Mučinska pećina
20.08.2015.
Dolazi dan za povratak u Hrvatsku. Ali još stignem otići do jedne pećine.
Spremam stvari u auto, podmirujem novčane obaveze prema penzionu te se vozim do sela Mučin. Čuo sam da ovdje ima jedna zanimljiva pećina.
Parkiram auto u centru sela, gledam kojim putem ići i vidim da do cilja imam oko 3 km pješice. Krećem se poljima i kroz šumu. Gps mi pokazuje da se približavam, ali poslije da zaobilazim to mjesto. Pokušavam naći prečac, dolazim na pedesetak metara od cilja, ali vidim da je dalje prestrmo pa se vraćam na stazu.
Eh, treba znati da najbrži put do cilja nije ravna crta. Obilazim po stazi okolo i pratim oznake. Na tridesetak metara od pećine odvaja se uska i donekle nesigurna stazica prema samoj pećini. I, evo, konačno dolazim do ove prirodne tvorevine. Pećina je nastala prije 20-tak milijuna godina provjetravanjem.
Navodno se unutri mogu naći okamine starih listova i životinjica. Ulazim u pećinu oko 12 metara. Ništa posebno, ali opet nekako i jest.
Natrag do sela idem kraćim putem. Ali taj kraći put je prljaviji jer prolazi kroz koprive i travu. A prethodna dva dana je padala kiša pa je sve još mokro. Eh, ali da sam se vraćao istim putem, onda bih se pitao zašto nisam išao ovom stazom.
Sve je to dio avanture. Nakon 40-tak minuta dolazim do svog auta. Odlazim do jednog restorana na ručak, a potom slijedi dugi put do Hrvatske.
U ova 2 i pol tjedna u Slovačkoj, obišao sam puno mjesta, nekoliko vrhova i srednjovjekovnih utvrda, vidio zanimljivosti i pronašao hrpu kutija. Vrijeme je bilo uglavnom lijepo. Vjerujem da ću se dugo sjećati ovog godišnjeg odmora.
Do slijedećeg putovanja, pozdrav iz Slovačke!
Valentin Žagar
