Baranjski Ferivi polumaraton 2023.
23.09.2023.
Ovaj BFPM je valjda prvi polumaraton, ove godine, koji nismo trčali po paklenoj vrućini. Kiša zna biti neugodna, uglavnom samo na startu i dakako može gadno zeznuti after party, ali tijekom trčanja može biti osvježavajuća, ugodna, korisna, “dobar drug” i pravi pomoćnik. 🙂 Umjesto dvorca Tikveš i staze koja uključuje i 5 – 6 kilometara tucanika na nasipu, ovaj se put sastajemo u prijemnom centru PP Kopački rit, gdje također postoji odgovarajuća infrastruktura za ovako masovne skupove.
Organizatori BFPM-a su dobri, uigrani i sposobni, iako ih je malo zezalo proglašenje najboljih zbog velikog broja kategorija i trkača koji nisu sačekali preuzimanje nagrada i priznanja. Ali je zato radijska voditeljica Ana Mitar Šimić umilnim stasom i zgodnim glasom izvlačila situaciju. Volonteri na visini zadatka, mladi, lijepi, uslužni, prekobrojni… Mnogi nose uniforme Crvenog križa i nude vodu, banane, te strpljivo odrađuju dodijeljenju im zadaću, a na cilju izobilje svega: flaširana voda, konzervirana hidra, energetska pića, pivo, i na kraju izvrstan gulaš. Nije tajna da poštujem i jako cijenim volontere i njihov rad, kao i strpljenje, posebno kad naiđu ovakvi kao ja, jer nije lako stajati na “sunjari”, vjetru, kiši nekoliko sati i ostati normalan. Hvala vam cure i dečki… Najbolji ste.
Kako je već red, tj. kako to dolikuje mom imenu & reputaciji i ovoga puta snimam i maltretiram sve od reda, stavljajući naglasak na dečke, starije i one manje poznate. Haha, al’ kakim – joj mene joj. Bilo je tu svega, favorita, fitness trenera, ultramaratonaca, mladi, stariji i gerijatrija, puno lijepih, a zatim i nekoliko baš ružnih, no kao ja – nitko! Strašno… 😉
Start utrke na 21 km kreće prvi, kasnije idu utrka građana, djeca i štafete, tako da nisam imao previše dodira sa najmlađima, odnosno nisam ima priliku napraviti neki intervju. Na stazi srećem mladiće na 5 km Nikola & Bojan. Odrađujem intervju sa pobjednikom u muškoj kategoriji (Matija Crnković) i lupetam vrijeme 1:30, a on to odrađuje za 1:15 (ispričavam se – nisam kriv što je dečko brz na nogama, a ja na jeziku). Snimam zagrijavanje sa polumaratonkama Marija i Aurora, a zatim i Leona koji je Pacer 1 (na tabli piše 1:45). Na stazi odrađujem priču i snimam Mariju Labak i Ivanu Petrović, Luku Šibalića i Srđana Rodića, Vedranu iz Vinkovaca, pa još jednu Ivanu iz Belišća kojoj je ovo prvi half u životu. Trčim sa najveći dio sa ultramaratonkom Antonijom i Domagojem koga u cilju ostavljam da se muči sam te zadnje i često najteže metre… Dok cugam prefinu Hidru limun – snimam naslovnu fotku (dječačić Nikita) i još da spomenem navijače – Alan Biro na pola puta, a na startu i cilju cure iz osječke ekipe Adinas Runners koje su uistinu nešto posebno, jer one trče, bodre, navijaju, skandiraju, naslikavaju se, smiješe i zrače pozitivom koja jako puno znači trkačima, vječno gladnim očima i umornim nogama… 😉
Trčalo se žestoko! Staza kao da je napravljena za postizanje dobrih rezultata, a masovnost utrke djeluje stimulativno na um i noge trkača. Da nisam tako star i traljav, trčao bih kao vjetar, kao Pegaz, kao munja, kao oluja… No dobro je – biti će gore. 😉
Hvala svima na snošljivosti spram kamere, čestitke najboljima i najgorima, jer su i nama osrednjima dali priliku da budemo dobri. 🙂 Molim vas zadržite osmijeh na licu, jer tako je lijepo biti sretan i nemojte štogod zamjeriti. Vidimo se dragi moji…
Miša Nicinger
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
* * *
Rezultati:
