Ozalj & Vrhovac trail 2018.
14.07.2018.
Odakle uopće početi? Žumberačku goru, Ozalj i rijeku Kupu sam prvi put posjetio prije 25 godina u nekom sasvim drugom kontekstu. U novije doba sam tim krajevima prolazio biciklom, na putu prema moru, a kad sam vidio da se tamo trčkara (gore-dolje) – krećem u akciju i s lakoćom nagovaram Miloša (teško žabu u vodu natjerati) na sudjelovanje i odlazak na “3. Ozalj & Vrhovac trail 2018.”. Par dana prije starta stupamo u kontakt sa simpatičnom fitness trenericom iz Slatine (nažalost živi u ZG) – Mandica Grubišić koja se natječe u “Kontinent trail ligi Hrvatske” i hopa-cupa nas troje skupa hitamo oko 05:30 prema Vrhovcu. Buđene u 05:00 sati! Majko mila, nisam ni tri sata odspavao. Užas. 🙂
A evo i kratkog osvrta naše Mande: Ozalj & Vrhovac team je sportski odradio svoju utrku i držim im fige da iz godine u godinu rastu. Staza tehnički zadovoljava, brdo, šuma, rijeka ili singlići; znači svega je bilo i sve lijepo označeno. Sunce nam nije išlo u prilog i volila bi da je start bio samo raniji. O&V team treba nastaviti samo jako. Osobno sam očekivala više od sebe ali protiv “sebe” nije išlo. Sljedeće godine više sreće zato. Hvala na svemu! (Mandica Grubišić)
Ozalj je za nas iz Slavonije tako-reći “Bogu iz nogu” ili smo to mi, ma nema veze… Nismo jedini! Osječani su u slično vrijeme krenuli i stigli kad i mi. Ima nas sa svih strana, a najviše Zagrepčana. 🙂
Prvo moram konstatirati kako 90% imena nisam upamtio (jbg) osim onih koje su mi se urezale u pamćene ali ih neću isticati da se ne umisle (uobraze).
Ozalj & Vrhovac trail je za mene bio izazov jer prvi put trčim u nešto jačoj konkurenciji i to 24,6 km. Woow. Da, baš toliko. I da nisam bio tako neispavan vjerojatno bih završio utrku prije 3 sata. Ovako umoran i pospan stižem na cilj sa vremenom 03:02:40. Još da nisam fotkao i šetao (čitaj umirao) na 21 km koliko inače trčim i to je moj limit (bio nekada haha), vjerojatno bih odradio sve to ispod tri sata. No ovo je za mene i moje godine M45 🙂 (hvala organizatoru za tako lijepu i seksi kategoriju) PB rezultat, odnosno udaljenost u km. Do sada nisam nikada istrčao tako puno. Na Wings for Life 2018 sam istrčao skoro 24 km (službeno sam malo više od 21) ali to je ravničarska utrka. Ovo je višestruko zahtjevnije jer ima +900m visinske razlike. O da…
Za razliku od trkača koji samo trče, moje vrijeme na utrci prolazi dijelom i u snimanju, razgovoru, druženju, fotkanju, snimanju i naslikavanju. Jbg. Nikad neću biti prvi, ali ću ostaviti traga u ovim i ovakvim reportažama. Netko mora i to. 😉
Relive je dulji za 20-ak minuta od stvarnog rezultata jer podatke uzima sa mog Endomondo računa koji sam startao 23 minute prije. Svi znate da imam “velikog” to jest poprilično velikog 8.4″ i to mi katkada predstavlja problem. Sukladno tome ugurao sam ga u ruksak (a što ste vi mislili – sram vas bilo) jer bih inače zaboravio startati aplikaciju. Relive stoga traje dulje. Da se zna! 🙂
Staza!? Ljudi moji! To nije staza već auto put. Domaćini su pokosili cca 120cm na kritičnim mjestima, a markacije, to se jednostavno ne može riječima opisati. Table, putokazi, trakice, strelice, velike i male, pojedinačne i po nekoliko komada za redom. Nešto uistinu neviđeno! Jednostavno nije bilo moguće zalutati. No bilo je i takvih. 🙂 Jedina opasnost od skretanja sa rute bila je kada se trči u koloni i gleda onaj ispred sebe, a taj ne gleda ili se bori za preživljavanje (kisik, vodu, duša mu je u nosu i sl.).
Volonteri na visina zadatka. Nasmijani, uslužni, paze i čuvaju trkače na svakom koraku tj. križanju!
Ukratko, kvaliteta markacija na skali od 1 do 10 je bila nekih 35 ako ne i 40. 🙂 A one dvije zadnje “Još 500 m – Ajmo” i “Još 100 m – Ajmooo” su ludilo. No. bilo ih je teško poslušati jer od tih 500 metara imamo 400 metara uspona, i tek 100 m ravničarskih kada se ulazi u start. Uf.
A tamo. Gomila klope za sve mesoždere (grah sa kobasicama) i povrćežderače (rižoto sa povrćem), cuga i hrana su u start paketu koji je BTW složio trgovački lanac DM i ima nevjerojatnu količinu, težinu, vrijednost, ma sve! Nešto uistinu štrumftastično. A tu je i majica organizatora. Ocjena od 1 do 10 nekih 50. Hehe, dobri su ti Ozljani i Vrhovčani. Ma šta dobri!? Najbolji! The Best! 😉
Tijekom utrke se družim sa raznim dečkima i curama, nažalost mnogima ne upamtih ni brojeve ni imena. No zato će oni zapamtiti mene. 🙂 Pa neka se oni jave i pošalju zahtjeve za prijateljstvom, kontakt podatke, broj telefona (samo slobodne i neudane), neku kunu, kaj-god. 😉
Ipak ću spomenuti neke nove face: Damir Nenadić (st. br. 312), Davor Poljanec (st. br. 601), Petra Horvatić (st. br. 275), Ines Čule (st. br. 125), Pejić Tomislav (st. br. 531), Moguljak Tamara (st. br. 192), Maja Pongrac (st. br. 323) koja je već hodala sa Šapicama i simpatični dječak Filip na na okrijepi sa vodom i coca-colom.
Afterparti se odigrava na rođendanskoj proslavi u vikend kući na obali Kupe, kod Šprice i Patka. 🙂 Hvala domaćinima na pozivu, druženju i obilnom gostoprimstvu. Šprica i Patak. Eh. 😉
Do novog znojnog susreta sa vama lijep pozdrav svima i nemojte štogod zamjeriti. I ja sam samo čovjek sa svim manama i prekobrojnim vrlinama. Ah. 🙂
Miša Nicinger
Rezultati: https://www.stotinka.hr/hrv/dogadjaj/680
P.S.
Bolje biti fit – nego kit! (Tomislav Brkić)
P.S.2.
S obzirom na ljepotu Žumberaka, Kupe i staze u cjelini – preporučam je planinarima, hodačima, trkačima i ostalim jebačima. 😉
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
