Od Šnjegavića tri putića…
02.12.2017.
Od Šnjegavića tri putića… Niti jednim se do Golobrdca ne stiže. Ali krenimo redom.
Polazna točka današnjeg izleta bio je zaselak Golobrdac. Već oko 08:40 sati Željko i ja stižemo i čekamo ostale. Društvo nam prave dva crna ovčara koji ne prestaju lajati.
Ubrzo u Golobrdac stiže i Dalibor iz Požege. Upoznajemo se i za svaki slučaj odlučujemo provjreiti jesmo li na pravom mjestu i zovemo Mišu. On nam kaže da je krenuo iz Šnjegavića prema nama, ali da je dio ceste jako uništen zbog šumarskih radova te ne može dalje. Nikako ne može stići na vrijeme te odustaje od današnjeg izleta.
U međuvremenu pojavilo se nekoliko auta. Stigli su Mađari! Ukupno njih 20-ak. Izlaze iz auta i upoznajemo se. Vesela ekipa planinara spremna za osvojiti vrhove Psunja. Prvo pitanje nakon upoznavanja bilo im je Miša? Objašnjavam im da neće doći te krećemo bez njega.
Makadamskom cestom krećemo u brdo, nakon 10-ak minuta odvajamo se sa makadama i krećemo prema Petkovici. Uspon je strm i malo nam je teško, ali ipak stižemo na vrh i ravni dio. Nastavljamo prema Kapetanici.
Snijeg je prekrio obronke i borovu šumu. Prekrasan prizor. Malo zastajemo i fotkamo. Nastavljamo prema Vodostaju gdje stižemo oko 12:30. Vrijeme je ručka. Kratak odmor za ručak I nastavljamo dalje prema Ivanjskom krstu.
Spustila se nekakva magla i malo je zahladilo. Hodamo i pričamo, družimo se i nije nam hladno.
Prolazimo uz Javorovicu gdje nam Robert priča da su tu bili prije 3 tjedna.
Već je 14 sati I počinjemo se spuštati prema autima. Snijeg polako nestaje i sve je toplije. Spuštamo se na makadam i to na ono blato u koje je Mišo jutros upao. Cipele su nam blatne, ali zadovoljni smo, družili smo se I bilo nam je lijepo.
Za kraj pitam Roberta kada se opet vidimo – na proljeće kaže.
Tekst: Stevo Nagy
Foto: Róbert Welsch
