Velky Rozsutec i Janosikove Diery

20150807_valentin_zagar_mala07.08.2015.

Posjetio sam Velky Rozsutec i Janošikove Diery. Tura je bila prava planinarska, nije za početnike.

Vozim se autom po glavnoj cesti i skrećem prema mjestu Strečno. Ovdje se nalazi kompa koja prevozi aute i pješake na drugu stranu rijeke Vah. Cijena je 2 eura, a ako vam je to previše, onda se vozite 15 km do grada Žiline i idite obilaznim putem.

Prolazim jednu kapelicu i jedan ugodan restoran sa pogledom na utvrdu Strečno i rijeku Vah.

Nastavljam cestom i prolazim kroz manja sela. U gradiću Terchova skrećem prema selu Štefanova i ovdje počinje planinarski dio. Štefanova se nalazi na 625 m/nv, a moj cilj je vrh Velky Rozsutec na visini 1610 m/nv. Prema nekim izvorima potrebno je 2 sata i 50 minuta do vrha.

Oštrim stapove, stavljam ruksak na ledja i krećem.

Već na početku vidim tu veliku kamenu gromadu gdje moram doći. Stvarno izgleda impresivno. Staza prvo vodi djelomično kroz šumu, djelomično kroz čistinu. Sunce danas prži jer su najavili temperaturu 30 stupnjeva. Zato željno iščekujem sjenu drveća.

Uskoro srećem Danu i Milana iz Česke. I oni idu na Rozsutec. Prolazim ih jer oni idu malo sporije, a ja nešto brže. Nema veze, srest ćemo se gore na vrhu. Idem dalje kroz šumu i dolazim do Šlahorke na 950 m/nv. Ovdje se trenutno odmara dvojac iz Belgije, Dalfina i Eugen. Dok s njima časkam, eto opet Dane i Milana. Sada krećemo zajedno i danas ćemo cijelim putem ići skupa, do vrha i nazad kružnom turom. Dana mi kaže da je i ona geocacher. Ali ona nema koordinate za kutije pa se odlučujemo zajedno tražiti.

Nakon skoro 2 sata uspona stižemo na sedlo Medziholie 1185 m/nv, livadu izmedju Rozsutca i Stoha, dva vrha gotovo jednako visoka. Rozsutec je atraktivniji i 2 metra višlji i tamo ide više planinara. Na Medziholiu nalazimo jednu kutiju, ali gubimo oko petnaestak minuta vremena. Na ovom sedlu se nalazi već više planinara. Vrijeme je lijepo, a Slovaci vole planinariti pa ih zato ima dosta.

Ako sam i mislio da je do sada bilo teško hodati, prevario sam se. Tek slijedi pravi uspon. Bio sam ove godine na Risnjaku i ovo me jako podsjeća na njega, ali pomnoženo sa 2. Slijedi uspon po kamenju, hvatanje za sajle i lance te ponegdje ferata. Uspon je naporan i pravimo česte pauze. Putem srećemo dosta planinara. Neki su već prošli ovaj put, a neki isto idu gore, samo sporije od nas.

Nakon sat i pol pentranja te poneke molitve, stižemo gotovo do samog vrha. Začudo, zadnjih pedesetak metara je šetnja kao pjesmica.

Napokon na vrhu Velky Rozsutec 1610 m/nv. Odmaramo se i uživamo u pogledu. Slikanje je obavezno, a usput nalazimo i geocache. Pogled seže prema vrhu Stoh koji je samo 2 metra niži, ali je puno prohodniji sa laganom uzbrdicom. Nešto ispod nas je vrh Maly Rozsutec. Pored njega ćemo proći nešto kasnije. Nekoliko križeva i ploča govori da je ova planina uzela i ljudske žrtve. Ali to nas ne obeshrabruje.

Na vrhu lete dosadni mravi pa krećemo nizbrdo na suprotnu stranu planine. Nakon petnaestak minuta stajemo i pravimo pauzu za ručak. Ja sam ponio samo sok, ali tu uskače Dana koja me nudi sa ukusnim kruhom i još ukusnijim mesnim nareskom.

Oko sat vremena od vrha stižemo na Medzirozsutce 1200 m/nv. tj sedlo izmedju Velikog i Malog Rozsutca. Info tabla pokazuje da do vrha Maly Rozsutec ima samo 20 minuta uspona, ali čeka nas još dugi put do dolje pa ni ne pomišljamo ići tamo.

Desetak minuta poslije stižemo pod Tanečnicu 1186 m/nv. I ovdje nas obraduje još jedan geocache. Prilika za kratki predah.

Nastavljamo prema dole. Ali slijedi još atraktivnog hodanja. Put nas vodi kroz Janošikove Diery, kanjon potoka i slapova. Staza je zahtjevna uz puno metalnih ljestava, sajli i lanaca. Ali zato i atraktivna. Ipak, potreban je oprez prilikom silaska jer je staza uska i skliska. Ovdje mi stapovi više smetaju nego pomažu.

Kroz Janošikove Diery idemo dobrih sat vremena. Kada konačno dolazimo na Podžiar 715 m/nv, dalje je sasvim lagano. Pola sata do sela Štefanova gdje sam ostavio auto. Ali prvo zaslužena večera i Kofola (dupla). Opraštam se od Dane i Milana uz zahvale za uspješan uspon.

Na putu natrag samo još stajem u Terchovoj kupiti obaveznu razglednicu i posjet kipu Janošika.

Malo je izleta koji su bili atraktivniji od ovog današnjeg. Velky Rozsutec mi je dugo bila želja, a sad je konačno ispunjena.

Pozdrav iz Štefanove!

Dr Zagy