Velika, mala, taman

06.03.2016.

Planinarske kolege, s ovu i onu stranu rijeke Drave, okupiše se danas u Velikoj kako bi zajedničkim snagama poharali moćnu planinu. U inat satelitima i svekolikom debilima što nagađaju kakvo će vrijeme biti – cijeli smo dan imali stabilne vremenske prilike (bez kapi kiše) sa prosječnom temperaturom od +8°C i brojna ozarena lica.

Mađarskih kolega je bilo čak 36, a nas znatno manje. Planinari iz Slavonskog Broda su kemijali hoće li sa nama ili na Srijemušijadu i na kraju su hodali sami sličnim putem kao i mi. Od Šapica tu su bili: Ivan, Jasna, Manuel, Miroslav, Mario, Mira, Jasna, Marina i moja malenkost. Na kratko nam se priključio i simpatični bračni par iz Osijeka (fotka br. 38) kojima ne znam imena. 🙁

20160306_papuk_mala

36 igaz ember lódult neki a Papuk hegyeinek, hogy megmártózzék és feltöltekezzék a márciusi virágözön látványából, ám a virágözönt belepte a hó. De nem baj, majd legközelebb… Így is emlékezetesen jót kirándultunk és ha a telet lehetett élveznünk, azt élveztük, ha a tavaszt, akkor azt. Fárasztó, nehéz túra volt, de legalább szép. Azt hiszem, jobb, ha ezt nem is ragozom tovább, a képek úgyis többet mondanak. (Róbert Welsch)

Sve u svemu, malčice smo odstupili od prvotnoga plana. Zbog mjestimice raskvašene staze, i relativno puno snijega (do 15cm) nismo išli sa Nevoljaša na Jezerce i Duboku. U konačnici je naših 20-ak kilometara dobilo oblik Afrike. 🙂

Velika > Mališćak (749m/nm) > Orahove vode, Ivačka glava (912m/nm) > Stari šumarski put > Koprivnato (alias Mišino) brdo (852m/nm) > Anđina baraka, Nevoljaš (720m/nm) > Lapjak (667m/nm) > Tauberove stijene > Velika.

Moram primijetiti da dugo nismo bili ovako nesložni (čitaj raspadnuti) kao danas. Na startnoj crti smo se počeli osipati, tijekom pohoda mnogi uopće nisu htjeli ići na Koprivnato brdo (iako je to bilo najavljeno) no proradilo je grizodušje pa je jedan dio mađarskih kolega ipak odlučio gaziti po meni. 🙂 U povratku se dio Šapica odmetnuo i odabrao Šulerovu stazu umjesto Tauberiovih stijena.

No sve je dobro kad se dobro svrši, a svršilo se. Umor je prošao, znoj je ishlapio i sada ostaju lijepe uspomene i pročišćene arterije i vene.

Hvala svima na druženju, učenju mađarskog, engleskog i hrvatskog jezika, šarenim kolačima i sveprisutnim čokoladama. Mirin i Robijev čaj me vratio u život jer grlobolja nije laka.

Do novog znojnog susreta sa vama ostajte mi lijepi, rumeni i ne odveć debeli.

Miša Nicinger

Video: László Péter


komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*