DLDT – 46km
20.05.2018.
I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo.
Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman. Prvi puta smo na ovom dijelu staze. Dio staze vodi cestom kroz selo Donji Slatinik. Staza zarasla u travu. Očigledno rijetko tko hoda ovuda. Markacije su još uvijek solidne, no imamo trag te rute na Oruxmaps pa me to ne brine. Nakon Degmana, stižemo na Sovsko jezero. Ko’ u raju. Hladna voda, odmor, ručak, prehodali 21 km..Mogli bi i ostati ovdje. Al, odlučili smo sve to u jednom danu.
Nastavljamo put Čardaka. Piše na tabli 2 sata do tamo. Na putu. Trava. Nekima do koljena (meni do pupka). Trava. Trava. Pa koprive. Jesam li rekao trava? Stigli i do Čardaka. Opet kraći odmor. Uočim na nozi krpelja. Nastavljamo. Sad je to dio SPP-a. Staza vodi iznad Ljeskovih voda. Prema Rastušju. Kroz šumu. Srušena stabla. Provlačimo se. Nema markacije. Uočavamo crvene trakice. Spuštamo se u Rastušje. Prolazimo pored rodne kuće Dragutina Tadijanovića. Kraći odmor prije uspona na Marića brdo. Najteži uspon. Jer je zadnji prije spuštanja prema domu Đuro Pilar i jer je gotovo 40 km iza nas. Trava pa blato. Hodaš ili bolje rečeno bauljaš. Stižemo do prvih kuća na Brodskom Vinogorju.
Stižemo i do Đure Pilara. Ukupno skoro 46 km. Dobivanje nadmorske visine 1.150 metara (kaže Garmin). 13 sati na putu. 11 sati aktivnog hodanja. Neki hodaju Papučke laganice. Neki bicikliraju furtom-furt. Neki su skloni suicidalnim (valjd’ sam dobro napisao) rutama. Jbg.
I sad, zašto DLDT? Dilj Long Distance Trail. Malo se furamo… 🙂
Ivan Lončarić
P.S. Opet kaže Dobrila. Iduće godine još duže, preko Cinkovca. Preko 55 km. Ići ćeš sama. 🙂
