Mali Popišanac
08.11.2020.
Nije tajna da zadnjih nekoliko godina pokušavam povezati sporotrčeće trekk and trailere i brzohodajuće planinare u jednu trkohodajuću zajednicu. Nažalost bez većeg uspjeha. Od najavljenih 9 sudionika iz Našica i Slatine, u konačnici trčkaramo samo nas troje, jer su svima u zadnji čas došli gosti, iskrsnule proslave rođendana imendana i krstitke. 🙂
Unatoč magli, hladnoći i blatu, ovaj je trkohod dobio najviše ocjene, a javna je tajnda da jako volim gužvu i najbolje se osjećam u skupinama od 200 do 300 sudionika (svaka luda ima svoje veselje). 🙂
Sve u svemu, planinare i trkače povezuje ljubav prema prirodi i planinama, ali iz nekog čudnog razloga najsposobniji planinari potpuno nezainteresirano promatraju trkače i/ili ih izbjegavaju kao kugu (to je bolest, a ne kao ova glupa korona). Dok sa druge strane većina sporih trkača, a takvih je među trekkerima i trailerima više od polovice tj. 75%, sa gnušanjem odbija priznati planinarenje kao zahtjevnu, zdravu, zabavnu i zanimljivu aktivnost.
Prava je istina ova: razlike između te dvije skupina NEMA, jer su planinari često po sposobnostima daleko iznad trkača, a prekobrojni su trkači poput žaba koje su vidjele da se konji potkivaju, pa i one digle nogu… 🙂
I da svršim… Slatinsko prigorje sa lakoćom može pružiti vrhunsku trkačko/planinarsku avanturu, sa povelikom visinskom razlikom i brojnim zanimljivostima. To su utrke Popišanac trail i Slatinski biser i dokazale.
Danas je magla okovala naš mali grad i “Slatinsko prigorje”, pa smo ostali uskraćeni za pogled sa vidikovca, a na jezeru Javorica ima par ribiča i umorna, gladna i pothlađena skupina migranata, na dugom putu do bogatih članica EU: Njemačke, Italije, Francuske i Engleske…
Odradili smo ~ 13 km, kako i najavismo, pa se još malo podružismo u Pubu. Žao nam je što niste bili i sa nama se malo oznojili. Vidimo se slijedeći tjedan, a 28.11.2020. godine svakako memorirajte za jedan ozbiljan trkohod na Papuku.
Vidimo se…
Miša Nicinger
* * *
Odluka je pala da probamo otrčati stazom Malog Popišanca u jesenskom izdanju. Dan je bio maglovit i prohladan (+3°C) i vjerujem da je to uplašilo sve koji su željeli sudjelovati jer nas je bilo svega troje. 🙁 Ipak to nas nije spriječilo da uživamo u trkohodu. Šuma je predivna i prošarana žutim, crvenim i smeđim nijansama. Lišća je bilo posvuda čak ni stazu nismo vidjeli u nekim predjelima koliko ga je napadalo. A prekrilo je i blatne barice u koje sam upala do gležnja ali i to je draž trčkaranja po prirodi. Susreli smo ovčice koje i nisu baš marile za nas, a mi smo se skoro i izgubili jer je magla mjestimice bila toliko gusta. Polako smo doštrumfali do kraja i završili današnje druženje – izjavila je Marija Bešlić.
