nakon nešto hodanja, prvo zastajkujemo da vidimo ostatke žičare i lijep pogled prema jugu. Krećemo dalje i nakon dvadesetak minuta (ukupno) dolazimo do prvog većeg stajanja. Vade se kolači, sokovi, rakija i malo se krijepimo. Malo smo se i poslikali i dolazi vrijeme za nastavak. Pogledam na mobitel i vidim da je jedan specijalan geocache (letterbox) na samo 100 metara. Ali kasno, više ne stignemo otići po njega jer su drugi već krenuli dalje. Odustajem u nadi da ću doći ovdje na kraju dana (što ipak nije bilo).
Putem pokušavam divaniti sa Mađarima, ali nam baš i nije išlo. Oni ne znaju engleski, a ja ne znam mađarski. Tek tu i tamo neki od mlađih članova (čitaj: mlade i zgodne cure) malo natucaju engleski i tako se prevodimo. Zatim dolazimo na ostatke neke stare utvrde. Nema se što vidjeti, tek baza zida i nešto što liči kao na nekakav ulaz. Péter László govori po mađarski nešto ostalim Mađarima o tom mjestu. Tu i tamo se zasmiju, a mi Hrvati nemamo pojma zašto. Ček, ček, doći će i oni u Hrvatsku na Papuk ili negdje blizu :-). Malo dalje dolazimo do nekog izvora pitke planinske vode. Na njih smo nailazili nekoliko puta. Malo dalje nam Péter pokazuje slojeve kako je nastala planina Mecsek, ali izgleda da Ivonu i ostale to ne zanima, oni su više gledali kako ima punoglavaca u jednoj manjoj bari :-).
Teren je bio dosta blatan i mokar, težak za hodanje. Mi, koji smo imali štapove za hodanje smo nekako lakše to savladali. Gledam ove što hodaju bez štapa, pa treba dobro paziti gdje se staje. Došli smo i do jedne špilje (ili jame) koja ima dubinu od nekih 50-tak metara. Vođa puta nam je pokazivao u svojoj knjižici o tome. Srećom, bila je zazidana i zatvorena za nedajbože. Dolazimo do još jednog izvora, drugi po redu. I tu se zadržavamo samo minuticu. Ja gledam u mobitel i vidim da je na samo 200-tinjak metara jedan geocache. Odlično, morat ćemo gnjaviti vođu puta da tamo zastanemo na duže vrijeme. I zaista, tamo su bili slapovi ili kaskade potoka koji smo cijelo vrijeme pratili. Imali smo malo duži odmor pa se Ivona i ja bacamo u potragu. Malo smo se penjali po uzbrdici, ali nakon 7-8-minutne potrage, našli smo ga. Jupii, prvi geocache na Mecseku! Mislim da je Ivona bila više uzbuđena nego ja. Brzo smo se zapisali i onda sišli na ručak iz ranca.
Nakon pola sata odmora idemo dalje na put. Ja cijelo vrijeme gledam u mobitel i gledam kad će slijedeći geocache. Bilo je problema kod prelaženja potoka. Voda nije bila visoka, ali mjesta za prijelaz su nezgodna. Bilo bi fora da je netko pao u potok, ali to se (nasreću) nije dogodilo. Dolazimo do neke pećine koja je isto zatvorena, ali neki hrabri su se penjali na stijenu. Zatim se malo vraćamo i skrećemo na drugu stazu. Ponovo vidim da ima blizu geocache. Radi se o formaciji stijena na Melyvolgy. Sa nama su bile i dvije slatke djevojčice koje su znale gdje je geocache i pokazali nam. I ovdje smo se zapisali, drugi danas (treći Ivoni).
Nakon pauze slijedi uzbrdica i naporno penjanje. Pa, dobro više, kad je taj kraj! Dolazimo na još jednu blatnu cestu i isprobavamo naše vještine izbjegavanja blata. Sad smo već dosta toga prošli i prehodali. Konačno slijedi asfaltna cesta i dolazimo do putokaza. Idemo na jedan vidikovac odakle je predivna panorama velikog dijela Mađarske. Prema Hrvatskoj smo čak vidjeli Ivačku Glavu (pa odavde i ne izgleda tako daleko), vidimo Vilany, Tenkes, brda kod Szekszarda, čak smo i nazreli Balaton. Gore na vidikovcu puše jak pjetar pa silazimo na toplije prizemlje. Slijedi još jedan vidikovac, malo manje impresivan. Tu smo napravili zajedničku fotografiju (skoro) sviju nas (čak i više puta). Idemo prema TV tornju i, gle, neki planinari su se izgubili. Tako smo prvo gledali tko se izgubio, a onda malo zivkanja na mobitel da se znamo naći. To je bio jedini nezgodni dio današnjeg izleta, ali mora se po nečemu zapamtiti Mecsek, nije fora da je sve idealno. TV-toranj je zatvoren za posjetitelje pa idemo već u pravcu prema parkiralištu. Ja gledam u mobitel i vidim da je blizu jedno mjesto gdje bi trebao biti geocache, ali je nestao. Kako ja ne priznajem poraz, išao sam do mjesta i zamijenio tj stavio svoju kutiju (dozvolu sam imao od vlasnika). Ivona i Jasna su me strpljivo čekali. Dolazimo i do zadnjeg vidikovca- Pecsi Vidampark. Neki ne znaju kakva je to crna rupa dolje, ali ja im ponosno govorim da je to rudnik ugljena (to sam naučio iz geocachinga). I tamo je bio geocache koji smo brzo pronašli. Slijedi odlazak do parkinga, ali naravno, prije toga još jedan geocache koji je bio vrlo blizu. Nakon kratkog rastanka idemo zajedno prema Hrvatskoj. Kako smo išli svatko svojim autom, brzo smo se rastali, pozdravili trubljenjem i žmigavcima. Na povratku nije bilo nikakvih problema, a čak sam stigao obaviti i svoju građansku dužnost i otići na glasovanje.
Dan je protekao izvrsno, uz dosta nađenih geocacheva i puno hodanja. Ali meni je to gušt – dok su drugi uživali samo u hodanju, ja sam uživao i u hodanju i u geocachingu.
Do slijedećeg susreta,
Valentin Žagar
Pozdrav od Šapica!
