planinarimo.info

23.06.2018.

Zove mačak Tom i kaže “Bez obzira što meteorolozi najavljuju pogoršanje vremenskih prilika slijedeći tjedan – idemo u Sloveniju podčiniti vrh sa tri glave!“. Auuuu. Što ću jadan!? 🙂 Ne preostaje mi ništa drugo nego ishoditi putno osiguranje u velikoj balkanskoj rijeci (“Sava” osiguranje d.d.) koje je do nedavno bilo planina (bivše “Velebit” osiguranje d.d.) i spreman sam za “Triglav” koje je također osiguranje. 🙂 Cijena prava sitnica – 51 kn, za 3 dana ekstremnih sportova i vrijedi za cijeli svijet. Sve u svemu imamo za helikopter i gips, ako preživimo. 😉

Zahvaljujući Ivanki, teta Kati i tetku Antonu uživamo u blagodatima Ljubljane (295 m/nv) gdje nam je i bazni logor. Večernje sate provodimo turistički dok Tomo kalkulira poput inspektora Praskatona: Triglav ili Grintovec… Trajanje pohoda, utrošak kalorija, visinska razlika, prosječni nagib, kiša, snijeg, oprema koju nosimo (i onu koju nemamo), ovo, ono… I eto je odluka u zadnji tren. Nećemo na Julijske nego idemo na Kamniško – Savinjske Alpe. I bi tako.

Startamo sa 596 m/nv i tijekom pohoda uspijevamo svladati ~ 2.150 m visinske razlike jer smo na povratku odabrali alternativni pravac u zadnjem dijelu spusta do parkinga u Kamniškoj Bistrici. A što da se lažemo, malo smo se zeznuli (promašili odvojak za parking) pa smo se penjali cestom neko vrijeme i opet spuštali vrlo strmim stazom. 🙂

Sve u svemu čak mi je i Endomondo čestitao na silnom utrošku kalorija i PB-u (Personal Best) rezultatu do sada. Aaaaa, bravo jaaaaa. 😉 Treba biti Aaaaa, bravo miiiii ali se ne rimuje. Heh.

Utrošak kalorija je sigurno veći jer Endomondo nema pojma koliko je moj ruksak uistinu težak (u njemu samo cigle i nakovanj nisam ubacio) i zaboravio je da sam tijekom 217 km bicikliranja prošle godine spalio 7.827 kcal.

Od naših planinara sreli smo jedva nešto malo Hrvata iz Zagreba, 4-5 planinara iz Srbije, tj. iz Beograda (Svetlana i Branislav) dok su ogromnu većinu hodača i trkača činili Slovenci, ako je suditi po registracijama svi dolaze iz Ljubljane. Kod doma (Cojzova koča 1.793 m/nv)) srećem FB prijatelja – Toni Vencelj kako se sprema na spust sa kćerkom (Hani) na leđima. Gledamo se, smiješimo, ali ne kužimo da se znamo. Naslikavamo se i ja malo javno, malo tajno snimam video, a tek u miru doma kužim o kome je riječ. Joj! U video zapisu se pojavljuje i mama Katja, koja je istrčala (da, istrčala) cijelu stazu. Bez posebnih dodataka, samo štapovi i osmijeh od uha do uha. U prolazu nam je na engleskom doviknula, da se žuri jer je na parkingu čekaju muž i kćer. Uspio sam doviknuti “Good luck! :-) Naravno, oni su bili dvostruko brži od nas i na usponu, i na spustu. Dobri su ti Slovenci, dobri… 😉 A Slovenija je ravnija i od Slavonije, te okružena najljepšim planinama na svijetu. Ma nešto prekrasno…

Uspon je dugačak, strm i povremeno proklizavajuć s obzirom na izraženu eroziju. Stijena popušta pod naletom ekstremnih vremenskih uvjeta (sunce i led) puca, lomi se, drobi i kotrlja, tako je zadnjih ~ 700 metara nadmorske visine. Uglavnom, ukoliko pripadate u skupinu zaljubljenika u prirodu i ako redovito planinarite, vozite bicikl i/ili trčite Grintovec je relativno lako svladati, u protivnom umirete i borite se za baš za svaki atom kisika.

Na vrhu sam zaboravio izvaditi hrvatsku zastavu, no Tomo je spasio stvar sa majicom “Brate ja sam iz Miholjca”. 🙂

Ne mogu, a da ne spomenem Dražena Šmita koji je šapicama ugazio put, barem što se Slovenije tiče. One je sve to odavno osvojio, pokorio, poslikao i posnimao. Jbg. A što da se radi, nismo prve šape na vrhu, a ni zadnji nadamo se. 😉

Sa mnom je na vrhu bio i kozorog (nije divokoza, raspitajte se malo…) kojeg mi je Dražen donio kad je prvi put osvojio Triglav. Fala ti fratello. 🙂 A Tomo i ja smo imali čast jednog vidjeti u živo i malo ga snimiti kako veselo skakuće po snijegu.

Da sumiramo, od živuljki sam vidio: kozoroga, dva krupna vrapca (ili je to neka jako slična ptica), jednog bucmastog crnog kosa sa prekrasnim žutim kljunom, puža sa kućicom na leđima, zgaženog alpinusa tritona i jednu napola smrznutu pčelu koja je došla na ispašu. Nema zmija ni krokodila. Ah.

Alpe u nižim dijelovima do 1.500 m/nv bujaju vegetacijom, puno je više crnogorice u odnosu na listopadno drveće, a tijekom našeg posjeta cvate bazga, ima prekrasnog cvijeća, i nađe se nešto medvjeđeg luka tj. srijemuša. Idealno za moju domaću vegetu tj. segetu.

Snjega ima samo u suncu nedostupnim dijelovima, vode nigdje, a vrijeme na usponu je bilo dobro. Nismo imali ni jakog vjetra, ni kiše, razvedrilo se i upeklo tek kad smo se spustili sa vrha, a u trenutku pisanja ovog teksta (25. lipanj) na tim visinama pada snijeg i temperatura je malo ispod nule.

Podsjetimo se: na svakih 100m nadmorske visine – temperatura pada za ~0,6°C katkada i malo preko te vrijednosti. Znači, ako je dolje na razini mora +20°C na 2.550 temperatura je u idealnim uvjetima niža za ~15 stupnjeva, i ako smo malo zapuše vjetar začas dobije negativan predznak. Ukratko: brrr, brrr i brr.

Tijekom cijelog pohoda sam popio manje od 2 litre vode, i hodao u majici kratkih i povremeno majici dugih rukava, a to znači da smo imali iznimno dobre vremenske tj. temperaturne uvjete. Ni toplo, ni hladno, onako taman.

Spomenimo i to, da je GSM, EDGE i 4G signal dostupan baš svuda. Sve drugo što vas može biti zanima potražite u galeriji fotografija i video zapisu.

Lijep pozdrav svim ljudima dobro i čelične volje, ma gdje i koliko znojni bili. I ne zaboravite “Bolje biti fit nego kit”.

Miša Nicinger

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr

* * *

 Internet je naše igralište - midnel.hr