Podunavlje trail 2019.

28/09/2019 | Broj pogleda: 1,698

28.09.2019.

Kaže mi Miša: “Daj mi napiši rečenicu, dvije…” Da sam ga poslušala bilo bi to – jesen, vinograd, boje, Dunav, čarolija, kao u sastavku. I nešto malo trčanja. 😆 No, Miša morati ćeš skratiti. Još jedna subota, rano ustajanje i put prema Osijeku, i malo dalje – Erdut. Koliko ravnice… Gdje ćemo uopće skupiti 200 m/n.v.? Start u dvorištu dvorca nad hipnotizirajućim Dunavom. Nakon koje kriške kruha s ajvarom, jer ipak smo mi Mazatori, zagrijavanje i utrka na 14 km kreće. Spust i uspon. Kao u životu… Tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje. I ravnica. Okrepe dovoljno, markacije uredne, mladi volonteri radišni. Jesensko sunce je osim ogoljelih trsova ugrijalo i sve nas fanatike što uživamo u trčkaranju slavonsko-baranjskim bespućima. Nevidljivi usponi, duuugi makadamski putevi kroz vinograde… meditacija. No, najljepše tek slijedi. Cilj. Druženje. Opuštanje. Žuti je šešir ovaj put iznenadio organizacijom i mene pridobio i za utrku nagodinu.

Manuela Tomljenović

Ivan & Jasna Lončarić i Vlasta Biter (ex. Lončarić)

Kao predstavnik organizatora utrke i kao pobjednik Plave staze od 34 km, prvo bi zahvalio svima koji su došli i sudjelovali u utrci koju organizira “Žuti šešir”. Miša je puno spretniji s riječima i on će vam prenijeti sve detalje, onako iskreno kako samo on to zna! Primamo pohvale, ali i pokude jer uvijek može bolje. Vidimo se i iduće godine!

Alan Biro

Slavodobitnici na 34km: Siniša Jonjić, Alan Biro, Antonio Dujmović

Umjesto očekivanog pada tempa na 25-om kilometru tipa koji stoji u sredini, dobili smo jasnu poruku – krenuti i držati jači tempo ako ga želimo dobiti na sljedećim utrkama! Ovoga puta neću svrdlati kako je izgledala utrka jer nismo imali nikakve šanse protiv “velikog A”. Moje prvo trčanje duge staze Podunavlje traila. Utrka koja karakterizira ovaj kraj: Dunav, Dalj planinu, Aljmaš i vinograde. Zona u kojoj sam trenirao kao pionir ovog sporta 2010. sa kartom i kompasom. Iz tog razloga nisam objektivan, ali ovaj kraj ima neku mirnoću i spokoj bez obzira dolazite biciklom, trčeći utrku, trening ili jednostavno na fiš sa obitelji. Trčanje sa Antoniom Dujmovicem postaje sreća i muka jer je gotovo nevjerojatno da ne možemo pobjeći jedan drugome. Antonio je pokušao na 20-om km i otišao na 200m, ali više zato jer sam namjerno spustio tempo. Na 28-om km ga stižem i obilazim na usponu. Pokušavam pojačati tempo, ali uspijevam samo dva kilometra što on lako prati, i kada je postalo jasno da nema smisla ubijati se opet lagano utrčavamo u cilj kao drugi i “drugi”. 🙂

Siniša Jonjić

Sada lijepo bacite pogled na video zapis. Na početku i na kraju je jako gledljiv, a u sredini je više slušljiv. 🙂

Nego, prvo da ne zaboravim jednu iritantnu stvar. GSM operatore u Hrvatskoj treba nalupati i sve protjerati u 3 PM. Zašto? Zato jer su svi drugi jači sa radijskim signalom i za nekoliko primljenih email poruka (bez slika i grafike) su mi samo u zadnjih 7 dana naplatili ~200kn. Preko 100kn ovi iz Bosne i Hercegovine (Mazator trail) i danas ovi iz Srbije blizu 100kn (Podunavlje trail). Načisto sam popizdio.

Vidite, da sam išao u drugu državu, tada je normalno preuzeti konsekvence za uključen roaming i da platiš 1MB – 61kn ili 1 min. razgovora 20kn jer si glup ili imaš novaca na bacanje, ili ti baš jako treba NET. Ali nisam! Naglašavam, nisam bio izvan Hrvatske! I zato sam razočaran.

Inače imam na raspolaganju silne gigabajte, na tisuće neiskorištenih minuta i SMS poruka i sve to plaćam ~100kn i to je jednostavno nemoguće potrošiti. I onda ovo…

Predlažem organizatorima u područjima koja graniče sa zemljama izvan EU, da to napomenu i naglase – ugasite roaming! Nije mi žao 200kn, ali mi je strašno žao taj novac dati kretenoidima i neradnicima iz telekomunikacijskih tvrtki samo zato što je signal slučajno utrčao ili nije, iza ovog ili onog brda.

Crkli dabogda svi! Pa da pišemo lijepa pisma, sa tintom i stavljamo suho cvijeće unutra, mirise, kapi rose ili poneki pramen kose… 😉

Dan je bio kao stvoren za trčanje. Znate ono: ni hladno – ni vruće. Sunce se nije tako reći niti pojavilo na stazi. Promolilo je nos tek na cilju u vrijeme proglašenja i ručka. Unatoč dobrim uvjetima, čak 16 minuta sporije trčim (3:31) tih pišljivih 34km nego u 2018. godini (3:15). Biti će da sam se udebljao, ulijenio ili previše fantaziram, hodam, kukam, pametujem. No, odradio sam to solidno posebno kada pogledate sve te zgodne dečke i cure od 25 do 35 godina, sa kojima se mi “iskusni” hvatamo u koštac. I ono najvažnije većinu utrke trčim sam. Nedostajao mi je Ivan koji u zadnji čas prebacuje sa Plave na Zelenu stazu. Jbg. 🙁 Kad ostanete sami na stazi, puno je teže naći motivaciju i izvući taj dodatni atom snage…

Hajdemo sad malo o stazi i samoj utrci. Dakle govorim od plavoj stazi – 34km koja se proteže od Erduta do Aljmaša i nazad. Na krajnjim točkama (Start/Cilj u Erdutu i najudaljenijoj točki u Aljmašu) imamo prekrasan pogled na Dunav, dok je Vojvođanska strana slabo vidljiva jer dan obiluje sivilom… Uglavnom, trčimo: asfaltnom cestom, makadamom, zemljanim putem, travnatim stazama, po njivama, šumskim drumom, kroz vikend naselja, povjesne spomenike, kukuruzišta, vinograde. Jedan uistinu fenomenalan mix koji se rijetko viđa na drugim utrkama.

Okrepe su česte i dobro opskrbljene vodom, slatkim sokićima, keksima, bananama. Volontera ima na kritičnim križanjima pa nas usmjeravaju i odrađuju posao živih kontrolnih točaka. Sve ide kao podmazano. Nažalost opet brzi i sposobni trkači žure i promašuju skretanja jer su u zanosu pobjede ili imaju slušalice u ušima, pa ne čuju dozivanje drugih trkača. A na nekoliko mjesta je bilo namjernih trganja markacija (crveno bijelih trakica) pa se moralo malo razmišljati što i kako dalje.

Dobrim dijelom trčimo PPP-om koji su planinari trasirali (Podunavski Planinarski Put), pa se mogu pratiti i planinarske markacije na stablima, stupovima i sl.

S obzirom da smo blizu Osijeka gdje je veliko uporište Decathlona – cure i dečki su opet došli sa povelikom logistikom i ponudom, sponzoriranjem, poklonima i sl. Prvi put vidim prijenosne kofere u stilu Eltona Johna i izdvajam gomilu sportskih patika (tenisica) za cestovno trčanje, odnosno cross u prirodi, koje možete isprobati i vratiti, a potom odlučiti o kupnji nekog modela.

Hvalim:

Parking u neposrednoj blizini;
WC u zgradi neposredno na startu/cilju + jedan prijenosni toalet sa strane;
Kvalitetan startni broj, sa zemljovidom;
Unikatna finišerska medalja;
Lijepa majica sa nula reklama. Jeeee. 🙂
Male (DVD Erdut) i malo veće volontere (Sandra i Tomislav);
Gomilu prefinog stolnog grožđa na stolovima;
Čobanac (mesni obrok) i grah (vegetarijanski obrok) koji je darovala TZ Erdut i skromi/vrijedni kuhari;
Raspoloženu ekipu i toleranciju spram kamere.

Kudim:

Zemljovid na poleđini startnog broja, jer isti mora biti na majici zbog živih kontrola i upisivanja broja, pa nije praktično pogledavati u njega kako bi se uočila neka od kontrolnih točaka ili skretanje. Ispada da je trebao biti slobodan i/ili na konopcu pa lelujati na sve strane. Mrvicu nezgodni jer mi svi žurimo, umiremo od nedostatka kisika ili se cijedimo od znoja…
Glazbu na startu jer je bila predobra 🙂 ali je Youtube obično blokira! Ne smiju to biti ludi hitovi Metalice, AC/DC i sl. jer podliježu autorskim pravima i onda zabrane video ili utišaju zvuk. Uvijek ponavljam da treba koristiti nešto bez teksta, domaće i tako…
Nedostatak sunca za malo bolje fotke;
Milijune letećih mrava koji su radili zračne desante;
Kao i uvijek slabo korištenje sprejeva i nepostojanje tih famoznih strelica na nekim skretanjima, odvajanjima, križanjima, jer svi mi idemo (jurcamo) kao muhe bez glave! Nitko nema vremena malo zastati, analizirati situaciju i sl.

Sve u svemu “plava staza” i 34km na Podanavlje trailu predstavlja pravi, pravcati izazov i jednu fantastičnu utrku SBTL-a koju svaki trkač treba istrčati barem jednom i uživati u prirodnim ljepotama ovoga kraja, i osjetiti kakva je razlika između 5km i 21km na asfaltu, odnosno između 42km i 110km ili 168km u prirodi ili planini…

Lijep pozdrav svima i vidimo se na Ždral trailu za 7 dana.

Miša Nicinger

Rezultati:

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr

* * *

 Internet je naše igralište - midnel.hr

Run and Trail Miša Nicinger