Oda žutim cvjetovima

30.04.2016.

20160430_martina_sega

Gornja Vrbova treća je po redu utvrda Požeške gore, smještena na 425 m n/v.

Mirno i bez puno buke, poput hodočasnika na putu sv. Jakova, Boris, Domagoj i ja prošli smo dijelom odlično označenog Slavonskog Planinarskog Puta od Crkvenih Vrhovaca prema zapadu te stazom prema jugu, kroz gusto raslinje, došli do ostatka zidina kule.

Pri povratku smo se željeli spustiti u Gradske Vrhovce nemarkiranim padinama prema sjeveru, no odluka je bila vrlo loša jer nam se na taj način put oduljio još sat vremena više od planiranog, zbog dubokih klanaca.

Dan je bio ugodan za šetnju, bez jakog sunca, vjetra i kiše, samo s dosta blata na putu.

Temperatura se tijekom cijeloga dana kretala oko 14 C.

Budući da smo stalno hodali šumskim putem, nije baš bilo zanimljivih stvari za fotografiranje. Jedino su me razni žuti cvjetovi podsjetili na pjesmu Pabla Nerude pa je tako i ova priča dobila naslov.

Pozdravljamo sve vas koji niste sigurni želite li već sljedeće nedjelje na pohod sa Šapicama: dođite, jer će vam uz otkačenu ekipu, stručno vodstvo i domaće energetske pločice raspoloženje odmah biti bolje. Štoviše, postat ćete ovisni o svježem zraku, smijehu i Marinim kolačima! Vidimo se!

Martina Šega

5 comments

  • Miša

    Martina, svi elementi jednog dobro izvješća su zadovoljeni, a ni fotke nisu za bacanje. 🙂
    Borise, drago mi je da te vidim, makar virtualno. Došao si jednom na startnu crtu i ušao legendu. 😉
    Domagoj, za prvu slijedeću prigodu kupi Martini “selfie stick” da može snimati zajedničke tj. grupne fotke.

  • Ivan

    Zanimljivo, ovdje nikada nismo bili. Mogli bi nam to isplanirati za jednu od budućih hodnji Šapica.

  • Mira

    Bravo za ekipu, prekrasno Martina, svaka čast!

  • Boris

    Haha, dobar komentar Miša, došao sam jednom i više me nikad niste vidjeli 😀

    Ivane, već duže vrijeme razmišljamo da ponudimo jednu zajedničku turu Šapicama a tiče se Požeške Gore. PG ima svojih ljepota što se tiče prirode, i makar nije toliko visoka kao npr. Papuk ima dosta svojih grebena sa strmijim usponima. Osim neodređenih lutanja, obično se obilazi Maksimov Hrast, Kapavac (najviši vrh) te 5 utvrda PG koje nisu baš povezane (Viškovački grad, Vrhovački grad, Dolac, Gornja Vrbova i Gračanica).

    Jedini problem, ako se to može tako nazvati jest što ne pruža baš mogućnosti kružnih tura kao što vi obično idete.

    No, ima jedna zanimljiva tura (koju ja nazivam – Gradska), koja kreće od samog glavnog trga Požege, penje se kroz vinogradske putove do najljepšeg pogleda na grad Požegu i požešku dolinu te dalje nastavlja kroz šumu te se dolazi do stare gradine – Vrhovački Grad. Prije samog grada pruža se prekrasan pogled na najviše vrhove PG. Vrati se par km istim putem te drugim putem spusti te opet penje na drugi greben u okolici grada te vrati oet na glavni trg. Sama tura je oko 13 km, što se može i produžiti na 15, ako odemo još na Veliki Kobilu. Eto, već smo prošli ali samo dio te ture – http://planinarimo.info/30-01-2016-vrhovacki-grad-martina-sega/

  • Ivan

    Predloži datum, pošalji Miši, on to objavi i evo nas 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*