Tisovačka kosa
Anno Domini 21.02.2016. okupila se nemala skupina planinara iz svih krajeva lijepe naše kako bi s ostatkom planinarske populacije odradila pohod po bespućima Papuka.
Kako je i predviđeno kurikulomom za 2016. godinu, u samo nekoliko školskih sati vrijedni su i nadasve marljivi učenici odradili i upoznali: Jankovac > Češljakovački Vis > Planinarsku kuću Trišnjica > Tisovačku kosu > Tisovac > Kamenolom Tisica > Šumarski fakultet > Jankovac.
Učitelj Ivan Lončarić, cjelodnevnim je aktivnostima vrijedno podučavao skupinu đaka aktivnostima u prirodi poput: zemljopisa, planinarenja, mostogradnje, preživljavanja, kartografije, orijentacije, poskakivanja, smijanja, naslikavanja, poziranja, statiranja, izbjegavanja, usponima i padovima, dodavanjima…
U plavim kutama i školskim klupama, sjedili su: Jasna 1, Jasna 2, Vesna, Marina 1, Marina 2, Ljiljana, Damir, Bruno, Miloš i Miša tj. Ja.
Ako gladnima znanja dodamo i idejnog vođu, bilo nas je 11 komada. 🙂
Tijekom 18,18km duge nastave proučavali smo najrazličitiju floru i susretali brojnu faunu od čega se najviše ističu čovjekoliki planinari iz: Našica, Gazija, Đurđenovca, Pleternice, Kutjeva, Velike i Požege.
Većina humanoida nam je zauzvrat darivala osmjehe, nudila nas cugom i hranom, a na kraju su nam čak i jednu turu kave i čaja ljubazno platili (hvala Branko).
Vrijeme je bilo baš kako smo se i nadali – bajkovito, bez sunca, bez vjetra i bez blata. Na kraju pohoda ipak je palo 5-6 kapi kiše, a možda i nije. 🙂
I ovoga puta izostale su graške tj. potoci znoja, ali smo zato imali priče i smijeha u izobilju, te hrane na bacanje. Ostale sitnice kao i one krupnije stvari, možete saznati ako pregledate video zapis i škicnete u galeriju fotografija.
Do sljedećeg znojnog susreta sa vama: Goodbye, Auf Wiedersehen & Doviđenja.
Miša Nicinger
