Šapice na Mečeku (Paws on Mecsek)
23.10.2016.
Potočić maleni Mečekom žubori
(Josip Ciganović Cigo)
Kao što smo se mi na prošlim planinarskim hodnjama bili iznenađeni koliko naših mađarskih prijatelja dođe planinariti kod nas, mislim da smo jučer mi njih “šokirali” brojnošću.
Maglovito jutro u nizinama se dolaskom na mjesto polaska pretvorilo u krasan sunčan dan. Zbog kiša prethodnih dana staza je bila djelomično mokra, blatna i klizava, no, sve ima svoje čari, pa i hodanje po takvom terenu.
Na ovoj hodnji bio sam u prilici i malo više razgovarati s mađarskim planinarkama. Jedna djevojka, koja fantastično govori engleski (Roberta Nagy) te druga, koja fantastično govori hrvatski (ako se ne varam, Szilvia).
Szilvia me posebno oduševila jer tako dobro priča hrvatski da sam pomislio da je hrvatskog podrijetla, a ispostavilo se da je samo dobro naučila hrvatski. Uglavnom, super hodnja i super ekipa.
Ivan Lončarić
Kao predstavnik miholjačkog ogranka šapica i najzgodniji, najsnažniji i najpametniji član koji je jučer bio, a isto tako i jedini dat ću tekstualni obol svom dojmu.
Prekogranična suradnja me usrećuje unatoč nerazumijevanju u jeziku. Svi su sudionici svojim stavom pokazali da cijene ovu “profesiju” i dobio sam ono što te čini poželjnim u nekom društvu – osmijeh.
Sa “našima” opet nova poznanstva, zezancija i razmjena iskustava, jer sam još itekako nov i sve me zanima. Jedna opaska svakako ide na to da Mađari imaju nešto jači tempo u koji sam se lako uklopio i bez problema gazio sa gđom Dobrilom u vrhu jučerašnje skupine djevojaka i mladića koji su tvorili dugačku skupinu planinara.
Ponovno sam hodio sa mnogim znanim i manje znanim osobama i svaki put se zabavim, napričam i do sada sam već naučio što to znači biti planinar i što to sve podrazumijeva i svakako želim nastaviti to isto biti što je moguće duže.
Tomislav Brkić
Vedran: Ovo je bilo kao bijeg iz gulaga samo što oni nisu imali toliko blata! 🙂
Ivana: Kao da smo bili na hajci!
Indira: Šteta je što nismo više vremena proveli na suncu i boljim vidicima.
Martina: Žao mi je što je tempo bio takav da se nismo stigli družiti. Hvala svima na ugodnom druženju i planinarenju, a na blato smo navikli. Smatram da je Vedran zaradio orden Šapica.
Suzana: Unatoč blatu, želim ponovno na Meček vidjeti njegove druge dijelove…
Marina: Znate da volim Pečuh i Meček, posebno mjesta gdje se mogu sresti šetači sa dječjim kolicima, lijepim vodenim tokovima, cvijećem,… Unatoč magli i udaljenosti do starta, skupila se povelika ekipa. Hvala i susjedima Mađarima. Blato sa cipela je i ostalo u Mađarskoj.
Egy kicsit megijedtem, amikor azzal szembesültem, milyen sokan érkeztek Szlavóniából? Legalább két tucatnyian. Hova teszünk ennyi autót a Márévár falatnyi parkolójában? Nos sok jó ember autója kis helyen is elfér; megoldottuk ezt a problémát is!
Tulajdonképpen nem tudom, hány magyar, hány horvát volt jelen, összesen 46-an vágtunk neki az erdőn. Pannónia gyermekei gyönyörű napsütést kaptak jutalmul a fáradozásaikért, miközben a hegység déli oldalán a Pécsi-medence végig ködbe temetkezett, mi, a Keleti-Mecsek északi részén verőfényben kirándultunk egész nap…
Még valamit szeretnék elmondani: jól emlékszem, az első közös túránkon még csak véletlenül sem keveredett a két náció, mindenki ment a maga bandájával. De ennek már régen vége. Összekeveredve, közös nyelven trécselve, dalolva, fütyülve, kacagva vonult a banda. Bizalom; szép szó ez is!
Róbert Welsch
S obzirom da su ovo relevantni podaci o našem zajedničkom pohodu sa kolegama iz Mađarske – ponoviti ću tekst iz najave:
Mjesto sastanka: Parking kod trgovačkog centra, preko puta groblja u Pečuhu. Mjesto susreta sa mađarskim kolegama: Udaljeno je približno 34 km od mjesta sastanka. (Pécs – Hird-Hosszúhetény – Zobákpuszta), to Magyaregregy Vár-völgy, Márévár parking. Duljine pohoda: približno 18,2 km ± 550 m (izvor: Garmin MapSource) Planinarska tura: Márévár (dvorac Máré) > Somosi-csörge (potok) > Dobogó (594m/nv) > Bargyag (šuma) > Vörösfenyő-kulcsosház („Larch” sklonište) > Márévár. Dvorac Márévár je posjetiteljima nudio zanimljive sadržaje, ali je prije dvije godine zatvoren iz financijskih razloga.
Odradili smo svih 18 kilometara i zahvaljujući Silviji koja izvrsno govori hrvatski jezik – dobili smo znatno više informacija o markacijama na Mečeku:
Plave oznake – predstavljaju tzv. “plavu mrežu” i vrijede za cijelu Mađarsku;
Crvene oznake – su samo za planine;
Žute i zelene oznake – se koriste na lokalnim stazama i puteljcima;
Križ odnosno znak plus “+” – povezuje dvije staze i različite mreže, ili regije;
Trokut – se koristi za planinarske staze;
Krug – za izvore vode.
A evo i par riječi…
Veći dio Slavonije i Baranje bio tijekom cijeloga dana obavijen gustom maglom, i tek je prelaskom Mečeka granulo sunce koje nas je grijalo i pratilo sve vrijeme trajanja pohoda. Maglu smo ponovno ugledali u trenutku napuštanja Pečuha.
Ili u prijevodu planina nas je ponovno ugodno iznenadila i nagradila. Nažalost prethodnih je dana padala obilna kiša i propisno namočila pojedine dijelove planine koja u svemu podsjeća na Krndiju i Papuk. Razlike su tako reći minimalne.
Na startnoj se crti okupilo 46 planinarskih entuzijasta, kako bi u znoju lica svojih odradili ovaj pohod duljine oko 19km.
Vrijeme lijepo, staza ne odveć zahtjevna, raspoloženje i moral na zavidnoj visini. Najveće iznenađenje pohoda u našoj ekipi bio je Vedran koji je sa lakoćom svladao sve prepreke, zbog čega bismo ga rado vidjeli u stalnoj postavi Šapica…
Hvala svima na ugodnom druženju i posebno kolegama iz Mađarske na pozivu i zajedničkim, sada već tradicionalnim, planinarskim susretima koji na mnogo načina zbližavaju ne samo planinare i istomišljenike, već i čitave narode.
Szia barátok, köszönöm szépen… 🙂
Miša Nicinger
