Uvertira u MDP – uspon na Vojak & Knezgrad

10.12.2016.

Pojedine su Šaponje (zahvaljujući Tomislavu) za zagrijavanje i uvod u MDP 2016. odabrale uspon na Učku ili da budem precizniji na Vojak i Knezgrad.

Prva zanimljivost je da Vojak ima nekoliko nadmorskih visina tj. oznaka na kojima piše: 1.396m/nv (vidikovac i okrugli žig PD Opatija), zatim 1.400m/nv (vidkovac sa kulom) i 1.401m/nv (istrošeni trokutasti žig).

Knezgrad se nalazi na 612m/nv i nema više niti jednu naznaku da je tu nekada bila nastamba za ljude, no srećom ima žig kojim se uredno može štambiljati u knjižicu Hrvatske planinarske obilaznice. Vrh je neugledan i pomalo bezvezan. Ni napora da se do njega dođe, ni vidikovca, ni ostataka kamenih zidova… Jedino što se dobije kad ga posjetite je oblik “Miška” na GPS tragu. 🙂

Uspon od Lignjana do Vojaka je konstantan i onako, srednje težak. Završnica uspona je najljepša, a vrh je preurban i okupiran svime i svačime što malo narušava opći dojam. No, u našem slučaju najveći problem je bila magla koja je u vodenom prašinom sakrila veći dio nama zanimljivih prizora.

Vidikovac ima dobro osmišljen kameni krug na kojem su uklesani smjerovi i podjela po azimutu, sa imenima i visinama svih planina u okruženju. Zahvaljujući visini Vojaka, lijepo smo vidjeli i fotkali: Triglav, Platak, Snježnik, Risnjak…

Temperatura na usponu penjala do +15°C. Dakako samo smo na jednom dijelu, gdje sunce rijetko ili nikada ne dopire, imali iznimno nisku temperaturu, smrznuto tlo, led i inje i onaj poznati brrr grrr osjećaj. Unatoč studeni koja je vladala u sjeni planine – hodali smo u potpuno mokrim majicama kratkih rukava i nije bilo nužno oblačiti se u topliju odjeću. Ubrzo smo izbili na osunčane dijelove (sedlo) i uživali u svakom trenutku uspona na vrh.

I da skratim priču… Imamo nešto malo fotografija i video zapisa za pokazati. Fotke su malo razbacanje jer su u pogonu bila dva fotića i par mobitela… Nadam se da će multimedijalni dio ovog izvješća uspješno zamijeniti moje prozne varijacije na zadanu temu (čitaj trkeljisanje) koje ionako nikoga ne zanima. 🙂

Za sve vas željne pikanterija još samo ovo… “Piša” na GPS tragu je posljedica odlaska ne Knezgrad i to nije bilo nikakvih lutanja. A one “jaje” iznad “piše” je posljedica lutanja. 🙂 Naime uspjeli smo presjeći stazu i otići drugim putem jer i Učka ima križanja i brojne alternativne putove kojima se može dolaziti i odlaziti. No ubrzo smo uvidjeli pogrešku i vratili se na pravi put. Da smo malo više lutali mogli smo i drugo “jaje” nacrtati. 😉

Drage naše Šapice, ako ste štucali, to je zato što smo vas spominjali, a ako niste znajte da ste cijelim putem bili sa nama…

Koristim prigodu da se još jednom zahvalim našim pazinskim domaćinima (Barbari i Danijelu) na gostoprimstvu i posebno mami Vesni koja osim što je odhranila i ogojila šaponju Tomislava, radi i izvrsne njam, njam – tortilje i mljac, mljac – bajaderu. 🙂

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*