Trail u gaćicama 2022.
24.07.2022.
* * *
Mario Pavičić nas je prošle godine nahuškao da idemo u Gačice, pa rekoh – idemo ove godine i mi, kad su se prošle godine oni tako dobro zabavili… Iako su temperature obećavale da ćemo biti mokri do gaća – to nas nije spriječilo da pohitamo na daleke obronke Ivanščice (tako su nam rekli, iako bi to moglo biti i Varaždinsko topličko gorje).
Bilo kako bilo, odmah na startu kritika i jedini minus za organizatore, a odnosi se na parking. Naime, došli smo među prvima i smjestili su nas gotovo kilometar daleko, a na startu sve lokalci, sudeći po registarskim oznakama. Nitko ne traži poseban tretman, ali slati ljude tako daleko kad za to realno nema potrebe, stvarno nije u redu! Tko dođe zadnji – neka parkira dalje, a ne mi prvi! Ubrzo susrećemo i druge supatnike iz Slatine, Mikleuša i Virovitice, i barem nam je mrvicu lakše, jer eto nismo jedini, ali to ne umanjuje naše nezadovoljstvo… čisto da znate za nagodinu.
No, da u Gačicama ima i dobrih stvari, ima, ima. 🙂 Recimo hrana: slatko i slano na dočeku, pa hladna voda, ma divota. Bili smo u takvoj nedoumici da niti ne krenemo, ali smo se potajno nadali da će ipak nešto ostati i kad se vratimo. Na startu gužvara neviđenih razmjera, a sunce upržilo k’o da nikad sjalo nije… Većina nas se je pitala jel’ nam ovo stvarno trebalo!? Vrlo vjerojatno ne, al’ opet tako savršen dan i utrka se ne propušta, ako se nas pita…
Na stazi je bio jedan tako strmi uspon da smo i gelender imali, a tek “selfie kamen” poslije… Bila sam tako dobra da sam nepomično stajala 15-ak minuta na jednom mjestu i fotkala sudionike i to potpuno besplatno. 🙂 Okrepa je bilo poveliki broj i to sve bogate sadržajem… do razdvajanja kategorija bilo je i ekipe, a poslije tuga i jad razbježali smo se k’o rakova djeca… U početku su mi društvo pravile dvije djevojčice iz Ivanca, a kasnije štrumfam s Majom i Sandrom, jer nas je Iva ostavila u startu, ipak je ona osvajačica medalje. 🙂
Malo kukamo, malo trčimo, malo se vučemo ali sustižemo mi i druge sudionike… ne samo to, čak ih i obilazimo. 🙂 I to je moguće ali najvažnije da smo uspješno završili utrku. Susreli smo i mnogobrojne puževe ali nismo udomile niti jednog. Trebamo svakako pohvaliti gospođu koja nas je pred kraj polijevala vodom iz šlaufa jaoo kako je to kupanje dobro došlo. U cilj ulazimo svježi kao rosa u podne, jezika isplaženog do poda ali s velikim osmijehom jer uspjeli smo doći do kraja unatoč ovim vremenskim (ne)prilikama… Najbolji kompliment koji sam dobila na kraju je “da ne zgledam k’o da sam bežala 18 km” a je morem ja i bolje zglediati kaj je, je – prešli smo 18 km i vrijedilo je svake kapi znoja.
Marija Bešlić
* * *
A sad malo ja. 🙂
Gačice su za nas Slavonce prilično daleko – sukladno tome noć prije utrke spavamo u Varaždinu i relativno brzo stižemo na odredište. Dočekali su nas redari sa radio vezom i uputili na parking iza DVD-a. Nije loše mislim se… Sve dok nisam skužio da je START jako, jako, jako udaljen. Poslije podizanja startnih paketa uviđamo da ima mjesta za parkiranje znatno bliže mjestu događanja, pa premještam auto unatoč negodovanju redara.
Hvalim: ljubazne i brojne volontere, doček dobrodošlice sa prepunom trpezom, i scenografijom prepunom običnih i seksi gaćica i gaćarona. 🙂 Podjela startnih paketa ide glatko, unutra sportska majica sa puno reklama, jako dobar personalizirani startni broj bez kontrolki, čokoladica, hladna voda, a tu su i bonovi za hranu i piće. Sve to uz dva prijenosna toaleta koji su bilo više nego dobro posjećeni 🙂 a zatim dobar razglas i nenametljiv DJ. Voditelj programa dobar i informiran. Na okrepama ljubazni volonteri i pravo izobilje: obična voda, coca-cola, gazirana voda, izotonični napitak, banane, lubenice… Imali smo osiguranje i pomoć HGSS stanica Varaždin, a na kraju moram pohvaliti i kvalitetnu i jebozovnu finišersku medalju. 😉 Fond nagrada tanak (gaćice) ali su proglašavali i po kategorijama. Moram spomenuti i to da je AK Varaždin poslao jako puno informacija elektroničkim putem (informacije, rezultate i na kraju pdf diplomu). Na startu i cilju su imali službenog fotografa, a na stazi i okrepama su fotkali volonteri sa mobitelima. Prije utrku smo mogli skinuti GPX trag, a staze su bilo izvrsno markirane, posebno križanja… Meni je ručak bio dobar, ali s obzirom da je grah bio nestandardno koncipiran (različiti dodaci unutra) i malo ljutkast, ali većina trkačica nije bila sretna. Dragi kuhari i svekoliki gurmani – mislite o tome. Staza je jako lijepa, mjestimice baš teška (uspon na Vražji stolac) i nudi sve vrste terena (šuma, trava, makadam i nešto asfalta) što je svakome milo jer može nadoknaditi na svom terenu ako mu ne odgovara nešto. Npr. planinari i trail trkači su bolji na brdima i usponima, a cestovni na asfaltu i spustu… Sve što nisam uspio spomenuti pogledatje u foto galeriji i video zapisu koji ima puno više informacija od drugih.
Kudim: nepostojanje kontrolnih točaka, jer to ozbiljno dovodi u pitanje regularnost natjecanja. Trail utrke u prirodi ovakvog tipa, naprosto moraju imati barem 5 – 6 kontrolnih točaka koje su strateški raspoređene, tako da nitko namjerno ili slučajno NE može skratiti stazu. Istina, bila je tročlana živa kontrola na ~6 km ali to jednostavno nije dovoljno!
Unatoč propustima, organizacija zaslužuje vrlo visoke ocjene! Uložili su puno truda u staze (koje začudo nisu planinarske tj. nisu iskoristili već gotove staze koje netko drugi održava), scenografiju, detalje, promociju lokalne zajednice, uključili puno dragih i vrijednih ljudi. Uvedite kontrolne točke i doći ćemo opet… 🙂
Što se mene tiče… Nažalost na 10-om kilometru me počela jako boljeti lijeva peta (srećem desno koljeno me znatno manje boli nego prije) i za mene je utrka praktički bila gotova, nastavio sam laganini hodati i trčkarati sa Marijom i Sandrom, i završio utrku nakon 2 sata i 49 minuta. Nije baš tako loše ispalo. Moglo je biti i gore. 🙂
Čestitke najboljima i našim curama iz Slatine, posebno Ivi Šantić koja je uzela 2. mjesto u dugim gaćama. Pozdrav na sve strane i nemojte štogod zamjeriti, jer trčati i snimati se mora. Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Marija Bešlić i Mario Pavičić, a zadnje smo ukrali službenim fotografima iz AK Varaždin.
Rezultati:
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
