žDrAl trail 2018.

06.10.2018.

Prvo moram pohvaliti moje kolege trkače: Manuel, Monika i Krešimir na pomoći u stvaranju pisanog dijela ove reportaže. Zahvaljujući njima – ja ću biti brži barem u pisanom izvještavanju. 🙂 I da, moram još spomenuti i meni iznimno dragog hodača, planinara i trekera (Noa Čarđić) s kojim sam odradio kratki intervju prije starta svih kategorija. Evo, sad je već 23:05 sata i ja krećem sa pisanjem ovog teksta. Video je podignut, fotke su upravo prebacuju sa PC-a na server. Trebam li reći da sam umoran poslije velikog žDrAla i željan postelje. No, prvo moram zadovoljiti lajkere, znatiželjnike, voajere, i sve vas koji niste danas bili sa nama, a htjeli bi, ili to žarko želite.

I da vidimo prvo što ovih troje imaju za izjaviti…

Urban Trekk Challenge

U sklopu 6. kola Slavonsko-Baranjske trail lige danas smo nastupili u Daruvaru. I ja ne bi bio “ja” kad ne bi probao nekakvu novu disciplinu u trčanju… a kako je na Ždral trailu bilo organizirano Urban trekk tj. orjentacijsko trčanje za timove sa punoljetnim i maloljetnim članom, Noa i ja smo odlučili nastupiti. Zadatak nam je bio da uz pomoć karte obiđemo 10 kontrolnih točaka (gradske znamenitosti) u što kraćem vremenu. Uspjeli smo sve obići u nešto više od sat vremena i prešli smo oko 7,5 km. Upoznali smo Daruvar i njegove znamenitosti i oduševili se trekkom. Nakon utrke smo dobro jeli i otišli na kupanje. Trekk je nešto što ću svakako ponoviti… naravno uz svog vođu tima Nou!!! Bravo sine!!!
P.S. Organizacija Ždral traila: 10/10 Daruvar: 10/10 Daruvarčani: 20/10 (hvala vam ljudi što se nam pomagali kad smo zapeli u trci… to je grad u koji se uvijek rado vraćam.

Manuel Čarđić 

Početi nešto o trailu što već nije izrečeno, u svakom slučaju je izvedivo… 🙂 zapravo moguće neiscrpno… zato jer su tu šume još malo zelene, jer su tu makadamski putevi, jer su tu vinogradske staze… sve je to nekako, ali ovaj Mali Ždral od 17km s visinskom razlikom od 650m činio mi se u par navrata da gubim volju illiti to nešto što se gubi… hihi… ništa se na kraju ne gubi, samo se dobije neopisiva sreća za postignutim ciljem. Svaka pohvala za organizaciju, od obilježenih staza bez gubljenja, okrijepe prijeko potrebne… hrana u kojoj beskrajno uživam… fantastičnih prirodnih krajobraza koji uvijek ostaju samo u tvojoj glavi, ispunjenom srcu… Ekipo organizatora vidimo se i nagodinu,osvojili ste me. Trud se isplatio jer osmijeh mi je zajamčen. 

Monika Bizik

Ždral trail 2018. Kratka staza 18km. Što reći nego napokon pravi trail i ne znam gdje ste bili do sad sa ovom stazom. Klub Skok se ove godine još više potrudio u organizaciji i nemam nekih zamjerki, iako ima i onih koji imaju. Solidan startni paket, dobar ručak, a u domu svega k’o u bajci (kolača, kiflica, meda, sira). Staza je bila odlično obilježena, s nekoliko dobrih uspona i sa dosta spusta i brzih dijelova. S obzirom da sam uspio odraditi tek tri treninga nisam očekivao neki rezultat. Krenuo sam dosta jako i držao sam svoj tempo iznenađujuće bez većih oscilacija do samog kraja. Iako nisam nikoga vidio iza sebe, nisam se previše opuštao i dopuštao da me netko iznenadi. Na stazi je bilo dvije okrepne stanice ali nisam stajao ni na jednoj jer sam sa sobom imao dvije bočice vode koje su mi bile više nego dovoljne. Na kraju 12. mjesto i 4-ti u kategoroji M35. Iznenadio sam se jer nisam očekivao da ću u žestokoj konkurenciji ići tako dobro i visoko. U cilju Antonio poziva na hidraciju 🙂 koju sam za zadovoljstvom prihvatio. Zadovoljstvo je još veće jer sam se učvrstio na drugom mjestu u S.B trail ligi! Valja riješit drva pa još pojačat’ treninge za Papuk trail i tamo odradit još jednu ovako dobru utrku!

Krešimir Valentić

Ždral trail, Daruvar, Daruvarci i te opako zgodne Daruvarčanke (majko mila). Eh, i nije to nešto nove… već sam ih opako olajavo onomad, točnije 2017. godine kad sam štrumfao biciklom na more. Mislim na izjavu: “Daruvar je grad najljepših žena!” 🙂 Tada su me kolege biciklisti iz raznih krajeva pitali: “Jel’ istina da su u Daruvaru najljepše žene?” Jesu – odgovorio bih pun sebe. 😉

Vidite, lajavac poput mene, uvijek ima puno toga za reći, napisati, komentirati… No suzdržati ću se. 🙂

Kraća inačica – sve su dobro odradili, baš sve, osim rasvjete unutar doma. Fotke sam snimao iz ruke, pri brzini zatvarača od 1/8 do najviše 1/30 sec. – katastrofa! Video kako-tako, a fotke nikako! Na nekim fotkama opet imam znoj na objektivu, pa je 10% slika očajno ali predstavljaju dokumente vremena i smatram ih nužnim za ovu reportažu. Bolje išta nego ništa. 🙂

Dulja inačica – sve su dobro napravili, izreklamirali se, dovukli gomilu trkača iz nekoliko značajnih hrvatskih liga, poznata imena, puno mladih, lijepih i sposobnih, nekoliko kategorija, teška i zanimljiva staza, brojne okrepe, nekoliko živih kontrola, volonteri, dobar start paket, kvalitetan startni broj, obilje hrane, fantastičan ručak sa preko nekoliko opcija (meso, žganci, povrće, pojedinačno ili smiksano), amfiteatar u kojem smo boravili, dobar band, solidno ozvučenje, malo su nam skratili stazu (26km), a povećali visinu (614 m/nv) i na kraju ta očajna rasvjeta unutar doma. No, to je u mnogim halama i salama ogroman problem i za dobre fotke trebate vrhunski fotić (velika ISO osjetljivost i izuzetno kvalitetnu optiku npr. F1.4). Na mobitelu sve slike izgledaju super, dok ih ne pogledate na zaslonu računalnog monitora…

Ovim putem apeliram na Garmin korisnike da otključaju svoje profile i javno ih obznane, kako bi nam 3d Relive bio što zanimljiviji! 🙂

A evo i nekoliko zapažanja:

  • Nosio sam 1.5 litara tekućine u ruksaku (plus moj veliki phablet), a nisam ni pola količine popio unatoč silnom znojenju i trudu da ispraznim mijeh. Svaka se škola plaća! Ruksak i camelbak, i dalje smatram obveznim folklorom ali ću ubuduće nositi znatno manje izotiničnog napitka, posebno izvan ljetnjih vrućina. Uz tu slatkasto-slanu tekućinu nije potrebno nositi čokoladice, med, gelove i slično. Najmanje kilogram manje na leđima.
  • Ne isplati se previše upoznavati sa novim licima, niti ih dodavati na FB za frendove, jer je vjerojatnost prepoznavanja slijedeći put – ravna nuli. Mnogi se prave važni, veliki i glumataju VIP, a mnogi jednostavno ne uspijevaju popamtiti tolike silne face i još manje imena. Trkača ima puno i sve se svodi na porvršnost i prolaznost, odnosno brzi zaborav. Prije sam se trudio što više novih lica upoznati, spomenuti ili pohvaliti. Sada uviđam da ni one koje stalno srećem, ne uspijevam zapamtiti. Ima puno dragih ljudi i oni su to čemu se vraćamo. Valja se dokazati sebi, malo usporediti sa drugima i ostvariti napredak kada je zdravlje, brzina, i kvaliteta života u pitanju. A to se nikakvim novcima ne može kupiti.
  • Još uvijek mi ne ide dobro trčanje na spustu, previše sam ukočen, bole me koljena, i moram poraditi na tome da ubrzam kao i drugi. Na usponu je zanemariv broj onih koji me mogu sustići, no spust mi je katastrofalno loš. Jbg.
  • U ukupnom poretku sam 28. od 62. natjecatelja na Velikom Ždralu sa rezultatom 2:53:21 i tempom od 6:25.

Ostajte mi zdravi, vedri, čili i povazdan nasmijani bili.

Miša Nicinger

Rezultati:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*