Dino trail 2022. (Utrka našičkom geološkom stazom)
26.03.2022.
Prvo jedan lagani prijedlog, da se ova utrka ubuduće zove jednostavno “Dino trail“. U to ime javno se odričem autorskih prava i pripadajućeg honorara. 😉 No, kada je riječ o organizaciji bilo kakve manifestacije, najlakše je sa strane gledati i pametovati (čitaj popljuvati) nečiji rad i trud. Upravo stoga se u zadnje vrijeme jako trudim pohvaliti svaki trud i muku organizatora, i istaknuti ono što je dobro.
Vidite, 2. utrka našičkom geološkom stazom, nasljednik je 1. utrke tom istom stazom, koja je krenula prošle godine, u ono nesretno pandemijsko vrijeme, a to znači sa brojnim ograničenjima, jer Stožeraši su iznenada dobili vlast (a ona je slast)… Izuzetno cijenim rad stoga hvalim ovaj događaj i dižem ga u nebesa (koliko mogu), a mogu i hoću. 🙂
Idemo prvo sa pohvalama:
- Udruga žena Seone! Te žene nisu samo nasmijane, vrijedne i ljubazne. Pripremile su nam božanstveni čobanac za mesoždere i varivo od povrća sa tjesteninom za vegetarijance, što su neki od nas iskoristili i smućkali jedno sa drugim i dobili “božanstveni složenac”, a onda su na stol iznijeli kolače svih vrsta, veličina, boja i tekstura, a tek što su ukusni. Uf. Žene najbolje ste! Pusa, zagrljaj, stisak, masaža, gnjavaža… Ma sve! 🙂
- Gospodina DJ-a (Ernest Farkaš) sa izborom glazbe i umjerenom snagom od nekoliko Watta Outputa. 🙂
- Cuge je poslije utrke bilo u neograničenim količinama. Čudno, ali istinito. Jer na mnogim utrkama ni bočicu vode ne možeš dobiti, često se sve sakrije i nosi kući. 🙂
- Dizajn i unikatna majica & medalja. Kao da su napravljene za Berlinski i Bostonski marathon. Neprocjenjivo… 🙂
- Voditeljica programa i hostese: Ivana, Ana, Nikolina, Martina,… One nisu samo fotogenične, one su i energične, a tek što su zgodne… 🙂
- Prisustvo jakih snaga HGSS-a. Prije svega mladi, snažni, sposobni, opremljeni plus lijepi i zgodni. 😉
- Na polovici staze (druga okrepa) je volonter Igor Topalović odradio fotkanje svih sudionika i tako imamo neslužbenu živu kontrolu.
Startni paket:
- Ma koliko mi šutjeli o tome, bio je siromašan kao crkveni miš. 🙁 Da budemo na čisto, startni paket nikome posebno ne treba. Nismo mi željni ni čokolada, ni magnezija, ni vode, ni energetskih pića. Kotizacija nije namijenjena zaradi, već pokrivanju troškova i animiranju novih sudionika i ukazivanje pažnje postojećima. Ipak je lijepo kad vidiš tih nekoliko sitnica u vrećici, i kada ih možeš pokazati drugima (pamučna majica za grad ili buff). S druge strane moram priznati da je sportska majica uistinu prekrasna i kvalitetna, pa im sve opraštam. 🙂 Iako bi bila bolja da nema reklame… Te reklame su debilne jer nikome ništa ne znače, sponzore samo mrzimo jer su nam uneredile majicu i to je to. Čudi me da to nitko nije do sada shvatio. Hehe.
Što je moglo bolje:
- Iako je startni broj lijep, nije personaliziran jer nema ime natjecatelja, ali ni ono puno važnije! Nema broj telefona organizatora za poziv i pomoć, odnosno za odustajanje od utrke, jer ako netko odustane HGSS ide u potragu i troše se resursi, raste briga i panika. Utrka je gotova tek kad i zadnji natjecatelj dođe u cilj. Startni broj ne služi za reklame, na njemu treba biti: startni broj, ime utrke, ime natjecatelja, trag odnosno trasa utrke, mjesto za ovjeru kontrolnih točaka i sl.
- Priroda je lijepa i travke znaju milovati guzu tijekom obavljanja nužde, no prijenosni WC nije ukras na utrkama, on je jako bitan za sve, a posebno za cure…
- Nagradni fond “0”. Malo je nevjerojatno da se najboljim natjecateljima nije moglo pokloniti nekoliko teglica meda, litra jeftinog vina, kilogram masti, tuce jaja… Trkači su baš žgoljavi…
Što nije bilo dobro:
- Utrka je gotova, trkači ulaze u cilj umorni i žedni kao psi, a tamo ni kapi vode! Ničega! Na cilju mora biti svega, prije svega obilje vode, slatkog pića, banane, naranče, keksi… Ono u Seoni je afterparty i nema nikakve veze sa finišom kad tijelo vrišti za tekućinom i malo šećera! Parking je jako, jako, jako daleko, a trkači su jedino tamo mogu uzeti vodu iz auta!
- Kako čujem, psi na Canicrossu su imali samo jednu okrepu na stazi dugačkoj 11,6 km! OK na jednom dijelu ima vode u potoku, pa je to olakotna okolnost. No običaj je da se na svakih nekoliko kilometara postave posude sa vodom + kanisteri za dopunu posuda, jer četveronožni sudionici nemaju camelbag na leđima, a i oni su dio canicross tima!
- Start različitih kategorija a sa velikim vremenskim razmakom. Ovo se posebno odnosi na start najdulje utrke koja ide zadnja kad su sve utrke gotove! Natjecatelji su sami na stazi, sami u cilju, sami na proglašenju, sami na ručku! Svi mi dolazimo isključivo zbog druženja i gužve! A ne da se što manje vidimo i srećemo! 🙁
- Iako je staza intuitivna jer se 90% ide makadamom i starim šumarskim putem, i bila je jako dobro markirana, ipak je bilo problema na povratku jer jedno kritično križanje nije imalo smjernicu za cilj. Tamo su nažalost mnogi zalutali i krenuli ponovno uzbrdo, izmučili se izgubili pozicije, medalje i jako se razočarali. Nisu svi lokalci i nisu svi genijalci za orijentaciju! Staze nisu bile otisnute na papir, nisu nikome pokazane na Internetu, a nije bilo ni GPX traga tako da je ovo jedan od većih propusta.
- Regularnost natjecanja je grubo narušena nepostojanjem kontrolnih točki, a nije bilo niti živih kontrola sa evidencijom natjecatelja, startnih brojeva, vremena i sl. Nažalost, uvijek ima onih koji vole nešto nezasluženo pa malo krate staze, zalutaju, a ne prijave da su trčali 6 km manje i sl. Da se to ne događa svaki trail u prirodi mora imati nekoliko KT na kojima se ovjerava (cvika) ili popunjava odgovarajuća oznaka (krug, trokut, različitom bojom), ima nekoliko načina za to…
Generalna preporuka:
- Trail utrke nisu cestovne i nisu polumaratoni! Staza može biti: 13,3 ili 17,4 odnosno 22,7 km sasvim je svejedno. Ne gleda se rekord staze i ne traži se ravnica, niti precizna duljina u metrima. To je bitno samo za: cenere, half maratone i maratone!
- Smisao utrka u prirodi je vidjeti prirodne ljepote, rijeke, jezera, vidike, panorame, prosjeke, zanimljive lokalitete, penjati se gore i spuštati dolje. Maksimalno se teži izbjeći makadam jer on ubija noge.
- Bedemgrad je vjerojatno jedino lijepo mjesto na toj cijeloj dionici Krndije! Na starom gradu treba biti okrepa, kontrolna točka i obvezno ga treba uvrstiti u “Dino trail 202x.” Ma kad bolje razmislim najbolje da zaštitim to ime utrke – baš je lijepo. 🙂
Sve u svemu osim bolnih nogu (čitaj uistinu opakih bolova u području lijeve ahilove tetive i ovoga puta nešto slabijih bolova u desnom koljenu) utrka je protekla glatko i slatko. Čestitke najboljima i hvala svima na druženju. Vidimo se dragi moji. Sutra je radni dan, raduj’mo se životu i novoj utrci slijedeći vikend. Ma kakva ona bila, jeeee. 🙂
Miša Nicinger
* * *
Dođe maca na vratanca, dođe cica na kolica i mogli bi tako u nedogled, ali danas sam ja bila ta kojoj je smrknulo, no ima i svijetlih trenutaka. Za razliku od 2021. godine kad smo se smrznuli, ove godine smo prokuhali. Start paket je nažalost standardno skroman ali o tome će i drugi kukumakati pa da ja kažem štogod o svojim mukama. Naime, utrka je tekla glatko do 10-og km i tada počinju moje muke. O utrci smo znali samo da je dugačka 14 km, a o tome kako staza izgleda ili GPX zapis nažalost nismo imali, te nisam mogla pretpostaviti kako se kretati. Na 10,2 km se priključujemo na glavnu makadamsku cestu, i s lijeve strane imamo dvije trakice, a s desne negdje u daljini jednu. Odlučujem se za lijevo jer nema dodatne oznake koja govori gdje se treba skrenuti. Ekipa ne bi vam ruka otpala da ste stavili znak nešto u stilu “srednji Dino desno povratak”. Iako su neki volonteri i sudionici smatrali da sam trebala sama predvidjeti kuda ići i od kuda sam došla – nekolicina sudionika koja je isto zalutala se ne bi složila. Dio izgubljenih je imao sreće, pa su nešto kraće vrijeme trčali krivim smjerom… Na kraju stižem kao četveroplasirana samo zbog propusta u označavanju staze, a barem se Novela razveselila peharu. Klopa za kraj je bila fina, a dobili smo i desert 😁. Nadam se da će kritike upućene organizatoru biti uvažene i omogućiti im još bolju organizaciju sljedeće godine. Hvala na organizaciji, ali ću jako dobro razmisliti o ponovnom dolasku – napisala je Marija Bešlić
Rezultati:
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
