There is pečat Papuka

26.03.2017.

Baš je lijepo u Šapica biti,
ovim našim gorama hoditi.

Od Papuka do Ivačke glave,
to su staze za Šapice prave.

O naslovu kasnije…

Prvo ovo drugo. Do sada smo imali haiku stihove na temu planinarenja i Šapica, a sad imamo i prave stihove bećarca, u obliku dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju, autora kuma Ivice. 🙂

Današnje planinarenje, koje je od strane brojnih Planinarskih društava širom Slavonije posvećeno dolasku proljeća kroz tradicionalnu manifestaciju „Papučki jaglaci“ Šapice su provele u ugodnom društvu s našim Mađarskim prijateljima. Nas ukupno dvadeset i šest sastalo se nadomak sela Gornji Vrhovci, odakle smo preko grebena Krečane otišli na sam vrh Papuka i nadaleko poznatu Zen klupicu. Ukupno oko 20 km. Na trenutke hladan vjetar i ledena kiša nisu nas omeli da uživamo u pogledu s jednog od najljepših vidikovaca na Papuku. U povratku smo, kako je to bilo i najavljeno, posjetili Kamengrad, srednjovjekovnu utvrdu pod Papučkim vrhom. Nešto više o toj utvrdi možete pročitati na slijedećem linku…

Na današnjem planinarenju (Gornji Vrhovci > Zen klupica (930 m/nv) > Kamengrad (610 m/nv) > Gornji Vrhovci) smo ostvarili nekoliko vrlo važnih postignuća i saznanja, pa ću ih redom nabrojati bez spomena imena:

  • imamo novu, ali ono, baš novu, potpuno novu, vodičicu (mislim, ako niste čuli za taj izraz, riječ je o izmijeni Nacionalne klasifikacije zanimanja, gdje su određena zanimanja uz „muški“ oblik dobila i „žensku“ inačicu. Pa, tako sada imamo vodič/vodičica)
  • onoj, kojoj je za posao bio potreban još samo još taj službeni posjet Zen klupici, sada je odahnula 🙂
  • izrada selfia je u stvari vrlo jednostavna stvar ukoliko si fotogeničan i imaš dobar mobitel (a možda je dovoljan i samo dobar mobitel, pojma nemam) 🙂

Naslov. Sada će moja profesorica engleskog biti ponosna na mene. 🙂

Mislim, uvijek je rekla, kad si u frci, ako se baš i ne možeš sjetiti neke engleske riječi, reci to nekako drugačije, bez straha, da te onaj kome govoriš barem nekako razumije. Evo, nakon ove moje rečenice svi Mađarski planinari su odmah shvatili gdje se nalazi pečat vrha Papuk (a možda su to shvatili zato što sam ujedno i prstom pokazao, no, to sada nije ni bitno). 🙂

Ivan Lončarić

* * *

Igazi négy évszak túra volt ez! Egy órán át szakadó hódara, egy óra napsütés, térdig érő avar és tavaszi virágözön, minden volt. 26 boldog ember vígan vonulgatott a hatalmas hegyek között, s hogy milyen szeretetben, az az utolsó képek alapján nyilván nyilvánvaló. És példa értékű! Ezért érdemes csinálni bármit. Mindent.

Róbert Welsch

One comment

  • Martina

    We have spent a really nice day.
    Robert, thank you for the great photos!
    Marcsci, for you one big hug, again!
    See you soon Paws!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*