Istanbul marathon 2023.
05.11.2023.
Zahvaljujući ponajviše novopečenom maratoncu iz Našica (Mario Pavičić) koji je preuzeo teret organizacije putovanja na svoja snažna pleća – naša se malena trkačka nakupina zaputila prvo u Sofiju, gdje noćimo, a zatim do Istanbula, Marmornog mora i Bospora, kako bi u znoju lica svojih istrčali Istanbulski maraton, koji počinje u Aziji, a završava u Europi, po čemu je jedinstven u svijetu.
Istanbul je ogroman i ima puno toga za pokazati, no ja nisam ljubitelj džamija, starina, kafića i restorana. Mene zanima aktivan život, trčanje, bicikliranje, planinarenje, divlja priroda, izlasci i zalasci sunca, murali na zgradama, grafiti u pothodnicima, techno scena, nikakve orijentalne cajke i plitke zabave obavijene alkoholnim i duhanskim parama, a još manje sva ta silna masa ljudi koja se non stop vozika tamo vamo i troše pare kao pijani milijarderi, a onda mjesecima grcaju u dugovima… Najvažnije je zaobići u širokom luku centar, Aja Sofiju i slična preskupa i prenapučena mjesta. Naljepša stvar u Istanbulu su definitivno mačke kojih ima na svakom koraku, rasne, mazne, mirne, pitome, prelijepe.
Organizacija maratona je vrhunska (osim svlačionica), a sigurnosne mjere na najvišem nivou. Startni paket je dobar, a finišerski još bolji (pogledaj fotke i video). Volonteri su im super uslužni i nasmijani, a navijača (za tako veliki grad) je bilo na kapaljku, jer maratone vole trkači, a mrze vozači. Animatori i voditelji program nisu niti jednu jedinu riječ izgovorili na engleskom ili nekom drugom jeziku. Najglasniji i jedini navijači su bili iz redova volontera. Nisam siguran, jel to bilo po naređenju ili su bili spontani, no jako ih je lijepo bilo vidjeti i pružiti im ruku (dati pet).
Nije red, da sada i ovdje reklamiram Ljubljanu, ali to je jedini grad koji diše i živi sport, odnosno podržava maraton u svom gradu. Puno je bliže i jeftinije, pa stoga ako želite trčati prvi polumaraton ili maraton svakako izaberite Ljubljanu i zaboravite kojekakve svjetske metropole, gdje vas deru na svakom koraku.
Za razliku od Srbije gdje Internet riješite za par minuta, i sve je savršeno za samo nekoliko eura, u Turskoj smo jedva dobili SIM za 70 eura uz silne muke i procedure. No, zahvaljuću tome smo susreli prijateljski nastrojena lica iz Leskovca koji su nas počastili kafom i pozvali na polumaraton. Riječ je o trkačima: Goran Šmelcerović, Ružica Šmelcerović, Dejan Dimitrijević i Vladimir Štefanović s kojima se malo družimo odmah po ulasku u Tursku. Komšije hvala vam.
Kasnije na maratonu upoznajem Aleksandru Živanović iz Beograda (trči za Crnu Goru) kao i Boban Pejović, potom Nikolu Kljaića iz Kruševca, pa Neven Tuševljak iz Sarajeva, a onda i Vanja Krešić i prijateljica Sanja iz Mostara. Na stazi sam odradio priču sa curom iz Azerbejdžana, ali snimak nije uspio. U finišu sam dobio podršku od trkačice iz Francuske – Sigourney (Sigi) Tremeau-Cayel. Tnx Sigi ♥
Najugodnije i najzabavnije mi je bilo kad je maraton završio. Spontano sam “upao” među South Africa ekipu trkača, a oni su ubrzo počeli pjevati i plesati. Prekrasno iskustvo je zabilježeno kamerom, dakako. 🙂 Kako bi dečki i cure iz Južne Afrike pronašli ovaj video zapis – stavljam njihova imena, da ih Google indeksira: C3526 THATO LEKHOBO, C2971 KELE PULE, 1624 RONNİE MOSİANE, C3526 THATO LEKHOBO, E5158 KENNETH MAHUMA (England), C2581 AFRİKA TAU, B1180 MİMİ NGİDİ, C2634 MATETE SAKHWELA, C2790 MFUNDO DLAMINI… Girls and boys, if you’re reading this – thank you! 🙂
Koristim prigodu da pozdravim trkača B1364 JULIAN LEVA SANCHEZ koji ima krasnu tetovažu na lijevoj potkoljenici.
Nešto za kraj…
Kao i mnogi prije mene, i ja sam isprva bio lagano opčinjen Istanbulom, jer se radi o metropoli kakvu do sada nisam imao priliku vidjeti, prehodati i pretrčati. Riječ je o megapolisu koji ima više od 16 milijuna ljudi i nastavlja rasti nesmanjenim intenzitetom. No vidite, NEMA tu mjesta nekom veličanju, jer su Turci stoljećima haračili i otimali, baš kao što su to činili Englezi, Španjolci, Francuzi, Nizozemci, Rusi, Portugalci i drugi, koji nam sada prodaju maglu. 🙁
Hrvatska jeste mala, siromašna, pomalo sjebana i prazna (uglavnom zbog nesposobnih političara i gramzivih tajkuna) ali znatno ljepša, kulturnija, pristojnija, jeftinija, ugodnija samo je mi premalo cijenimo. Ukratko svugdje pođi, ali kući dođi.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Mario Pavičić i Blaženka Vukšić
Rezultati: https://results.splittime.nl/results/ShowEvent.aspx?EventID=715
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
