Kula Gračanica i Stari grad Dolac
Dan neovisnosti, slobodan dan na poslu, dobro dođe za izlet.
Za svoj pohod izabrao sam dvije utvrde u Požeškoj gori, kulu Gračanica i utvrdu Dolac. Za te dvije utvrde već prije sam saznao kad sam čuo za pet utvrda Požeške gore. Ali nikako da se odvažim otići do tamo. Danas konačno ispravljam tu činjenicu.
Prognoza za danas kaže da će biti kiše. Hmm, nije baš idealno za izlet, ali ja ne odustajem. Uostalom, pravi planinari (kakav sam i ja) ne gledaju na vremensku prognozu, samo idu.
Prolazim Našice, Krndiju, ne zaustavljam se u Požegi, pozdravljam Brestovac i dolazim u selo Baćin Dol. Kod crkve vidim da ima oznaka za kulu Gračanicu. Idem tom cestom, ali za stotinjak metara počinje makadamska cesta. Da je lijepo i suho vrijeme, vjerojatno bih išao autom još jedan dio puta, ali kako vidim da na cesti ima dosta blata, vraćam se do crkve i krećem pješice.
Put je dosta blatnjav, najviše zbog toga što traktori razvoze posječena stabla. Zato pazim na svoje korake da ne zaglibim previše. Oko 30 minuta od crkve u Baćin Dolu dolazim do putokaza koji skreće u šumu i pokazuje udaljenost do kule 30 minuta. Ne čini se puno.
Put se strmo uspinje da bi kasnije strmina bila nešto blaža. Ima nekoliko manjih skretanja, ali samo treba pratiti markacije kojih ima dovoljno. Sreo sam dva daždevnjaka koji obožavaju ovakvo vrijeme. Nakon 20 minuta (dakle brži sam) dolazim do kule Gračanica. Ova utvrda se nalazi na 402 m/nv, ali okolo je zaraslo drveće pa nema pogleda.
Povijesni podaci govore da je kula sagrađena krajem 15-tog stoljeća, ali postoje neka mišljenja da je na istoj lokaciji bila sagrađena i starija građevina iz 12. ili 13-tog stoljeća. Utvrda je imala vojni karakter tj služila je za obranu protiv Turaka.
Nakon što sam proveo ovdje oko pola sata, spuštam se natrag do auta do koje mi treba oko 45 minuta.
Zatim se vozim cestom natrag prema Požegi, ali u Brestovcu pratim oznaku za Dolac. Skrećem u sporednu cestu, ali jedan stanovnik mi govori da do utvrde Dolac trebam se vratiti na glavnu cestu i voziti još stotinjak metara pa onda skrenuti prema Dolcu.
Zapamtite, ima dva putokaza, jedan upućuje na selo Dolac, a drugi na Stari grad Dolac. Sada idem onom ispravnom cestom, ali za svaki slučaj pitam jednu prolaznicu da li sam na dobrom putu.
Cesta je dosta dobra, prvo vozim po asfaltu, a kasnije po makadamu. Dolazim do rampe koja je spuštena. Pored ima oznaka da se rampa otvara od 07 do 15 sati. A sad je 13:30, ali je neradni dan pa ostavljam auto u blizini i krećem dobrom makadamskom cestom.
Malo me zbunjuje činjenica da nema planinarskih markacija, ali ovo ipak nije SPP. Ali računam da je dobro dok cesta ide uzbrdo. U jednom trenutku ugledam tablu za Dolački grad i tada samo pratim glavnu cestu. Ova makadamska cesta je manje blatnjava, a više kamenita. Zato se puno lakše hoda ovim putem. Nakon nekih 35 minuta blagog uspona ugledam u daljini obrise utvrde. Sad je već lakše, više se ne mogu izgubiti.
Uskoro dolazim do gradine. I ostajem pomalo razočaran. Dok je kula Gračanica donekle očuvana, utvrda Dolac ima sačuvano samo dio polukružnog zida. Na unutrašnjosti zida je natpis koji govori da je gradina iz 14-tog stoljeća.
Nadmorska visina ove kule je 365 m/nv, ali ni ovdje nema pogleda zbog zaraslog drveća. Ovdje se zadržavam tek dvadesetak minuta, a zatim se vraćam prema autu do kojeg mi treba oko pola sata. Cijelo to vrijeme prati me dosadna kiša.
Pravim kratki odmor prvo u Brestovcu, a duži odmor u jednom restoranu prije Požege. Do Osijeka mi treba još 2 sata vožnje.
Iako vrijeme nije idealno (daleko od toga), posjetio sam dvije srednjovjekovne utvrde u požeškom kraju. Već otprije sam bio na utvrdi Vrhovci i Viškovci, a sada sam ovom popisu dodao i utvrde Gračanica i Dolac. Za kolekciju 5 požeških utvrda nedostaje mi još samo Gornja Vrbova.
Pozdrav iz Baćin Dola (i Brestovca)!
Valentin Žagar
