Utvrda Oponice
06.01.2017.
Kad sam jučer došao u Slovačku, znao sam da će biti hladno. I mislio sam da sam se pripremio, ali prevario sam se.
Krenuo sam iz grada Trnave oko 09:30 sati. Vozio sam 67 km prvo autocestom prema Nitri te kasnije skrenuo prema Topolčany. Još jedno skretanje i uskoro sam došao do sela Oponice. Pratio sam na GPS-u gdje moram parkirati auto. I dok sam se približavao početnoj točki, prolazio sam pored nekih hodača. Prošao sam ih, stao na parkiralište i izašao iz auta.
Dok sam ja oblačio cipele, eto njih do mene. “Jel idete na utvrdu Oponice (333 m/nv)?” pitao sam ih. “Da, idemo”. “Idem i ja gore” rekoh. “Ajde popij jednu sa nama!”. I tako, nazdravili smo za početak uspona. To smo ponovili još nekoliko puta. Hodali smo oko 45 minuta po snijegu dubokom oko 10 cm i hladnoći -8°C. Usput sam im spomenuo da se bavim geocachingom te da sam već obišao puno utvrda po Slovačkoj.
Kolege planinari dolaze iz sela Oponice, a čini ih skupina od 3 odrasla čovjeka i dvoje djece: Pavol, Marian, Maroš, Marek i Viktoria.
Kad smo došli do utvrde, prvo sam potražio skriveni geocache, a kasnije išao u razgledavanje utvrde. Ali od razgledavanja nije bilo puno. Naime, puhao je ledeni vjetar i bilo je gotovo neizdrživo. Srećom, unutar utvrde postoji jedna prostorija sa debelim zidovima nad kojom su drvene grede pa se mogla naložiti fina vatrica. A uz vatricu idu kobasice i slanina. Mljac!
Vrijeme je brzo prošlo. Bili smo ovdje malo više od sat vremena. A onda krenuli polako natrag do auta. Nakon rastanka još sam malo posjetio dvorac Appony koji je uređen kao lijep hotel.
Zimski uspon na utvrdu Oponice pamtit ću po hladnom vremenu, ali zato toplim i srdačnim Slovacima sa kojima sam proveo nekoliko lijepih trenutaka.
Valentin Zagar