Jugovača trail 2022.
30.04.2022.
“Belišćanski Cener – utrka kružnih tokova & Jugovača trail. Čarobno Belišće, a vrijeme predivno. Osjećaj: izvanredan. Prva utrka kružnih tokova 2.9 km, Tonka (kćer) njezin prvi ‘maraton’. Trči od starta do cilja bez stajanja, ni zarumenila se nije, malo je gladna kaže, uskoro će grah… Ulazak u cilj i poziranje s medaljom u neizostavnoj ‘batakpozi’. Fantastično 5. mjesto. Druga utrka – Jugovača trail 11 km, Jasna Dražić i ja idemo uživati, prvi dio počeo zajebano, Bosanac odredio tempo, mi lude trčimo za njim dok nam nije zbrisao. Smirile se mi, odredile brzinu, meljemo i probijamo se kroz koprive i šumske biljčice, uz prekrasan zvuk ptica i zrikavaca, s božanstvenim pogledom na Dravu. Kod drugog cvikanja broja malo se odmaknem, ali ok, ništa posebno sad će Jasna tu je iza mene, trčim stazom pa hodam pa opet trčim, malo šume, malo betona, da nam ne bude dosadno pa photosession by Matija Čvagić, batakpoza naravno… I tako idem dalje Jasne nema, ali tu je Marija na račvanju koja je u dilemi hoće lijevo ili desno i viče Daaaaamireeee!!! Ne bi li nam Damir (Bosanac) rekao kud treba ići. Ni “D” od Damira, same smo, jedna pametna ženska je super, ali dvije su “top” pratiti ćemo mi crveno bijele oznake, one nas vode do cilja, kad ono zastavice i lijevo i desno, odlučimo se za lijevo i završimo na plaži, nigdje više ni staze ni oznaka, ni Damira ni Jasne, decit, očiti zajeb, trebale smo desno, preskočiti ću dio o bogatstvu našeg vokabulara i šarolikih izjava, vraćamo se mi na ono račvanje i biramo DESNO. 🙂 Evo opet zastavica i staze, za približno kilometar čuje se glazba konačno je cilj blizu, a meni se sad baš piški, izdržati ću ja to idem dalje…. I konačno CILJ – 6. sam, umorna i slomljena, prije svega sretna i ponosna, trail je bio lijep, ali naporan. Okrenem se nema još Jasne, sad će ona… I evo je, dobivam jezikovu juhu jer sam ju ostavila, a ona se baš htjela slikati u polju repice!!! Odgovorno tvrdim da nije bilo polja repice 🙂 a Jasna da nije bilo račvanja i da sam galopirala šumom. 🙂 Sva sreća, nakon utrke Marija potvrđuje priču o račvanju, Jasna spominje stepenice kod cilja, gledam u nju kakve sad božje stepenice prije cilja je trava, svima upitnici iznad glava. Zaključak: šuma je začarana, svi smo trčali različitim stazama, očito. 🙂 Sve u svemu fantastična utrka, Baraberi odlična organizacija, Melisa, Stanko, Ana, Matija i Matija, Angel, Jasna, Damire i mnogi drugi hvala Vam na svemu, bili ste odlični domaćini, vidimo se dogodine.” – napisala je Marina Razbušek
* * *
“Belišćanski cener i Jugovača trail – dvije utrke u jednom danu, zvuči nemoguće ali u režiji Barabera skroz izvedivo! E sad, da sam u boljoj formi bio bi i bolji rezultat, ali što je tu je, bilo je odlično. Na ‘utrci kružnih tokova’ biram 2,5 km (čitaj ~3 km) s ciljem da trčim cijelu utrku ispod 6:00. Poznavajući svoje mogućnosti rekla bih nemoguće ali ovaj puž je dogmizao do prvog mjesta, budimo realni u svojoj kategoriji ali sam došla… Ljudi prozivaju moje ime ja se preobuvam za drugu utrku mislim tko to me zajebava!? Kad ono postolje i nagrada, i to kakva. Pune ruke ića i pića… 🙂 Što li tek dobiju ovi na pravim utrkama. Do početka Jugovača traila (11 km) smo se tako utruntali, da su nas mogli viličarem voziti na START utrke. Jedini cilj je bio biti što bliže vremenu od sat vremena. Budimo realni, moglo se to i bolje ali treba uvijek motivacije za napredak. Ja sam se nauživala predivnih prizora prirode koja nas je okruživala. Nepregledna polja repice, predivno uređene okućnice, zelenilo uz Dravu, staza samo za poželjeti. Uspjela sam se čak i (ne)izgubiti. 🙂 Predivan dan u još boljem društvu, došlo mi je da ostanem ondje ali netko mora i priču napisati i fotke podijeliti, da možete uživati gotovo jednako kao i mi.” – napisala je Marija Bešlić
* * *
“Jugovača trail plus cestovna utrka kružnih tokova i priča o uljanoj repici. 🙂 Prošle godine na istom mjestu sam proslavila svoj 50. rođendan i opisala belišćansku Amazonu, a priču je objavio i naš trčeći reporter Miša Nicinger koji je i danas bio s nama u društvu drage i spretne Marije Bešlić, koja me poslikala i ubacila čarobnu pozitivu… I dala mi poticaj da i dalje pišem o trčanju, jer je očito da moja priča od prošle godine ima svoj epilog. Posebno me veseli činjenica, da sam potaknula drage ljude da mi se pridruže. 🙂 Ove godine opet sam odabrala isto mjesto na kojem ću (ovaj put na bagiju) uletjeti u 51. godinu. Istina je sasvim drugačija 🙂 ipak sam trčala, stara karoserija se dobro zagrijala trčeći po cesti oko kružnih tokova, a potom se hrabro drndala kroz šumu uz Dravu tražeći pogledom polja uljane repice. 🙂 Dražesna rapsodija mog traila nije bila u skladu s ekipom koja je odlučila juriti šumom ali ja vrtim svoj film, uvjerena da se neću izgubiti… Negdje na pola puta zvoni mobitel Andreja Pavlic Ciraki pita gdje si? Ma evo me trčim ‘Jugovaču’ i nemam pojma gdje sam. 🙂 Ajde gonjaj veli Andreja i ja nastavim u svom ritmu dalje… u nadi da će iskočiti žuti selfi iz žutih polja koja mirišu i preko ekrana. Dolazim do okrijepe i zastanem. Našla sam svoju repicu simbol radosti i života. Simbol da sve ide svojim tijekom… Ovi koji su brži kažu da je šuma začarana i da nigdje nema moga polja, a ja ga našla i pomislih kako bi bila sretna da sam žaba u polju uljane repice. 🙂 Onda bi stihovi bili: Nebo je žuto, a sunce je blu… Pjevam ja u sebi i slavno ulazim u cilj baš u trenutku kad se balon ispuhao, ali to sam ja ako ne zalutam onda obavezno smrdam nešto drugo. 🙂 Melisa Franjković ex Murić je bila svjedok i borila se s vražjim balonom, a ja sretna i zahvalna za još jednu godinu koju si natovarih na leđa. Oko mene puno dragih ljudi, šušur, smijeh i iskrena dječja radost. Domaćini Baraberi za sve nas su se dobro brinuli… Na poklon dobih vožnju na bagiju. Bilo je suuuperrr! Hvala mojim curkama, domaćinima, volonterima dali ste mi kao i uvijek vjetar u leđa i tim putem nastavljamo dalje, a moja priča o trčanju živi. Godine nikad nisu prepreka ni za trčanje ni za bilo što u životu. Sve ide u smjeru toga da mijenjamo stereotipe. To je najveća pobjeda! Čestitke svima bili ste odlični. Vidimo se i slijedeće godine.” ❤️ – napisala je Jasna Dražić
* * *
Relive: Marija Bešlić – 1. mj. na 2.9 km
* * *
Relive: Miša Nicinger – zadnje mjesto na 18,9 km 😉
* * *
Jugovača trail / Belišćanski podravski pješački put
Evo samo nekoliko riječi od mene…
Belišćanski cener (u tri kategorije: 2,5 km, 5 km i 10 km) je standardno jako dobra cestovna utrka, jer ima puno mladih natjecatelja i brzih trkača, a tu su i lijepi kružni tokovi, gomila volontera, podrška policije i medicinska ekipa. Osim toga vozači automobila su fini i strpljivi ili psuju u sebi. 🙂
Jugovača trail ima sve to (također u tri kategorije 5 km, 11 km i 18 km) ali bez policije, prvenstveno jer nije potrebna i jedan ‘aditiv’ – pripadnike HGSS-a, ako bi se netko slučajno zagubio ili ozlijedio, iako to nije moguće na ovoj prekrasnoj i izvrsno označenoj stazi.
Organizacija utrka i startni paketi (komada dva) su tu negdje u rangu 10+ što znači da ima svega u izobilju i još se može birati, a staza, joj ta staza. Ona je definitivno jedna od najljepših u Slavoniji. Fantastičan miks prirodnih ljepota i mrvica urbanih dijelova, tek toliko da se na kratko pomogne cestovnim trkačima, jer oni nemaju mišiće za Up and Down, ma koliko mi šutjeli o tome. 🙂 Asfalterima dobro razvijene samo one mišićne skupine za brzo jurcanje ili dugotrajno trčanje, a brdski trkači su zgodniji i oku ugodniji. Na primjer ja. 😉
Ispričavam se što reportaža malo kasni. Naime, moj bežični A1 bukvalno umire i 6 GB video zapisa se podiže već punih 15 sati. 🙁 Osim toga i Šapice su navikle ostati na druženju poslije utrke, a tu je međunarodni praznik rada “1. svibanj” koga smo dolično proslavili uz roštilj & hokej na travi. Kakav sad hokej i gdje? Pa u Bizovcu kod našeg Šaponje – Josipa Volfa. 🙂
Hvala Baraberima i čestitke najboljima, posebice mojoj Maridži koja je sa tempa 8.0 do pola devet, dogurala do 5:33 min/km. Trebam li uopće spominjati da su Ivana Petrović i Mirela Kristek bile brze i žestoke, lijepe i rumene!? Jedna riječ – Šapice! Hehe. Iako utrka nije u SBTL-u omraženi konkurenti DiŠ i Baraberi nam nisu ni do koljena. 😉
Vidimo se dragi moji…
Miša Nicinger
Rezultati:
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
