22.11.2020. Iako nema snijega, bar ne još, zima je napokon došla i temperatura se spustila ispod nule. Dan smo započeli na – 3°C, a mraz je zabijelio površinu. Prolazeći putem od Slatine prema Ćeralijama, ostala sam zatečena koliko je šuma devastirana. Jedva da je ostalo koje stablo, a od pošumljavanja nema ni traga, ni glasa… Ako ovako nastave nisam sigurna koliko će nam šume ostati. 🙁 Na Jankovcu sam potražila račiće u potočiću ali su se i oni sakrili jer
08.11.2020. Nije tajna da zadnjih nekoliko godina pokušavam povezati sporotrčeće trekk and trailere i brzohodajuće planinare u jednu trkohodajuću zajednicu. Nažalost bez većeg uspjeha. Od najavljenih 9 sudionika iz Našica i Slatine, u konačnici trčkaramo samo nas troje, jer su svima u zadnji čas došli gosti, iskrsnule proslave rođendana imendana i krstitke. 🙂 Unatoč magli, hladnoći i blatu, ovaj je trkohod dobio najviše ocjene, a javna je tajnda da jako volim gužvu i najbolje se osjećam u skupinama od 200
01.11.2020. Čuvene klasične bajke kreću riječima: “jednom davno”. Ovo nije jedna od njih, neću započeti tako ali je bajkovito. Naime, priroda je danas odlučila biti darežljiva. Osim što nas je počastila zavodljivom, za ovo doba, toplom jeseni, svojim nestvarnim bojama upakirala je i sve što je mozak mogao percipirati. Put prema Gazijama bio je očaravajuć. Sama na cesti, nigdje vozila, a pogled seže po slavonskoj ravnici, pooranoj, uređenoj i pripremljenoj za nove usjeve. Sunce se još umorno protezalo i najavljivalo
25.10.2020. Iz naslova bi se dalo zaključiti, da nas je naš vrhovni vođa napokon počastio svojim prisustvom. Iako je većina šapica ostala u toplini svojih domova – nas četvero hrabrih se uputilo u današnju pustolovinu. Dan je bio maglovit i prohladan, naprosto savršen za planinarenje. 🙂 Usput smo mijenjali odluke kuda ići, ali prvo smo krenuli na Ivačku glavu i to putem kojim niti jedna Šapica nije kročila. Ostavili smo oproštajnu poruku (pogledajte u videu) ukoliko se nikad ne vratimo.
18.10.2020. U cilj sam jedva utrčao i zavalio se kraj Petra Šokčića u stolicu na cilju. Nekako sam uspio reći hvatajući dah: “Svaka čast!” Skraćivanje discipline sa 34 na 24 kilometra je bio pun pogodak jer smo i na ovaj način obišli gotovo sve znamenitosti ovoga kraja. Mogli smo možda preskočiti kamenu cestu, ali to je na osobnoj razini i ta negacija ljubavi traje već desetak godina. Staza optimalno označena. Niti jedna trakica previše, niti jedna premalo. U cilju dobra
10.10.2020. Ovo nam je novo i zabavno iskustvo! Prašine i asfalta nam je dosta, a moje cure su oduševljene. Antoniju i Đurđicu smo malo šlepale, no se mi uvijek dobro zabavljamo. Smijeh i pjesma… Stazom gore četveronoške, a na guzici dolje. 🙂 – ispričala je Božica Ćosić. Utrka je bila odlična! Trail u svakom smislu riječi! Odlična avanturistička staza, prekrasna priroda, pogotovo pogled na jezero. Utrka je zabavna, valovita i s prekrasnom prirodom. A pred kraj utrke kad ponestane snage,
04.10.2020. U jednom vrtu među cvijećem sićušan Grad se sakrio, vi ga znate k’o Bedemgrad, al’ Stršljen ga je okupirao… E da, kakav bi to bio vikend u prirodi da nismo sreli naše prugaste ne baš tako drage krilate prijatelje. Pretpostavili ste – stršljenovi su nas opet malo odvratili od planiranog dana. Vesela ekipica od 9. šapica krenula je od Našičkog vodovoda putem Bedemgrada. Odmah smo se razvukli na prvom brdu i krenuli kukati “Pa zar nema ništa ravnije?” a
19.09.2020. Neću okolišati… Puno je stvari na koje sam ponosan: prije svega bih izdvojio sinove (David & Nad) i moju najdražu (Marija), tu su i brojni portali koje uređujem i punim sadržajima (u čemu svi pomalo sudjelujete i pomažete – hvala), planinarenje, biciklističke ture na kojima sam prešao više od 50.000 km, uglavnom po Hrvatskoj i nešto po susjednim zemljama (Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska), razne hobije i umijeća, brojne rukotvorine… a kad još malo porastem valjda bude i
05.09.2020. Svake godine hvalim ovaj Popišanac trail i udrugu Motiv, a kako i neću. Ne znam što su više rasturili: stazu, startne pakete, nagradne pakete ili pozitivnu vibru. Za kotizaciju od 70 kn samo, neki da se postide, a nama ostalima izazov pratiti. Ove godine sam po prvi puta sudjelovala na Velikom Popišancu (25 km) i osvojila 1. mjesto. Staza atraktivna, dinamična, odlično označena. Čestitke i onima na postolju, ali i onima koji su završili. Helena Vonić Kad Stršljenovi utihnu
30.08.2020. Kada Mišu noga boli, tada Mišo Boga moli da dođe Predrag Džambo i grupu danas vodi… I tako je to bilo. Kad već nema Ivana, danas smo imali dva vodiča: Predrag i Vinko, i Gita im je pomogla. Dan je od ranojutranjih sati bio izuzetno vruć ali nas to nije omelo. Da smo se ranije sjetili mogli smo današnju avanturu započeti i završiti na Orahovačko jezeru ali pronašli smo mi već osvježenje. Okupila se šarolika ekipa vještih hodača i