Šumski trail Koprivnica 2022.
20.08.2022.
Svi znaju da imam fobiju od stršljena, od kad idem na trailove razmišljam o gadovima… Ups… Jesam li ih prizvala danas? Od sad ću razmišljati o bubamarama i bogomoljkama. To volim. Ako nekog ubije žena ili pojede, nisam kriva. I tako krene utrka, staza divna, tempo taman i eto urlika, ljudi se vraćaju izbezumljeni… 🙁 ja čujem izdaleka kroz krošnje netko viče stršljen govno doooođiiii dragaaaaa Marinaaaaa… E nećeš razbojniče, odoh ja nazad! TrkuNo idemo malo pohvaliti organizaciju: nisam završila, ali sam ljudima držala led na leđima i glavama, i smirivala ih. Ljuta na organizatore, jer je prijatelj osobno vidio gnijezdo. Ljuta na medije koji lažu – 4 osobe ubodene? Vidjela sam najmanje 15!?. Neki po 7, 8, 10 uboda. Malko razočarana, jer sam htjela istrčati ovo, but jbga. Sad me malo strah šume i trailova, ali bu me pustilo. I hope. 🙂 Papuk, vidimo se na Lucky trailu. – napisala je Marina Kirhmajer Taboršak
2. šumski trail Koprivnica
Nažalost, na ovogodišnjoj utrci su nas i stršljeni odlučili počastiti svojim dolaskom i nekolicinu trkača dobro ispikati. Zaključujem da me kukci vole, jer sam bila sretnik kojeg je bocnuo samo jedan i prošla sam tek sa bolnim ramenom i oteklinom. Ali bilo je tu drame i suza, počela sam se gušiti (većinom zbog histerije) ali sva sreća bez ozbiljnijih posljedica. Odlučujem ići do prve okrijepe, ruka mi trne i opet kreće drama, ali probam ići dalje. Generalno prošlo je više od 20 min. i već bi do tada trebala imati ozbiljnije posljedice, pa se ohrabrujem i nastavljam dalje. No fokus mi nije na stazi, jer zanovijetam zbog ugriza i skrećem lijevo umjesto da nastavim ravno i tu kratim stazu, zbog čega u Cilj ulazim kao druga žena, ali sa 4 km manjka, te obavještavam organizatore o mom i njihovom propustu. Nažalost nisam utrku završila kako sam planirala, ali u danim okolnostima i to nakon ugriza već na 1,5 km, mogu samo reći da sam prezadovoljna što nisam odustala. 🙂 Treba biti dovoljno lud, da nakon napada stršljena trčkaraš još 13 km u bolovima. Svaka pohvala djevojci na okrijepi što mi je pružila prvu pomoć, a bilo je svega i za popiti i pojesti. Nakon utrke mogu zaključiti da mogu podnijeti ubod stršljena, i u “ne daj Bože” ponovljenoj situaciji, pomoći drugima. – mudro je zaključila Marija Bešlić
* * *
Prošle godine sam bila i na prvom izdanju ove slatke utrke, staza je simpatična, organizacija odlična i normalno da sam morala doći opet. Ovaj put na stazu od 18 km. Par anegdota: Dolazim zadnji tren do te šume, sparkiram se, jurim po startni paket i vraćam se do auta, a kad ono, gdje mi je auto? Kružim okolo i skontam da sam skrenula na krivu stranu, Bože Petra. Stižem na Start. Start doduše i malo kasni ali ajde. Krećemo, na 1. km se rasipam, na ravnom dijelu, natučem kuk i dlan, malo mi prašine uđe u ruku i idem dalje k’o da se niš’ nije dogodilo. To mi je treći pad unazad mjesec dana i očito postajem ekspert u tome… Trčim kao vodeća žena, nema baš puno žena na ovoj stazi, pa idem bez pritiska, lagano i baš uživam u ovoj simpatičnoj i zabavnoj hupserastoj stazi, s par baš nezgodnih spustova. 🙂 Kasnije se spušta par pljuskova, vrijeme baš postaje teško, i još mi na okrepi mi kažu da je bila najezda stršljenova, a ja ih nisam niti čula, nit vidjela srećom, a izbodena ekipa je OK. I eto, 1.mjesto je tu. 🙂 Navečer sam mislila još ići na Grawe, ali spletom okolnosti nisam stigla, a i bilo bi malo bezobrazno pobijediti dva puta u danu. 🙂 – dodaje je s osmjehom Petra Hrvačić
Ovdje ispod se nalazi Relive koji se nešto jako sporo učitava… 🙁
* * *
A sad malo moje kuknjave…
Za početak mi je drago, što smo pogrešno skrenuli na 6-om km, jer me sada manje boli peta i koljeno. Jeee. 🙂 Umjesto 18 km, odradili smo ~14 km i dobili zasluženi DNF, a sve u skladu sa pravilima utrke. Nemam značajnijih primjedbi na markacije, osim tog nesretnog križanja na kojem smo ugledali krive putokaze (za nazad) i skratili stazu, čime smo uspješno zaobišli jednu, jedinu živu kontrolnu točku na “izvoru”, a nismo imali ni funkcionalan GPX trag za Garmin navigaciju. Kasnije sam od drugih trkača saznao da su i oni imali problem na tom križanju. No, to je trail i treba se bolje orijentirati ili pratiti nekog tko zna stazu (to radi većina). U konačnici vrijedi ona narodna: “Sve je dobro kad se dobro svrši”. 😉
Iskreno, mene je više mučilo: tmurno, sivo i mračno nebo, jer tada imam očajne fotografije zbog nedostatka svijetla i malih brzina zatvarača tj. preduge ekspozicije. Pola fotki je obrisno jer su akteri “duhoviti” tj. razmazani iako je pozadina oštra. Za sportsku fotografiju treba barem 1/125, dakako bolje je 1/250 ili 1/500 sekunde, a ja sam ovdje imao prosječno 1/20 sek.. Jbg 🙁
Ustali smo u 06:30 sati i dugo se vozili do Koprivnice, tako da sam se jedva uspio malo podružiti sa ljudima, a utrka je već startala. Trčim za ekipom, palim sat, pokušavam snimiti nešto. Garmin lovi signal, nema ga odmah, trag mi je kraći… Traljavo svjetlo, kratko vrijeme da se “raspojasam” i napravim intervjue prije utrke, na stazi i dakako poslije utrke. No, to je moj problem, jer mi uvijek fali jako puno vremena za razgovor sa dragim ljudima, koje srećem samo na utrkama.
Krenimo malo sa pohvalama:
- Postavljen je veeeliki putokaz na križanju u Koprivnici;
- Na lokaciji Starta & Cilja ima puno mjesta za parkiranje u neposrednoj blizini;
- Za one nervoznog stomaka su postavljena čak dva prijenosna toaleta;
- Podjela startnih paketa ide glatko, jer su volonteri susretljivi i znaju svoj posao;
- Ponudili su nam i doručak dobrodošlice u vidu peciva, krafni i sitnih kolača, sve fino i ukusno;
- Sadržaj startnog paketa je vrlo dobar i čine ga: platneni ruksak, sportska majica bez rukava i reklama, proteini za mućkanje sa mlijekom, bon za sendvič, pivo i startni broj izrađen od kvalitetnog materijala;
- Sudjeluje gomila roditelja i djece, a dječje utrke “Šumoliki Robin” predvodi šumski razbojnik ili pravednik sa lukom i strijelom, pravi, pravcati Robin Hood, a tu je i turbo zabavni Mirko Svemirko – ma milina za oči i dušu. Sretna djeca, zadovoljni roditelji i sve ide kao podmazano, ;
- Kasnije nas, na okrepama služe ljubazni volonteri i ima svega u izobilju: slatkiši, voda, gazirani sok, lubenice, banane;
- Maleni dječak Rafael mi uručuje finišersku medalju koja je vrhunske kvalitete i inovativnog dizajna, od metala i drveta, ma ono – školski primjer dobre prakse, rezbareno, brušeno, spaljeno, ljepljeno, lamirinao, lakirano, hakirano, nešto jako lijepo;
- Dobijamo bočicu vode po ulasku u Cilj, a onda i sendvič koji možemo birati (vegetarijanski ili mesni ali sam ih zaboravio fotkati, kasnije ih nije bilo). Inače, postajem protivnik graha i čobanca, to je vrelo, suhoparno, prljavo, zahtjevno za sve, tako da su sendviči zakon;
- Nagrade za najbrže natjecatelje, se dijele u obliku bonova za kupnju opreme u sportskom dućanu, no bolje išta nego ništa. 🙂 Isprva smo svi mislili da se radi o čvrstoj valuti…
- Na stazi je bio puno pripadniha HGSS-a koji su u svakom trenutku mogli pružiti pomoć i spašavanje u slučaju potrebe.
- Dobio sam kratki intervju sa simpatičnim Franom i dozvolu za objavu od gospođe mame. 🙂
- Hvalim voditelja programa (Matija Rusak) koji je izvrsno odradio svoju zadaću, a ni organizator i animator u uzlozi Robina Hooda nije bio za baciti (Tomislav Mihac Kovačic). 😉
Što bi trebalo korigirati:
- Startni broj je baš jadan. Sadrži broj natjecatelja i gomilu reklama, a jedina korisna sitnica je telefonski broj organizatora za poziv u nuždi. Nema naziva utrke, ime natjecatelja, profil staze, mjesta za ovjeru kontrolnih točki jer samo jedna kontrolna točka nije dovoljna za regularnost natjecanja;
- Razglas je kvalitetan ali višestruko glasniji no što je potrebno. Došli smo na utrku i druženje, a ne na koncert! Isto vrijedi za okrepu, gdje je također bilo jako bučno. Otjerali su sve ptice, srne, gice, lije, zečeve…
- Start svih utrka treba biti zajednički, bez vremenskog odmaka. Sposobni trkači ionako izbiju odmah na čelo i nestanu u vidu magle, a ostatak ekipe tada može uživati, trčkarati, naslikavati se, družiti, upoznavati. Rekordi staze i ostale gluposti (sa cestovnih utrka) nisu bitne za ovakve zabavne i zanimljive utrke u prirodi koje imaju cilj zdravlje, rekreaciju, turizam, obitelj, uključenje mladih i starijih (poput mene).
- Kritična križanja trebaju biti mrvicu bolje obilježena.
- GPX trag treba biti provjeren i funkcionalan prije slanja mailom na adrese sudionika utrke.
Sugestije za 2023. godinu:
- Umjesto sportske, u startni paket ubaciti pamučnu majicu (kao i do sada bez reklama) da imamo za pokazivanje u gradu, spavanje i slične aktivnosti.
- Glazbu za zabavu treba pojačati tek kad su utrke i proglašenja gotovi, da se ljudi malo opuste i druže. A svi oni koji dođu samo po medalje su promašili temu.
- Naziv utrke pojednostaviti: “Šumoliki Robin” ili “Šumski trail” i to je to. 🙂
Što se tiče stršljena: Oni su u šumi domaćini, a ljudi gosti i uzurpatori! Kad ubodu nije ugodno, boli i peče, koža se zateže i svrbi, ali stršljeni ne napadaju iz čista mira ili dosade kao npr. lovci. Jednostavno se uplaše i pokušavaju obraniti svoj teritorij. Prolaskom nekolicine trkača svaki dan ih nije moguće otkriti na stazi. Tek kad se pojavi velika skupina i stalno dolaze, tj. prolaze pokraj njih – oni se uznemire i tada krene akcija “pikanja”. Organizatori tu nemaju krivicu, niti odgovornost! Osim toga stršljeni i nisu baš opasni za zdrave ljude. Npr. Matko Kolesarić je primio čak 7 uboda po glavi i preživo. #samokažem
Sve u svemu, Koprivnica i dečki iz “Run, Man, Run” su odradili jako dobar posao. Duga staza je lijepa i trčljiva (onih 14 km koje smo uspješno svladali) jer se naslanja na biciklističke i planinarske puteljke, a ima i mrvicu šljunčanog makadama, i samo jedan opaki spust. Unatoč silnoj kiši, blata nije bilo nigdje! Očito su žedna zemlja i još žednija šuma uspjele popiti svaku kap ove dragocjene tekućine.
Učlanio sam u Šapice nekoliko novih cura: Petra Hrvačić, Mateja Kaniški, Ana Sajko, Ivana Sirovec i Vedranu Babić. Dobro došli u našu malu međunarodnu skupinu zaljubljenika tj. zaluđenika u planine, trčanje, hodanje i gmizanje. 🙂
Čestitke najboljima i lijepo pozdrav na sve strane. Vidimo se dragi moji i nemojte štogod zamjeriti, trčkarati i snimati se mora…
Miša Nicinger
Rezultati:
* * *
Trebaš: webshop, web hosting ili dizajn web prezentacije – klikni na info@midnel.hr i zatraži ponudu, jer Internet je naše igralište.
