31. polumaraton Barcs – Virovitica 2023.
16.09.2023.
Utrka ima 30-godišnju tradiciju i ovo je bila izvanredna prilika za upoznavanje svakog centimetra ceste od Barča do Virovitice. Trčimo na +29°C, a onih lijepih stogodišnjih stabala, koja su nekad davno hladila ceste – nema više niti za lijek. Definicija modernog čovjeka glasi: “Kretenoid sa mobitelom”.
Naslovana fotografija: Ema Dolovski i medo
Većina starijih sudionika je došla, rekreirati se i odraditi trening za predstojeće maratone u Zagrebu, Ljubljani,… Na kraju smo trčali kao luđaci i nepotrebno davali gas, iako nas nitko na to nije prisiljavao. U konačnici smo se dobro umorili i ostvarili solidne rezultate, i osvojili medalje za najbolje u svojim starosnim kategorijama. Među rekreativcima se našlo i nekolicina pravih atletičara koji su briljantno odraditi svoju zadaću i uzeli prva mjesta.
Malo smo se podružili, ljudikali, vidjeli Barcs, prazne granične kontrole koje bi trebalo poravnati sa zemljom (živio Schengen), prekrasnu rijeku Dravu i most koji spaja, sa željom, da nikada više ne razdvaja susjede i općenito sve ljude na svijetu. Na dugom putu tj. trasi utrke nije bilo ljudi, a ni velikog prometa. Policija i medicinari su nam bili u pratnji i ako zatreba pomoć, pa je sve proteklo u najboljem redu.
Zbog krivih informacija objavljenih na stranicama VPŽ, malo smo lutali u potrazi za startom, no dobro… Kotizacija se za ovu utrku NE plaća, što puno govori o starosnoj dobi organizacijskog odbora. Dobijete komičan startni broj koji morate vratiti, lijepu pamučnu majicu bez reklama, finišersku medalju (ako je sami uzmete) i H2O na punktovima za osvježenje. Rekreativci su unaprijeđeni u atletičare i sve miriše na rane sedamdesete godine prošlog stoljeća.
Prijave idu običnom poštom, čak i telefaksom i prastarim HT emailovima koji malo rade, malo ne, jer diskovni prostor od 100 MB danas nije ni za SPAM dovoljan. Ovdje nisu čuli za banane, keksiće ili žuta i crvena energetska pića, ali su zato volonteri dobri, dragi, nasmijani, a razglas glasan za popizditi. Jedino je vode za razređivanje krvi bilo u izobilju, na svakih 3 km, no i to je nešto… Očito je da mnogi nikada nisu trčali i ne shvaćaju što se događa sa tijelom trkača na visokoj temperaturi i pri velikom opterećenju, odnosnu duljinama od 21 km. Koji je gubitak tekućine, elektrolita, i utrošak glikogena. Kao da je sve osmišljeno za utrke od nekoliko stotina metara…
Bilo bi lijepo da se nešto od toga promijeni u budućnosti i ovo ne ostanu mrtva slova na ekranu. Gosn. Ivica Kirin je obećao da će sve popraviti…
Unatoč visokoj temperaturi i odsustvu podrške pokraj staze (mislim na navijače), natjecatelji su trčali uglavnom sami po cesti, bilo je to dosadno i psihički teško, ali i lijepo iskustvo. Vidite, radije bih to prošao još jednom, nego sjedio u zagušljivom kafiću ili gledao one što trče za loptom. Podružili smo se tek na kraju uz grah i cugu, malo se i naslikavali, i penjali na postolje…
Lijep pozdrav na sve strane, a posebno ekipi oko rijeke Drave. Vidimo se dragi moji…
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Mario Pavičić i Dinko Bažulić
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
