Baranja trail 2018.
16.06.2018.
Baranja half maraton trail se odigrao u prividno pitomoj ravnici, znate tamo pokraj rijeke Karašice, koja teče u podnožju Banovog brda. Sukladno tome, mala je i nadasve slatka Općina Popovac – danas bila centar svijeta, barem kada su trkači u pitanju. Kategorije dvije: 10km trail & 21,1km trail – pametnom dosta, a onima koji misle da je to piece of cake poručujem nek’ se nacrtaju na startu i pohitaju putem, stramputicom i surducima. 🙂
Organizacija dobra, start paket tanak, a opet puniji, kvalitetniji, trajniji i svakako korisniji od mnogih drugih puno većih manifestacija na kojima se trčkara. Ukratko, unutra je startni broj i lijepa kvalitetna majica bez puno kerefeka, nula reklama i predstavlja podsjetnik da je poznata utrka Surduk trek promijenila ime u Baranja half maraton trail ili skraćeno Baranja trail.
Markacije ne smijem kuditi, ali ih neću niti baš nešto pohvaliti. Većina je jako dobro odrađena i inutuitivna, a ima križanja koja su baš zbunjujuća, stoga ne čudi da sam lutao u dva navrata i prešao prvi put ~350m više (kružeći oko one prve usamljene kuće u Karancu), a drugi put nekih ~ 300m opet polukružeći oko nekog vinograda. To me koštalo dodatnog umora, frustracije i minuta.
Sve u svemu, lijepo i ugodno okruženje, onako domaćinski. Kako saznajem glavni i odgovorni u organizaciji bio je Siniša Jonjić, a došao nas je pozdraviti, kratkim prigodnim govorom i načelnik općine Popovac – Zoran Kontak.
Gledatelja skoro pa ništa (dvije tri cure i jedan pas) a tako je i drugdje. Sve to što mi radimo uglavnom zanima samo nas same, a drugima smo tek smetnja, čak su nam i trubili na cesti da se maknemo. No, najgore mi je bilo kada sam prošao pokraj dva traktora sa prskalicama što bljuju otrove po vinogradima. Puls 180, kisika u nedostatnim količinama, a bolno ste svjesni da vam ubacuju pesticide u svaki kutak pluća jer dišete halapljivo, kao da nikad niste… Jbg.
Što se tiče šume i tih famoznih skliskih surduka, i pokraj zaštitnih naočala sam imao problema sa grančicama koje su mi se zabadale u facu, čelo, blizu očiju. Ukratko toplo preporučam nošenje kvalitetnih zaštitnih naočala u ovakvim situacijama.
Zadnje kilometre trčimo u sastavu: Mirela Kristek, Angel Milišić-Zečević, Alan Biro i moja malenkost, niže potpisani, tj. ja.
S obzirom da sam zaboravio startati pametnu uricu, trčim par minuta bez evidencije, a onda na kraju sam tu istu spravicu zaboravio isključiti. Joj, koji sam ja lumen. No ima to svoje razloge. Odvukli su mi pozornost neke tamo. Nisam kriv, majke mi. 🙂
Ukratko, pojma nemam ni koliko kilometara je iza mene (jer sam lutao) ni koje je moje stvarno vrijeme. Budemo vidjeli valjda neke rezultate. 🙂
Od aktivnih ili barem povremeno aktivnih šapica tu su: Manuel, Miloš, i moja malenkost, kao i neke bivše npr. Slavica koja je hodala sa nama prije cca 10 godina, ne sjećam se jel’ njezin Marijan ikada hodao sa nama. No nema to veze… Iskoristio sam opću pometnju i učlanio neke trkače u Šapice: Angel, Monika, Martina, Damir, Marika, gospodičnu koje se odaziva na ime “Nitko i ništa” (alias Maja Urban) i još neke kojima nažalost nisam upamtio imena. Ma znate ono kad se propada nek’ se lijepo živi. Hranio sam ih malinama i ogrozdima (a tko će ako neću ja, ha, ha).
Gledam netom objavljene rezultate i ne mogu vjerovati koliko je utrka bila zahtjevna za većinu!?
Naime, na 10k trail startalo je 45 natjecatelja, a utrku je završilo samo 6 (šest), a na 21,2km half maraton trail krenula su 24 natjecatelja, a završilo nas je samo 14. Uf. Gadna statistika. No jedno je sigurno natjecateljice su lijepe. 😉 Vrijeme niže potpisanog očajno loše 02:31:03 haha s obzirom na premalo brda, ali previše proklizavanja zbog neadekvatne obuće i dakako lutanja, zastajkivanja, fotografiranja, pišanja, razmišljanja…
Ispadne da sam lakše odradio Papučki maraton 2018. sa puuuunoooo većom visinskom razlikom, iako sam se tada komirao. 🙂 Jedno je sigurno planinari su (ne)znatno snažniji od trkača kada su teški usponi u pitanju, no u svemu drugom gubimo bitku, na ravnom, a posebno na spustu. Nije to nešto važno, samo kažem. 🙂
Bilo kako bilo, zadovoljan sam (čitaj – hoću još). Sve drugo što vas može biti zanima pronađite u video zapisu i galeriji fotografija.
Miša Nicinger
P.S. Rezultati nisu kompletni kako čujem. Znači budu nadopune…
P.S.2. Evo i služebnih rezultata (ne mogu sad prepravljati tekst koji sam ionako teškom mukom sklepao jer su mi se oči sklapale) 🙂
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
