Zagrebački maraton 2023.
08.10.2023.
Moj 2. službeni polumaraton (prvi je također zagrebački) ovaj je put bio puno uspješniji, ali doživjela sam ga (i preživjela!) na jedan drugačiji način. Nisam imala neku tremu, bila sam spremna dati sve od sebe i dala sam, ali sam posebno bila sretna zbog toga što su na ovoj utrci po prvi put (na polumaratonu) bili Marjan i (na maratonu) Srđan Radulović, sudionici slatinske Divlje lige. Zapravo sam više bila uzbuđena zbog njihove trke nego moje 🙂 i čestitam dečkima! Moram zahvaliti svojoj logističkoj podršci, Davoru i Slavici, a zahvala ide i mom školskom prijatelju Srđanu, koji mi je davao vjetar u leđa (doslovno me tjerao da trčim brže!) zadnjih 3 km kad mi je zamalo “pao sustav”. 😉 Ne znam kritizirati kao Miša, ali mogu pokušati pa jedna “zamjedba” – nedostajalo je prošlogodišnjih navijača i glazbenih punktova. Kažu da je Ljubljanski maraton puno bolji pa me evo nagodinu ondje, da se sama u to uvjerim! – napisala je Lareta Žubrinić
Zbog gužve, buke i glasne glazbe na Trgu bana Jelačića, ali i zbog nedostatka vremena (meni treba 3 sata da sve sretnem, pozdravim, snimim) ovoga puta nikeko ne uspijevam uhvatiti korak i odraditi veći broj intervjua i naslikavanje sa poznanicima prije starta maratonske utrke, ali zato prije Garminovske utrke na 10 km, razgovaram sa Josipom br. 354 iz Osijeka, a tek kasnije kreće pravo trčeće druženje sa dečkima i curama na stazi, gdje se prolijevaju znoj i suze.
Prvo spopadam naše trkačice i trkače: Barbara br. 1374 iz Pule; Tomislav br. 392 iz Zagreba; Ivan br. 309 iz Belišća; Dujo br. 1218 iz Zagreba, slijedi ih Anita br. 1056 iz Beograda, pa jedno prekrasno stvorenje koje se se odaziva na ime Marketa br. 584 iz Praga.
U nekom trenutku me sustižu dvojac: Federico br. 2174 i Lorenzo br. 2176 iz Italije i sa osmijehom na licu, malo na hrvatskom, malo na engleskom jeziku pripovijedaju kako me gledaju i prate na YT kanalu. Šok i nevjerica?! Mislim zajebavaju me… Pa taj blesavi Miša Nicinger – postaje poznat, stasom, glasom, lupetanjem i ponajviše trčanjem čak i izvan granica Hrvatske. 🙂 Kažu: “došli su, jer su gledali neke moje reportaže sa utrka na Balkanu”. Rastopim se od miline i egoizma i mislim se “Sunce se ipak okreće oko Zemlje”. A što ćeš, moraš i to nekad. Još da me organizatori velikih natjecanja iz ZG, BG i LJ počnu respektirati, pa tu i tamo neka kotizacija, dva tri para tenisica, pa hoteli, wellnessi, renta car, neki ručak i večera, nova kamera, gimbal, iPhone 17, neki lagodan stalni pos’o…
Pazim na tempo, okrepe i nastavljam sa druženjem: Marko br. 1589 iz Zagreba; Sergej br. 504 iz Umaga; Antonija br. 2374 iz Zagreba; Sandi br. 450 i Ivan br. 449 iz Općine Bale; Tanja br. 16 iz Zagreba; Karlo br. 1215 i Borna br. 1216 iz Velike Gorice; Damir br. 353 iz Belišća; William br. 375 iz Belgije.
Kod Manduševca mi prilazi i vjerni pratitelj portala i YT kanala – Cristian br. 216 iz Italije, i daje kratku izjavu… Prekrasno iskustvo. Još da imam romobil. Sve bi ih snimio… 😉
Poslije utrke srećem još neka poznata imena, Mario Lovrić br. 104 i na kraju mi za oko zapne mlad, visok i zgodan ultramaratonac Marko Bićanić iz Slavonskog Broda koji apstinira, jer uskoro odrađuje par stotina kilometara u komadu. Spomenuti ću još nekoliko zgodnih i uspješnih: Nikolina br. 5004 iz Bjelovara, Ratko br. 219 iz Daruvara, Vatroslav br. 87 iz Osijeka i mnogi drugi. Sljedeći put moram preskočiti poznate i samo nove face gurati u prvi plan. 🙂
Ovogodišnje izdanje maratona, ima znatno bolje stanice za okrepu uvijek žednih & gladnih trkača, posebice u odnosu na 2022. god. kad su dominirale boce sa vodom od 500 ml. Volonteri su brojni, ljubazni, uslužni i sve je prepuno vode u čašama i bočicama od 330 ml, a HIDRA izotonični napitak je tekao u potocima, svuda je bilo naranči i šećera u kockicama, dok banane pronalazim samo na dvije lokacije, možda tri… Pokraj pojedinih okrepa se nalaze i toaleti. Čokoladni slatkiš koje su zgodne cure dijelite na kraju mi je baš lijepo usrećio nepce, a kupanje u Manduševcu je uistinu bilo neopisivo dobro. 🙂 Nadam se da nismo prekršili neke zakone i bili jako zločesti. Hvala Zagrebu što nas je lijepo ugostio i istrpio.
Na Twitteru sam prije nekoliko mjeseci napisao: “Maratone vole trkači – a mrze vozači.” Stoga koristim ovu prigodu, da podsjetim sve sudionike u prometu, da gradovi i gradske ulice nisu samo njihove – one pripadaju svim građanima, a ne samo nadrkanim i vječno nesretnim vozačima! Izađite iz vozila i trčite pizda vam strinina, pa će i vas mozak nadrogirati hormonima sreće, a to vam je jedina prilika da se malo umorite i napokon budete sretni i opušteni.
Kasnije tijekom ručka, dok klopamo izvrsnu Barilla tjesteninu sa tri vrste umaka, slušam trkače koji se žale na mali broj okrepa pred ciljem. Nosim trail ruksak i “camel bag” sa vlastitim zalihama magnezija, natrija i kalija i 1.200 ml tekućine, pa možda nisam kompetentan, ali mi se čini da je svega bilo u izobilju. Nažalost, činjenica je da se klima mijenja i treba više tekućine nego prijašnjih godina, kad je u ovo doba bila znatno niža temperatura… ZG maraton u startnom paketu ima majicu dugih rukava, a sada bi slobodno mogli preskočiti kratke rukave i odmah preći na bretele ili neko unisex izdanje… Trčali smo na +27°C i to je dovoljan argument za sve modne i dizajnerske slobode.
Još jedan detalj su mnogi komentirali – maratonska staza je dulja za barem 500 metara, jer svima sudionicima Garmin pametne ure pokazuju ~43 km, a nekima i više… Zašto i kako? To nije malo… 🙁
Nažalost podrška građana Zagreba je u potpunosti izostala, a taj dio umornim trkačima uistinu puno znači. U ciljnoj ravni je bilo žestoko samo u završnici prvog kruga tj. na kraju polumaratona, jer su u publici bili uglavnom članovi obitelji sudionika. Maratoncima je taj oblik podrške bio znatno slabiji, skoro kao na sprovodu. Da je bilo više trkača, vjerojatno bi podrška bila znatno veća, a možda su polumaratonci skupa sa pratnjom prebrzo zbrisali sa poprišta borbe, za finišersku medalju i majicu koju će ponosno nositi na manjim natjecanjima. 😉
Sve u svemu, meni je ova utrka godila i uživao sam na cijeloj trasi maratona, a bilo je tu i nešto visinske razlike. Istina je da planinari i trail trkači taj uspon nisu osjetili, dok su ostali brundali i ispuštali neke zvuke poput “puf, puf, pant”. 🙂
Na maratonu je najvažnije osjećati se dobro u vlastitoj koži, imati utrenirano tijelo i snažan um (nije dovoljno imati veliku glavu) prepun mantri, a dobro dođu i šupljine poput švicarskog sira, 😉
Na svim okrepama se treba pažljivo i pravilno hidrirati tj. redovito nadopunjavati tekućinama svih boja, pojesti banane, tko voli može gutati i one neke gelove, slano i slatko (ljudi nose slaninu i čokolade), ma sve ali ne previše. Cilj je izbjeći situacije u kojima se dođe do zida i trenutka kad noge postanu teže od olova. Glikogena tj. zalihe goriva za spaljivanje, imamo samo u krvi i jetri, i kad se to potroši dolazi isprava do strašnog umora, teških nogu, naznaka grčeva, a onda i do strašnih grčenja mišića, koji su toliko bolni i paraliziraću da u potpunosti blokiraju nastavak trčanja. Svi trkači, prije ili kasnije upoznaju njihovu razornu snagu (na primjer ja prošle godine) i nemoć da išta učinite osim kukanja, jaukanja i sporadičnog arlaukanja. 🙂 Nije lako, ali nije nemoguće istrčati 42,2 km bez ikakvih bolova i dobro se osjećati na kraju.
Općenito gledano Zagrebački maraton je sve bolji – samo sam ja sve lošiji. 😉 A onoga tko je izmislio čepove bez skidanja sa plastičnih boca bi trebalo zadaviti. 🙂 Vidimo se dragi moji i nemojte mi štogod zamjeriti, jer trčati i snimati se mora.
Miša Nicinger
Fotke je priložio i Mario Pavičić.
Važno: Fotke možete preuzeti (download) ako dođete direktno na portal koristeći normalni browser! Ne možete ako dolazite sa hebenog FB-a jer njihov preglednik je tup i glup tj. ograničen.
Rezultati: https://zagrebmarathon.depar.hr/2023/
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
