Ljubljanski maraton 2022.
23.10.2022.
Negdje početkom ove godine odlučila sam se trčati Ljubljanski maraton. Trebala je sa mnom ići i moja sestra Vesna, no zbog svih problema, ona je ipak odustala. Ja sam, eto, odlučila to odraditi bez ikakvih ambicija, iako sam dosta trenirala. Ispalo je jako dobro, puno bolje od očekivanog! Početak maratona je bio u 09:00 sati. Cijelo jutro je padala kiša pa smo mislili da će nas pratiti, no taman pred utrku je stala. Utrka je krenula… trčala sam kako sam trčala, u toj masi ljudi. Bilo je stvarno puno ljudi iz raznih zemalja. Velika gužva na startu… no brzo se to izreguliralo, jer je staza bila dovoljno široka za obilaženje. Okrepe su bile svakih 5 km, na nekim dionicama čak na 3 km. Na okrepama je bilo svega. Od vode, izotonika, čokolade, banane, mandarine, raznih gelova, proteinskih čokoladica.. .mislim da je svatko našao nešto za sebe. I super je bilo što su mandarine bile oguljene. A navijači… navijači su prepredobri. Od početka do kraja, svih 42 km netko je navijao, bodrio, vikao… Bilo je to baš dobrih 3 sata i 40 minuta. Ako mi se pruži prilika, rado bih išla opet. – natipkala je Jasna Plemeniti
* * *
Došla sam na polumaraton bez ikakvih očekivanja, ležerno i opušteno sa suprugom iz Varaždina. Na startu je atmosfera bila odlična, masa veselih i pozitivnih ljudi, kao da idu na neku feštu, a ne na muku od 21 km ili čak 42 km (kapa do poda svim maratoncima). Atmosfera cijelom stazom odlična, mnogo trkača tokom cijele utrke, navijači veselo bodre duž cijele staze, dječji osmjesi i rukice daju snagu za svaki korak. Na početku srela Mišu, te smo zajedno trčali tokom mog halfa, hvala Miša na društvu, smijehu i savjetima (jedi, pij, broji 1,2,3… i trči). Uživala sam u utrci i ostvarila svoj PB 2:06:26 – prezadovoljna, vraćam se druge godine sigurno u Ljubljanu. – napisala je Ivana Zavrtnik
* * *
Istrčao sam prvi službeni maraton u društvu meni dragih ljudi s kojima sam skupa dijelio muku na ovom putu, vukli smo jedni druge, bodrili ali i veselili se na kraju jer smo uspjeli završiti (Antonija Barišić-Lasović, Luka Šibalić, Boris Lasović) i ostvariti cilj. Velika pohvala organizaciji i svima koji sudjeluju u ovom događaju, jer je atmosfera bila fantastična, svi ti ljudi i djeca uz stazu koji su navijali nose te jednostavno do cilja da zaboraviš na sve krize kroz koje prolaziš. Najviše bih se zahvalio svojim najvjernijim navijačima i potpori, svojoj obitelji Nikolina Kelić Rodić koji su trpjeli moje izostanke zbog treninga koji su nekad znali potrajati, te ugodnog iznenađenja koje su mi priuštili na sami dan utrke, zbilja vam hvala 🙂 a tatina princeza se potrudila da dobijem i posebnu čestitku. Naravno tu je i naš vjerni navijač / vozač Tomo koji je sve ovo uspio dokumentirati fotkama i video zapisima za uspomenu, a na pojedinim dijelovima staze čulo se glasno navijanje “Ajmo Srki imaš ga, Luka nemoj da ti pobjegne!” 🙂 – izjavio je Srđan Rodić
* * *
A sad malo ja… Zahvaljujući ljubaznom pozivu iz Našica, hvatam tako reći zadnji vlak i uplaćujem kotizaciju za Ljubljanski maraton. Cijena je visoka, kad se odlučite prijaviti u zadnji tren, ali je organizacija uistinu vrhunska, pa se isplati se: svakog eura, kapi znoja, uzdaha, suze i/ili upale mišića. 🙂
Ovo je moj drugi službeni cestovni maraton. Do sada sam istračao jedan brdski maraton (46 km na Dilj Gori sa dosta visinske), Zagrebački maraton 2022. sa problemima zbog grčeva i ovo mi je prvi maraton koji odrađujem bez problema i teškoća, s obzirom da sam trčao 32% u četvrtoj zoni i 68% u petoj zoni srčanog ritma. Polumaraton odrađujem na 138 otkucaja i tek kad sam shvatio da od grčeva ovoga puta neće biti ni traga ni glasa, odlučujem riskirati i dignuti tempo. U zadnjih nekoliko kilometara sam obišao jako puno trkača i osjećao se izvrsno, a u cilju su me malo srušile emocije, no sve je to za ljude. Nisam od kamena, više od šećera… A što mogu kad sam sladak. 😉 Halfmaratonac Mario Pavičić me dočekao u cilju i pružio orijentacijsku pomoć, snimio par fotki i video zapis, i ono najvažnije uputio me do medalja i majica… Čovjek se tamo lako izgubi. 🙂
Dolazak u Ljubljanu, nije baš obećavao. Kiša i hladnoća, očajan startni paket i zebnja oko srca, kako će to sve skupa proteći. Startni broj kvalitetan, prijave idu glatko, dobili smo veliku praznu torbetinu i prisilili su nas da hodamo kroz police krcate robom, gdje su cijene oko 30% niže tj. povoljnije nego na drugim mjestima. Prazna torba ustvari služi da imate gdje staviti gomilu sportske opreme koju kupite onako u prolazu. 🙂
Poslije večere bogate ugljiko hidratima, uslijedilo je kvalitetno spavanje na periferiji Ljubljane. Ujutro Mario brzo pronalazi parking u samom centru. Jeeee. Uslijedilo je pozdravljanje sa trkačima iz Hrvatske, upoznavanje natjecatelja iz susjednih zemalja, naslikavanje, zagrijavanje i start. Ovoga puta startam Garmin sat, točno na mjestu gdje se nalaze antene i mjerna postaja za očitavanje naših startnih brojeva. Vrijeme čipa je jedino relevantno na ovako masovnim utrkama, jer 10.500 trkača ne može startati u isti tren.
Na ulicama Ljubljane kaos ali pozitivan. 🙂 Nevjerojatno koliko nas je ljudi bodrilo, navijalo i davalo nam “pet”. Na okrepama uistinu svega, ponuda kakva se u npr. ZG može samo sanjati. Nešto uistinu nevjerojatno, a mene je najviše fasciniralo zaustavljanje vlakova i izlazak ljudi iz vagona da nas bodre. Djeca, roditelji, pojedinci i skupine navijača su nešto što znojnim glavama i umornim nogama jako puno znači.
Kao i uvijek do sada trčeći pozdravljam poznata i upoznajem nova lica, naslikavam se i ludujem u granicama svojih mogućnosti. A još uvijek mogu… 🙂 Uspijevam odradio intervju sa gomilom ljudi:, izdvojio bih neke: Ivana Zavrtnik, Boris Lasović, Stjepan Pinkl, Ivan Benaković, Goran Jerić, Bojana Radovan i kao poslaticu Sadler Ruth iz Engleske. Ulaskom u Cilj snimam Marka koji prosi djevojku Anju i tako…
Što se mog rezultata tiče, mogao sam i malo brže jer sam imao rezerve, no strah od grčeva je bio jači. Ipak sam, tek odnedavno maratonac i treba ispeći zanat. U konačnici sam prezadovoljan, jer utrka prolazi bez ijednog tika u mišićima nogu, koji su me u Zagrebu paralizirali zadnjih nekoliko kilometara. 🙁 Osjećaj ulaska u cilj u punoj brzini i dobrom raspoloženju je neopisiv. 🙂
Lijep pozdrav na sve strane i nemojte štogod zamjeriti. Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Mario i Martina Pavičić, i jednu smo posudili od Ivana Benakovića.
Rezultati: https://vw-ljubljanskimaraton.si/rezultati
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
