Puževim korakom
19.01.2020.
Ovaj dan će nam ostati u pamćenju kao jedan jako spor pohod. No, priču kako i priliči treba početi od početka… Iako, maglovit – dan je bio obećavajući. U Zakorenju se pojavilo oko 150 sudionika, a među njima i naše malenkosti “Šapice”. Nakon uvodnog govora i dolaska autobusa sa planinarima iz Osijeka, krenuli smo u današnju avanturu. Očekivali smo nešto najavljenog snijega, nažalost dočekalo nas je samo nešto inja i malo blata, ali nas to nije ni najmanje spriječilo da uživamo u ljepotama Požeške Gore. Iako nije bilo previše uspona, ipak smo se uspjeli i malo oznojiti, te unatoč laganom tempu zahvaljujući hladnoći i izgladnjeti.
Na vrhu Kapavac (614 m/nv) su nas dočekali s upaljenom vatricom, te smo se nakon fine klopice uspjeli malo i ugrijati. Iako temperatura nije bila preniska (-2°C) ipak smo uspješno promrznuli. Punih trbušćića krenuli smo niz brijeg, a cijelim putem su nas pratile šale, doskočice i pošalice Nataše i Monike. Spust sam po sebi nije bio zahtjevan, osim nešto malo leda na stazi. Iako kratka (~13 km) naša današnja avantura bila je slatka. 🙂 Tome su uvelike pridonijeli zdravi kolači koje je napravio Šaponja Miša prema recepturi Šapice Nataše. Po završetku našeg današnjeg pohoda, domaćini su pripremili ručak koje su pratili zvuci žive glazbe. Neki su zaplesali, a poneki i zapjevali, a nama je današnja avantura bila više nego zabavna, sama po sebi, i bez dodatne veselice. 🙂
Prije nekog vremena sam dobila na korištenje štapove za planinarenje “Quechua MH 500 Green”. Na prvu, ali i na drugu sam najiskrenije oduševljena njima. Odlikuje ih niska težina, od samo 240 grama, te laka sklopivost.
Za sklapanje se koriste dvije kopče: jedna vanjska na preklop, a druga je automatski pin, doslovno su dovoljna dva klika kako bi vaš štap bio u optimalnom stanju za korištenje. Kompaktni dizajn omogućuje da se trodijelni štap sklopi na duljinu od svega 56 cm što mu omogućava nošenje u gotovo svakom ruksaku. Štapovi su izrađeni od aluminija, a krasi ih pjenasta i mekana ergonomski izrađena 3D drška koja bi zadovoljila i najzahtjevnije. I ne samo to! U Dechatlonu možete pronaći ovakve ali i slične proizvode po iznimno povoljnim cijenama. Kod mene su štapovi prošli na testu, a vi sami procijenite koji model vam najviše odgovara.
Marija Bešlić
Požeška fora
Svi znaju da Šapice ne idu često na ovakve masovne pohode jer smo navikli odrađivati 20-ak kilometara u znatno bržem tempu, onako u jednom dahu. Ali eto pojavio se prostor između pohoda “Novska Fun” i “Zadnja prvoga” slijedeći tjedan, pa smo odlučili otići na lagano druženje na Požeškoj gori. Pohod Novskim brdom je lani bio više nego solidan jer su Šapice hodale punih 26 km, ali su nas ove godine malo smuljali i ponudili samo 11,5 km. Ukratko puno vozanja, malo hodanja. 🙁 Gazije su isto jedna velika laganica od dva sata hoda, ali ne za Šapice! Mi hodamo preko Krndije i to dva puta u jednom danu. Idemo od Kutjeva do Gazija i nazad do Kutjeva. Biti će to respektabilan pohod, duljina, težina ali i veliki uspjeh. Jeee… 🙂
Ovo je moj drugi uspon na mali Kapavac, ali ne ovakvom puževom brzinom i beskrajnim čekanjem na usponima. Mnogi izletnici jednostavno nisu znali što ih čeka ili nisu sposobni za brže hodanje. To je tako kad se na jednom mjestu okupi ekipa od 5 do 75 godina. Veći je problem neadekvatna oprema, neiskustvo, višak odjeće i kilograma. Srećom brojni pripadnici HGSS-a su osiguravali pohod i brinuli se za sigurnost na stazi. Pohvale domaćinima na organizaciji, dočeku (čaj, kava, rakija, besplatni ručak, grijani prostor, glazba). Nemam zamjerki. 🙂
Imali smo nešto malo više od 13 km hodanja, na prosječno 0°C i solidan provod, ponajprije zahvaljujući dobrom raspoloženju zaljubljenika u planine, koje ne jenjava bez obzira na teškoće. Planine uvijek nagrade zaljubljenike kisikom, zdravljem, pogledom koji seže daleko, druženjem, smijehom… iako često bude naporno, teško, vruće, hladno, kišno, vjetrovito, maglovito…
Početnicima svakako savjetujem dolazak na ovakve lagane pohode kako bi stekli iskustvo i osjetili dobri duh planina i ljudi koji na njih dolaze. Kad se opreme crvenim krvnim zrncima, zdravim duhom i tijelom mogu doći na pohod sa Šapicama. 😉
Do novog manje ili više znojnog susreta, ostajte mi fit i manite se ića i pića. Mišićav čovjek može sve, buce baš i ne.
Oduševio me dječačić Luka koji nema ni 6 godina i hoda, pozira i razgovara kao pravi frajer. I jedna mnogo fina obitelj koja je došla u kompletu (mama, tata, dvije kćeri i sin) samo im pas i mačka nedostaju. Nisam ih pitao za ime, ali su dobili cijelu naslovnicu na FB i početnu sliku na video zapisu.
Ostatak informacija potražite u video zapisu i galeriji fotografija sa lica mjesta. Vidimo se dragi moji i nemojte štogod zamjeriti. Nije planinarskim reporterima lako… 🙂
Miša Nicinger
