Splitski maraton 2024.
24.02.2024.
Dragi moji trkohodajući prijatelji, nije ovo ni prvi, a ni zadnji maraton u Splitu, već 24. po redu! A što ću im ja, kad se tad nisam bavio trčanjem. U to vrijeme kad su Splićani krenuli organizirati maratone, ja sam tek počinjao upropaštavati svoj život i zdravlje, sa previše sjedenja i rada na računalu. Tek sam koju godinu kasnije krenuo biciklirati, tj. pedalirati, zatim planinariti i na kraju pomalo trčati. A vi ako mislite malo živjeti, okanite se trenera i spaljivanja kisika u stanicama, i bacite se na vrtlarenje. Malo voća, malo više povrća, poneka gljiva i pekmez od šljiva. 😉
Vratimo se na temu… Čuo sam, da tamo negdje ima jedan grad, na mnogo načina poseban i temperamentnim stanovnicima neobično drag. Ne znam što da vam kažem, ali mene Splićani nisu pretjeramo dojmili. Previše su to kršni momci, grlati, muškobanjasti, mišićavi i dlakavi. A Splićanke, joj mene joj! Tako lipe cure nisam već dugo vidio. One su vam praznik za oči. Kakvo more, hobotnica ispod peke, pršut i brancini? Dovoljan je osmijeh, alt u glasu što miluje ti sluh, pogled u oči i vjetar u kosi, da čovjek zaboravi sve dileme i kontinentalne probleme. U Splitu jedino ne smiješ na rivu bez buffa i kape jer vjetar skida vlasulje i izuva šlape.
Volonteri su na Splitskom maratonu prva liga, dobar je doček, organizacija 9.75 od 10, solidan startni paket, a direktor utrke Kristijan Sindik je obeća’ razmisliti o pamučnoj majici ili nekoj od flisa, tako da možemo istu pokazivati u gradu i “keriti” se. 😉 Staza maratona je na trenutke bila vrlo zahtjevna, ali istovremeno i jako lijepa. Dok trčimo, susrećemo i grad, i selo, prirodu, more, duhove prošlosti i budućnosti. Zabavlja nas nekoliko svirača i animatora, koji su strateški dobro raspoređeni. Mogli je biti i više, ali neću cjepidlačiti. Dobili smo jedan fenomenalni mix, muke i užitka, znoja i adrenalina. Znam, znam, sad vi čekate da spomenem Poljud, a mene to baš ne zanima, ni malo. Što bi rekao jedan moj debilni susjed “Jebeš čovjeka koji ne gleda nogomet.” E pa drago moji, ja ne gledam sportove u kojima ne sudjelujem, a od svih sportaša volem samo sportašice. 😉 Volim murale, grafite, trance, masline i blitvu. Jbg.
Više smo vremena izgubili na putu do Splita (prvo autocestom od Slavonije do tamo, a onda nazad preko Bosne i Hercegovine. Napravili smo puni krug i lakše nam je bilo otići do Istanbula nego do Splita. Spavali smo tri noći u apartmanu, šopingirali i dali nekakav doprinos izvan sezone. Da bi nas iznenadilo vrlo ozbiljno pitanje jednog ljubaznog Splićana “Koliko vam je grad platio da dođete trčati?” 🙂 Ne zamjeram mu. No, čudno je kako ljudi i dalje velike i financijski korisne manifestacije, doživljavaju kroz prizmu “zauzeli su nam cijeli grad i sad se mi jadni ne možemo vozikati nekoliko sati automobilima”, ali ovo je ipak novi level. Eto, Grad je fureštima platio da dođu trčati i smetati. Baš svašta! 🙂
Iako se organizacija ističe u mnogim segmentima, i nadilazi druge maratone, u malobrojnima se spotiče i pada. Red ja spomenem i ono ne baš sjajno, jer maratonska utrka jako iscrpljuje tijelo, a glikogen se troši brzo i potrebna je nadopuna već od 20 km, a od 30 do 40 km se nečim sa strane, mora nadomjestiti manjak “goriva” u stanicama. Energetski gel smo dobili u startom paketu i jedan na stazi. To bi trebalo biti dosta… No ljudi često imaju mučnine, pa ih izbjegavaju, stoga je dobro imati raznih jeftinih slatkih pića, mliječne čokolade, keks i sl. bez obzira na kišu. Maraton je Splitu jako dobro posjećen, cijena nije pretjerano visoka, ali nije ni mala, a trkača ima više nego na npr. Zagrebačkom maratonu. Puno je volontera koji se istinski trude, ali nisu trkači, ne kuže muke koje prolazimo. Teško je stajati na suncu ili kiši 6 do 8 sati i ugađati nam. Negdje su banane bile ogromne, negdje premale, na nekim mjestima su oksidirale od stajanja, izotonika je bilo premalo. No, to su sitnice. Najveći je propust nedostatak prave okrepe u cilju. Dobijete samo vodu, nema slatkiša, sendviča, voća. Nemate novac kod sebe, nemate parking blizu, svi smo mokri, noge su bolne, apartmani su nam razbacani na sve strane… I odjednom si prilično jadan, dok stojiš na toj blistavoj promenadi. (Nešto slično su nam napravili u Vukovaru, na prvom polumaratonu, ali to je ipak znatno lakša utrka, a Slavonci ionako imaju masnih naslaga za nekoliko mjeseci gladovanja). 😉 Bilo, kako bilo – utrka završava kad je zadnji natjecatelj (u predviđenom vremenskom limitu) ušao u Cilj, jer svatko zaslužuje puni tretman, ma koliko netko od želi otići doma…
Sve što vas može biti zanima potražite u video zapisu i galeriji fotografija. Ako vam se neka fotka svidi, možete je preuzeti, ali samo ako direktno dođete na portal, a ne preko tumpastog Facebooka.
Split je moćan i povijesno lijep, iako parkinga nema ni za lijek. Ima se tamo što vidjeti, ljudi su super, a cijene izvan one glavne ljetne sezone su prihvatljive i za nas iz unutrašnjosti i siromašne Slavonije, tako da dajem visoku ocjenu i preporučam svima. Svi na more… Svi u Split na maraton 2025. godine. Lijep pozdrav na sve strane i nemojte mi štogod zamjeriti, jer trčati i snimati se mora.
Miša Nicinger
Rezultati: https://protime.si/hr/dogodek/24-split-marathon/
P.S.
Upravo su danas (02.03.2024.) na službenim FB stranicama objavljene fotografije sa Splitskog maratona. Preuzimanje je besplatno, za razliku od mnogih drugih velikih natjecanja, gdje vam fotke prodaju na komad za 10,00 € ili u paketu za 30,00 €. Domaćini iz grada Splita su angažirali profesionalne fotografe i platili ih iz vlastitog džepa, a nama omogućili pogled na utrku iz oka fotografa i free download. 🙂 Svaka čast i hvala. 😉
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem – midnel.hr
