69 na Mečeku
27.10.2019.
Za kraj (babljeg) ljeta već duboko u jeseni, uputili smo se na izlet u susjednu Mađarsku. Iako pretežno ravničarskog reljefa i Mađarska ima poneku uzvisinu! Cijelim putem pratila nas je gusta magla. Zato nas je planina Meček dočekala u prekrasnom jesenskom izdanju. Uz obilje sunca, šuštanje lišća pod nogama i dobro raspoloženje, ishodali smo planiranu kružnu rutu duljine ~17,5 km. Umorni i zadovoljni, bogatiji za još jedan lijep dan i poneko novo prijateljstvo vratili smo se kući.
Barbara Županić
Stižemo na parking i odmah startam Garimin kako bih imao cjeloviti GPX trag, ali bus iz Osijeka kasni i odlučujem ga zaustaviti. Poslije 45 min. kašnjenja krećemo na pohod, ali sat pokrećem tek poslije 2 km hoda. 🙁
Kada se ovako lijepa, velika i zanimljiva ekipa planinara nađe na jednom mjestu, obično bezglavo lutam od jedne do druge osobe, pozdravljam, snimam i općenito ludujem od sreće. A to znači da start / stop Garmina pada u drugi plan. Srećom vodič Ivan Lončarić pažljivo bilježi putanju i svakih 20-30 metara ucrtava jednu strelicu na zemljovid. 🙂
Otkuda Šapice na Mečeku i još bez najave!? Eto tako… PD “Bršljan-Jankovac” najavljuje pohod na svojim web stranicama, a šapice iz Osijeka, Požege, Našica, Virovitice i Slatine odlučuju doći na startnu crtu u maniri padobranaca tj. nepozvani. Šapice pokazaše da ih ima koliko i ovih iz Bršljana, ako ne i više. 😉 U konačnici, bilo nas je 69 na Mečeku i tako se rodio naslov ove priče. A što ste vi mislili?
Kao i uvijek da sada, kukam kod 5-6 planinarki jer želim dobiti drugo, treće i četvrto viđenje današnjeg dana. Osim uvodnoga teksta naše najnovije šapice Barbare, nisam imao sreće. Kažu mi da nisam “fokusiran”. Jbg.
Ali zato imam nešto video materija, fotografija i mjesto gdje mogu sve to pokazati. A fokus, e pa fokus je na brodu, a vi bacite pogled na galeriju slika i video zapis. Bilo bi toga i više, i bolje, no dugo se nisam družio sa ovako finim svijetom, stoga ne budite odveć strogi.
Klikni ako želiš preuzeti fotku u većoj razlučivosti…
Sve u svemu bilo je ovo uistinu lijepo društvo, prekrasan sunčan dan, a Meček suh i lako prohodan, za razliku od prijašnjih godina kada smo gacali u blatu do koljena.
Kolege iz Mađarske su nam pružile podršku u vidu lokalnog vodiča (Róbert Welsch) i par planinarskih kolega od kojih ću izdvojiti gospođu Suzanu iz Pečuha, jer izvrsno govori hrvatski jezik i trebala je pružiti brojne informacije o pojedinim lokalitetima. Nažalost, zbog povelike gužve i nedostatka interesa gostiju iz Hrvatske od te se ideje odustalo.
Sa Mečeka odlazim put Slavonije prepun pozitive i ljudske energije koju sam primio od: Ive, Barbare, Zdravka, Sandre, Ljiljane i svih sa kojima sam imao čast razgovarati i družiti se. Papali smo predobre kolačice koje je napravila Anamarija sa naše i Suzana sa njihove strane.
Ostajte mi zdravi, čili i povazdan mili, dođite u Kutjevo na Martinje i javite se… Kad se sretnemo izrecitirajte: ime, prezime, datum rođenja, bračni status, primanja, broj tekućeg računa, godište automobila i slične korisne sitnice. 🙂 Zaboravljam i nije mi se lako sjetiti razgovora i izjava. Svima obećavam primjerak drvene šapice, jer jednoj maloj pripada sve drugo. 😉
Miša Nicinger
