Jugovača trail 2019.
27.04.2019.
U Belišću je nastavljeno naše trail putovanje po Slavoniji i Baranji. 3. kolo trčali smo na Jugovača trailu. Organizaciju utrke nije potrebno komentirati jer kad Baraberi rade utrku onda znate da je sve bilo za čistu 10-ku. Iako prognoza nije bila obećavajuća uspjeli smo se provući bez kiše i na kraju imali idealne uvjete za trčanje. Staza je bila odlična, bez blata i jaaakooo brza. Uz Dravu je prekrasno trčati.
Trčao sam kratku stazu i na kraju osvojio 9. mjesto što je za mene osobno predobar rezultat. Staza brza, dobra i sa malo previše asfalta, ali to se nije moglo izbjeći. Čestitam pobjednicima, a meni će ostati sjajna uspomena na jedno odlično druženje sa dobrim ljudima koji sudjeluju u SBTL-u.
Vidimo se na Baranja night trailu!
P.S.
Ako možda niste čuli, organizatori Baranja traila odlučili su Mišu nagraditi besplatnom startninom jer promovira i dok trči slika i prati svaki korak oko lige. Ovo im je odlična ideja jer je Miša to svojim radom zaslužio, a ja predlažem da to isto učine organizatori na svim utrkama lige jer najveću promociju traila, trčanja, sporta i zdravog života imamo kroz njegove reportaže na portalu “planinarino.info”.
Manuel Čarđić
Prvo moram spomenuti da se Jugovača trail dobrim dijelom naslanja na Belišćanski podravski pješački put (u videu bezuspješno pokušavam dešifrirati kraticu BPPP) koja se opet naslanja na biciklističku stazu, a sve to na ribičke puteljke. 🙂 Tako nekako. Uglavnom jedna staza koju koriste svi sportaši rekreativci i ribiči, nažalost i šumari sa “motorkama”. Srećom staza je danas bila rezervirana samo za trkače. I nije nas bilo briga tko je kome preoteo stazu i prilagodio je sebi. Naime, kad planinari naprave stepenice, to smeta biciklistima ili kad naprave ogradu i rukohvate to također smeta tijekom pedaliranja. Bilo bi lijepo da se ponekad sastanu: planinari, biciklisti, trkači, ribiči (i vrli šumari) i dogovore pravila igre.
Posebno mi je zadovoljstvo bilo pozdraviti i snimiti “neke nove klince”: Noa Čarđić koji nažalost nije sudjelovao i braću Majdenić Luka i Sven koji su hodali i trčali kraćom stazom. Čestitke dječacima i tatama na animiranju (Manuel Čarđić i Darko Majdenić), iako svi znamo da su mame najzaslužnije kada je stvaranje i odgoj djece u pitanju. 🙂
Nisam trčao punih mjesec dana i bilo mi je pomalo teško odraditi ovu utrku, no zahvaljujući Ivanu koji je vukao mene i Jasnu uspio sam istrčati pišljivih 17km za 1:29:26 i zaraditi nešto bodova u SBTL-u. Od šapica su nastupili: Manuel, Ivana, Jasna i moja malenkost, Noa je bio samo u pratnji. Upoznao sam par iznimno simpatičnih Brođanki: Manuela & Martina – Ultramaraton klub Mazator, Ivana iz Našica – Nexe Team, produbio poznanstvo sa nekoliko frajera iz Osijeka (Luka) i Đakova (Ivan), malo se pomučio, nešto snimio i sve u svemu izvrsno zabavio, pa je sve to skupa dosta brzo proletjelo.
Jasna je uzela 3. mjesto u kategoriji žena na duljoj stazi i pokazala da je i dalje “Šapica numero Uno”, te da joj svi ostali nisu ni do koljena. Bravo Jasna.
Baraberi su ovo odradili s pola snage. Jedino Google maps nije baš upoznat sa lokacijom pa su neki od nas zaglavili u centru grada, no ljubazni Belišćanci su nas uputili: Vratite se nazad, prvi kružni tok, pa skrenete desno, drugi kružni tok dva tri kruga dok vam se ne zavtti u glavi, pa ravno, malo tamo, malo vamo, zatimo onamo i tu ste. 🙂
Dobili smo lijepu crnu majica bez ikakvih reklama, par čokoladica, a i imali smo i dvije kontrolne točke, te jednu živu kontrolu sa ljudskom posadom, pa je regularnost natjecanja neupitna.
Falilo je malo sunca da nam brzine zatvarača budu veće i fotke oštrije, a boje življe, ali to je već tema za Summit o klimatskim promjenama… Jbg.
Staza lijepa i pregledna, tek mrvica nedoumica u povratku, na nekim mjestima malo blata koje je značajno otežalo patike (tenisice) – sve u svemu bez zamjerki.
Na dugoj stazi je bila jedna okrepa, gomila banana, slatkih naranči, napolitanki, vode, Cedevite, Coca-Cole, piva, Red Bull se dijelio besplatno. Ručak samo mesni, puno mekanog bijelog kruha, zaklona od kiše, mjesta za sjedenje, parking velik i blizu, pogled solidan, stotinjak sudionika i općenito ekipa za pet, čak i pola šest. 😉
Čestitke pobjednicima i poziv onima koji nisu bili da obvezno dođu slijedeći put, a vama što se još uvijek premišljate poručujem – dođite i osjetite nešto novo, drugačije, upoznajte se s pravilima igre, prirodnim adrenalinskim injekcijama i mješavinom bola & zadovoljstva, smijeha, poraza i uspjeha.
Eto tako vam je to bilo…
Rezultati:
Miša Nicinger
P.S.
Par slika je priložio i Manual Čarđić, a trkače na stazi je snimio Velimir Rupčić.
P.S.2.
Svaka reklama je namjerna: Red Bull, ELEKTRONIKA d.o.o., BARABERI, Kajak Klub Belišće i dakako ona najvažnija – MIDNEL internetski servisi 🙂
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
