Vodičice u akciji

25.02.2018.

Standardna shema. Miša toliko puta uporno moli pridošle planinare (čitaj: planinarke) da napišu neki svoj osvrt na rutu, da se to već svima zgadilo do te razine, da su me danas, na samo moje spominjanje te mogućnosti, ispratili hladnog pogleda (što više pripisujem temperaturi od -4°C, al’ ajd’ znaj istinu).

A evo, imali su svi prilike, biranim riječima, opisati današnju „gradsku rutu“.

Uglavnom, skupilo se 20 planinarki i planinara iz manje-više standardnog tima Šapica. Uspon prema Vrhovačkom gradu započinje gotovo iz centra Požege. Početni uspon, bez snijega, već nakon samo jednog kilometra se pretvara u hodanje po snijegu dubine do 20 cm.

Super, napokon snijeg, kojega u Osijeku uopće nema, unatoč tolikim najavama. Kako se više uspinjemo, pogled je sve ljepši i ljepši, šteta je samo što je izmaglica nije dozvoljavala pogled i na sam vrh Papuka. Nakon uspona na stari Vrhovački grad (433 m) spuštamo se na cestu u Gradske Vrhovce, te se u nastavku, preko Crkvenih Vrhovaca i Seoca, vraćamo u Požegu. Rutu od 16 km, ne pretjerano zahtjevnu, no ipak težu zbog hodanja po snijegu i smrznutom zemljištu, prešli smo za nešto više od 5 sati.

Naše vodičice na ovoj ruti, Anamarija, Sandra i Martina, su sve to lijepo i pažljivo napravile da im ne gine još jedno desetak ruta do kraja godine. Srećom, uspješno sam izbjegao njihov pokušaj potplaćivanja kavom nakon hodanja, sve s ciljem „mi više ne bi vodile..“.. J Pa, mislim, nisam ja od jučer..

I to je to. Ako netko zna i može bolje, molim da se idući put uhvati olovke (pročitaj još jedanput drugi odlomak ovog teksta).

Ivan Lončarić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*