Op, op, opa dolazi Evropa 2
19.05.2019.
I pjevalo se ovog vikenda u kombiju prema prelijepoj Bosni, prema Klekovači, Grmeču, Oštrelju i Bihaću stihovi jedne pjesme, svima znane… u vlastitom aranžmanu: …jer mi smo skitnice – planine nas zovu, mi smo skitnice… policija nam uzela lovu... 🙂 Dobro ovaj zadnji stih sad dopjevah sama, al’ stvarno… ako niste čuli taj vic, morat će ga naš hodajući vicomat Predrag Livak izmisliti. A dotad se zadovoljite s mojim najnovijim: Što pomisle modri organi vlasti BiH kad vide stari požeški kombi? Evo ide dvajs’ marki ususret. 😉
A sad šalu na stranu, bio je to izlet prepun iznenađenja. Počeo je u ranim jutarnjim satima kod požeškog Ćire, okupljališta vrlih planinara. Našu malu nakupinu činilo je 18 domaćih planinara (čak 6 Brođana). A u našem kombiju bile su najzgodnije šapice i šaponje. Vinko se je pokušao prošvercat s nama na zadnjem sjedištu kombija, al ga je mudra ruka nove v.d. sekretarke društva, tehnička direktorica pohoda, izvrsne zabavljačice i organizatorice iznenađenja te još puno toga otpravila u drugi kombi.
Teško je zaista ne pjevat hvalospjeve o ljudima na izleti, al vozači su zaista bili ekstra (Predrag i Mijo), vodiči su bili ekstra (Predrag i Marko). Marko je vrsni poznavalac domaćih planina i miljenik ženskog dijela šapica (ima i on šapu). Strpljivo nas je vodio i učio kako zategnut prusik, dok su neki od nas samo natezali uže, i to između dvije ruke. 🙂
Prvo iznenađenje dana je bio vodopad rijeke Blihe (54 metra visok). U blizini vodopada neki od nas su se i okupali u prekrasnim bisernim kapljicama nošenim zrakom. Na mjestu događaja naš lokalni vodič je upotpunio svoj look s novim majicama HPD Sokolovca i postao ljubitelj plave boje Požege, što je bilo iznenađenje za njega.
Prvi dan odrađen je uspon na Grmeč, odnosno Crni vrh (1604 m). Nekim planinarkama ovo je bio i dosad najviše osvojeni vrh. Naravno kum je održao i prigodno krštenje(slike su ludilo). Uspon je na par lokacija bio strm, ali tehnički nezahtjevan. Samo mokro tlo i blato povremeno su upućivali na potrebu opreza prilikom penjanja i spuštanja. I naravno.. naš Crni vrh je crniji, ako je vjerovat iskusnima među nama.
Poslije uspona i vožnje kombijem uz prekrasne poglede (na sve 4 strane planine) uživalo se u toploj okrijepi na seoskom gazdinstvu Čardaklije u Vrtoči. Domaćin je bio vrlo ugodan, a ambijent čaroban. Naravno uživali smo i na ringišpilu i u druženju s konjima i u šetnji. Iznenađenjima na imanju nije bilo kraja, pa tako se druženje odužilo dugo u noć uz karaoke (DJ Dalibor), dobru klopu i vino te tortu iznenađenja za rođendansko slavlje. Našoj slavljenici Neli želimo još puno ovakvih rođendana.
Kad smo kod iznenađenja – otkrili smo i talente nekih ljudi. Džambo zna lokaciju svakog binga (trgovine) i uz to savršeno čita s usana organima vlasti u plavim košuljama. 🙂 Ujedno, planinari i planinarke su vladari karaoka i teških pjesama (posebno Anamarija i Anita). I dok su neki na karaokama prave operne dive, drugi su u spavaonici prave motorne pile. Naime, pililo se do samog jutra, mjestimice sinkronizirano i uz gušt.
Drugi dan odrađen je uspon na atraktivnu malu Klekovaču. Jedva čekamo dok porastemo ispenjati i feratu. Nažalost na Veliku Klekovaču zbog snijega nismo išli, ali taj vrh ostavit ćemo ostaviti za neku drugu priču, možda i bajku. Uvjeti na planini su bili pravi zimski. Pa tako smo imali spoj snijega, izmaglice, diljskog blata (kako li se samo tamo stvorilo), prekrasne šume, proljetnih biljčica( šafrana i visibaba te poneki visidjed (planinar) i prekrasnog kamena. Uspon je bio zahtjevan, al je pogled sa samog vrha bio prekrasan. Neki vidješe do Italije, a mi se zadovoljismo i s manje. Naravno, i maslačci su ovdje veći i žući..mada trava nije zelenija.
Dobro je imat’ domaćeg vodiča, jer osim što je zgodan za gledat, zna savršeno lokaciju svakog cestovnog slikala. Jest da planinari vole selfije, ali samo one u vlastitoj kreaciji.
Još jedno od iznenađenja bila je i vožnja na staroj Proletarki. Na kraju dana uživasmo i u turističkom posjetu Bihaću. Ujedno se uvjerismo da Una zaista i jeste jedna jedina, te u potpunosti opravdava svoje znamenito ime. A osim nas u njenim čarima uživale su i patkice.
Veliko hvala Predragu i Sandri na ovom pozivu i pohodu. Ekipi iz drugog kombija isto šaljem veliki pozdrav, bili ste divni. Da ste više bili u dometu voki tokija, možda bih rekla pokoju više i o vašem pjevanju.
I što reći za kraj… osim još par stihova…
Hej hej prođe ovaj dan, prođe ovaj dan… dan kao san… jer tako i bijaše… pozdrav svima od Kosjenke.
Mina Marina Barić
