Popišanac trail 2021.
04.04.2021.
“Moj četvrti nastup na ovoj utrci,i mislim dosad najbolji. Kao i uvijek, MOTIVI-ci su napravili odličnu stazu (moram reći da me velika staza na karti podsjeća na rasplesanog patuljka – ne znam da li je to još netko primijetio). Staza je bila trčljiva, bez nekih velikih uspona, što je meni i odgovaralo. Odlično je što se trčalo kroz vinograde i voćnjake, pa sam uspjela pojesti šljiva, grožđa, vinogradskih bresaka i tako malo osvježiti organizam. Trčala sam s Vesna Janković (ako netko ne zna, to mi je sestra), koja me jučer zbrijala, pa si sve mislim da ću drugi put dozvoliti da se izgubi. 🙂 Za klopu smo imali sendvič, što je sasvim u redu u ova čudna vremena. No, više su mi prijale gužvare. Sve pohvale kuharici koja nije štedjela na nadjevu. Odlična ideja je i tombola, predobra stvar! Uglavnom, kad je Popišanac u pitanju, nema zamjerke jer je ekipa odlična i susretljiva. Neka tako i ostane!” – rekla je Jasna Plemeniti.
Jasmina Bićanić o svemu progovara: “Sigurno se pitate kako je jedan anonimni Lenny Bićanić osvojio 3. mjesto u Canicross (žene)? Priča kreće polaskom iz Đakova i mirnom vožnjom za predivnu Slatinu. Ali nevolje odmah kreću na samom početku. Lenny je naime pojeo svoj oprsnik za vrijeme vožnje pa je njegova “ljudica” Jasmina (tj. ja) mahnito trčala po Slatini i tražila novi kako utrka ne bi završila prije nego je i počela. Prije tog ludog zagrijavanja, pokupili smo startni paket i naravno bili oduševljeni kako su organizatori bili ljubazni, uputili nas gdje ćemo spasiti stvar i pronaći novi oprsnik, dali nam upute kako da dođemo do starta i ono najvažnije ohrabrili nas. Na samom okupljanju smo se stigli i izljubiti s nekim poznatim licima. Spasili smo stvar, pronašli oprsnik i više nego dobro zagrijani krenuli na utrku. Ali ‘nevolje’ su odlučile još malo biti s nama. Gazdarica se odmah ‘rasula’ koliko je duga i široka na samom ulazu u šumu. Pritekli su neki ljudi i psi u pomoć pa smo blatnjavi ali ipak spašeni krenuli put divne šumske staze. Malo trčali, malo njuškali, malo pili i jeli na stanicama za okrepu, malo se zapričavali s gospodinom i njegovom divnom haskicom, pa smo malo i promašili oznake. Uz snalažljivost i brzo udruženo djelovanje opet smo bili na dobrom putu. Na cilju su nas dočekali volonteri, rodbina, prijatelji i svi ljudi dobra srca pa kada smo čuli kako nam se smiješka 3. mjesto, skoro smo se onesvijestili. Lenny je stvarno bio faca, pored nekoliko drugih miroljubivih pasa upoznali smo i Maxa iz Osijeka s kojim se Lenny mazio, grlio, grickao, izmijenio brojeve telefona. Lenny je kao pravi kulturni (ne ljubomorni) mužjak na prvom i drugom mjestu uživao u predivnim Harley i Daisy. Malo je reći da smo bili šokirani bogatstvom nagrada, od hrane i slastica za pse do vina, meda i kulena za ljude. Čaj i hrana od kanabisa su nam danas i više nego dobro došli dok se odmaramo, ‘kerimo’ i uživamo u zasluženoj slavi. Valjda nam neće udariti u glavu jer se želimo i slijedeće godine opet natjecati i družiti. Svaka čast organizatorima, nama je bilo svjetski.”
“Unatoč jučerašnjem biciklističkom maratonu od Četekovca do Bilja u duljini od 115 km i osjetnom umoru, ipak sam uspio doći danas do 3. mjesta na Velikom Popišancu (25 km). No, to me ipak na kraju malo “sašilo” te sam zakasnio na dodjelu nagrada. Isprike MOTIV-cima i naravno čestitke na odličnoj organizaciji. Vidimo se nagodinu.” – napisao je Darko Dolovski na svom FB profilu.
A sad malo ja… 🙂
Ako vas zanima koja trail utrka ima više volontera ili bolju organizaciju, odgovor je nema takve. Slatinčani i MOTIV-acijska udrga su Numero Uno, Due, Tre i Quattro, pa tek onda dolaze neke druge ekipe koje zauzimaju Cinque, Sei, Ciao… Žao mi je ali to vam je tako. Imam li primjedbi? Uvijek imam. Pa zašto ne bih i sada? Majica je predobra, obilje hrane i pića nije viđeno nikad, i nikada neće, kako na startu, tako na okrepama, a ni na cilju. Zašto cilju? Zato što na svim drugim utrkama oni na kratkim stazama pojedu i popiju sve hehe, pa za ove na duljim ne ostane ništa. Ali to ne vrijedi za Slatinu, gdje svega ima viška, čak su 3 obilna sendviča završila na Astro partiju i pojedeni su u slast, mljackanje i podrigivanje. 🙂 Dobro, dobro, nešto su zbrljali sa obračunom vremena, ali će ovih dana napraviti rekonstrukciju i dojaviti Petru da napravi izmjene na racesmanager.com
Nego idemo mi sada pretresti stazu, markacije, ljude, pse, stršljene, brda i doline… Staza je bila suha, i jako dobro markirana. Iako je na jednom ili dva mjesta trebalo upotrijebiti sprej i staviti strelicu na zemlji kako se ne bi gubili. To se prije svega odnosi na dosta kritično skretanje sa makadama u šumu (10,7 km na dugoj stazi) i tamo gdje je nestao GPX trag, na izlazu iz vinograda. Sa te lokacije se vide oba odašiljača i onaj od T-mobile (kod Repića) i onaj na od A1 (na Vidikovcu). Iskreno, ni ja nisam znao koji je odašiljač u pitanju, pa sam na tom mjestu trčkarao kao muha bez glave, malo lijevo, malo desno, pa opet… A onda sam odlučio krenuti logički. 🙂 A šta ćeš bedak…
Odaziv trkača – vrlo dobar. Mnoga nova lica, mladi dečki i cure, viđene su i kompletne obitelji (mama, tata, sin, kćer), kao i znatan broj parova koji su došli izmjenjivati nježnosti i zajedno trčkarti. Milina jedna. Od poznatih su samo Baraberi došli u znatnijem broju, a drugi klubovi i gradovi tek na kapaljku. Razloga je puno, no jedno je sigurno utrka u rujnu mjesecu imamo previše, pa se ionako mali broj trkača raštrkao na sve strane. Sa druge strane došlo je preko nekoliko trkača iz Zagreba i nadam se uživalo u Slatini.
Učlanio sam neka nova lica u Šapice (Jasna iz Petrijevaca i Katarina iz Donjeg Miholjca). Dok smo mi trčali na stazi su planinarili Jasna i Vesna iz Slatine, Marko sa bebačom u naručju i još nekoliko cura. A tu su i naši vjertni pratitelji Odred izviđača Lisice koji su upriličili pokazni logor i prošli cijelu stazu.
Od životinja na stazi sam susreo jednog leptira i osjetio milovanje jednog obada, koji je to platio glavom. Ostalo je manje-više sve već rečeno. U to ime se zahvaljujem curama koje su upotpunile ovo izvješće (Jasna & Jasmina) i ljubim ruke. A vi uživajte u video zapisu i galeriji fotografija.
Do novog znojnog susreta ostajte nam fit, radite plank, vozite bicikl, penjite se na Papuk, Krndiju, Psunj, Dilj goru, Požešku goru, Banovo brdo, Bilogoru… Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
P.S.
Od silnih upita tipa “A gdje je Marija?” i mojih odgovora “Ona je u ZG na edukaciji…” me glava počela boljeti, otuda tako loš rezultat na utrci. Dokaze o njezinoj edukaciji imate u fotogaleriji, a isto tako i moj rezultat. Spor ali dostižan. Nego jel bio netko stariji na utrci? (Ivane ti šuti) Ima bolju ženu? (Ivane i tvoja je dobra). 😉 Uglavnom, shvatili ste – to vam je zato jer niste pitali gdje sam ja… Marija, pa Marija. Užas jedan. 😉
Rezultati:
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
