Dino i orlići
04.03.2017.
Avanturist koji u meni čuči jedva je dočekao poziv prijatelja da se pridružim ekipi na Ravnoj gori iznad Trakošćana, najviše poznatog po postojećem dvorcu na izuzetnoj lokaciji.
Dan je bio okupan suncem i solidnom temperaturom, ali uz nalete vjetra koji su razbacali naše kose i brkove po proplancima. Teren je bio vrlo prohodan uz poneke neosušene, blatnjave momente. Okupljanje je započelo u Ivanecu, kultnom lokalu za naše junake, mjestu gdje sada već redovito popiju kavu prije svake rute i ustanove detalje.
Dolazak na startnu crtu započelo je 6 planinara: Dino (vođa puta), Natalija (kordinator i savjetnik vođe), Zvonka i Mirna (kasnije nazvana Mirta (??!)) i dva Tomislava.
Ekipa je puna elana i krećemo zagorskim bregima po našoj ruti. Putem vlada odlična atmosfera i šaljivo ozračje mami osmjehe na licima naših junaka. Kako priznaju da prvi put netko snima dogodovštine tako ostaju smušeni svaki put kada se kamera okrene prema osobi i trema dalje odradi svoje.
Naša ruta nas nakratko razdvaja. Dio ekipe se želi okušati u alpinizmu i uz pomoć osiguranja uspeti na stijenjak. To im naravno polazi jako dobro za rukom, a u međuvremenu ostatak ekipe susreće “Mišu”, prekrasnu kujicu sa svojim suputnicima iz PD “Željezničar” Zagreb.
Zajedno sa ekipom iz Zagreba dolazimo do prve planinarske kuće “Pusti Duh” (672 m/nv) i preko Kapelice i “Piramide” do drugog Planinarskog zdanja zvanog “Filićev” dom (660 m/nv).
Ovaj dom je potpuno otvoren za planinare i one koji se tako osjećaju i tu ručamo i odmaramo. Tu nam se pridružuje i Viktor (ali nemamo čak ni sliku kao dokaz za to)
Silazak prema Trakošćanu je zabavan i opušten sve do trenutka kada jedan nepromišljeni mladac na motoru razbaca naše junake oko staze. Tu padne nekoliko teških i neprimjerenih riječi za dječje uši i bez većih uzbuđenja siđosmo dolje.
Po raspremanju nakon hodnje napušta nas Natalija, a ostatak ekipe odlazi do dvorca i jezera na slikanje i opuštanje.
Sunčan dan je izmamio pregršt izletnika i šetača do dvorca u potrazi za opuštanjem u prirodi.
Još jednom srećemo naše prijatelje iz Zagreba i malu “Mišu” i odlazimo iz Trakošćana put Varaždina
Nešto malo o ekipi.
Ovi planinari su zapravo dio jedne fitnes/vježbačke/trx skupine koji su nadahnuti avanturizmom i pomaknutim osobnim granicama suvereno pokušali i izvukli sebe iz rutine vlastitih života. Ne zna se čija je ideja oko prvog planinarenja zasjala među skupinom ali je jako dobro prihvaćena i iz vikenda u vikend se društvo sastaje i osvaja nove vrhove i žigove hrvatske planinarske obilaznice.
Ekipi želimo sve najbolje u novim pohodima, a ja se vraćam u planiranje svojih novih pohoda.
Tomislav Brkić
