01.03.2020. Gdje su to Šapice obitavale i ostavljale svoje tragove ove nedjelje 01.03.2020. godine? Šapicama su se pridružili i Mađari koji su mršavi, ne papaju puno i veoma su uhodani… Pa evo ovako: krenuli smo iz Velike (od bazena) i popeli se na Mališćak (740 m/nv) zatim na Ivačku glavu koja je ujedno bila i naš najviši uspon (913 m/nv) naravno uz to nas je poprilično i zagrijala za „Mišino“ brdo (852 m/nv) koje je bilo dosta zahtijevno visinski, a
02.02.2020. Nekoliko sati je dovoljno od prve ideje, dogovora i polaska od doma na planinarenje, pogotovo ako je sunčan dan nakon niza maglovitih. Tako smo jutros na poseban (palindromski) datum 02.02.2020. krenuli iz Koprivnice prema Zapadnom Papuku. Vozili smo se do mjesta Nova Krivaja gdje je trebalo ostaviti kombi, ali za potvrdu da li smo na dobrom putu smo upitali grupu Mađara koja je očekivala “Šapice”! Tu smo bili malo iznenađeni, kakve “Šapice”, kako baš da naiđemo na grupu koja
12.05.2019. To da prognostičari samo lupetaju i nagađaju znamo odavno. Nekad su gledali temperaturu, tlak zraka, brzinu vjetra i puštali meteorološke balone, danas gledaju na internetu satelitske slike i proračunavaju: kad bi što moglo, možda bi moglo, ako i kada, doći do naših krajeva, ukoliko ne zastane ili malo skrene zbog ovoga ili onoga.. Ma nisu vrijedni spomena. 🙁 Ukratko zbog takvih su danas odgođene mnoge lijepe aktivnosti – od biciklijada do roštiljada. No, ljudi i to oni ozbiljni, im
31.03.2019. Današnja internacionalna ruta je bila po mnogo čemu posebna, ali krenimo otpočetka. Planirano je sastati se u mjestu Baćindol, zatim odšetati do utvrde Gračanica i popeti se na vrh Kapavac na Požeškoj gori i istim se putem vratiti na mjesto sastanka. Iako sam imala primamljive druge planove (roštiljanje na Pljuskari, di ćeš bolje) privukla me ova ruta jer nikad nisam bila na Gračanici, a freak sam za dvorce, utvrde, stare crkve i slične divote. Isto tako, imala sam želju
17.03.2019. A Nyugati-Papuk olyan, mint a medve. Nem játék, viszont megöl. Komolyra fordítva: Huszonheten vágtunk ma neki a Nyugati-Papuk vártúrának. A többségnek már volt jól megformált képe a Papukról; hát most szembesülhettek azzal, hogy valójában mekkora ez a hegység. 25 kilométert mentünk, 1.200m szinttel, 4-5-600-as hegyeken (ami a Papukban az előétel szokott lenni), és ezzel még épp, hogy csak besétáltunk a térkép bal felső sarkába. Iszonyatosan nagy ez a hegyvidék. És – nem akarok senkit halálra rémiszteni, – vannak még
10.03.2019. Kako ono početi!? Miša, ovo ti je drugi put da se izvlačiš, dosta tih fora, stvori se u nedjelju! 😉 Dan savršen, mi kao uvijek puni adrenalina spremni za akciju. Nema našeg Ivana, ali zamjena mu je rame uz rame, došli pod Robertovu stegu, ajme meni ti naši vodiči… Prvo u stavu mirno, pa u vojnički juriš. Na polaznoj liniji okupilo se nas 29. i jedan vjerni četveronožac Marci koji je skroz bio tu negdje oko nas (osjeti pas
06.01.2019. Snijega nigdje ni za lijeka… 6. siječanj poznatiji u katoličkom narodu kao praznik Sveta tri kralja, odlučili smo provesti na putu ka Londžici. Iako su se neki uplašili mogućih oborina – strah je bio u potpunosti neopravdan. Snijega je bilo u tragovima ili ga uopće nije bilo… Pomalo razočarani (bez)snježnom situacijom odlučili smo ipak poći u našu današnju pustolovinu. Krenuli smo iz Našica, te većinu puta cestarili / putarili, a dio čak i blatnjarili što više dolikuje Mečeku. 🙂
25.11.2018. Vjerojatno se dugo vremena neće ponoviti brojnost hrvatskih planinara na Mečeku, kako je to bilo prije samo dvije godine, točnije 23.10.2016. u priči Šapice na Mečeku (Paws on Mecsek). Najtoplije preporučam da bacite pogleda i na tu povijesnu epizodu. Do sada smo odradili popriličan broj zajedničkih susreta na Mečeku i uistinu se dobro zabavili. Danas je sa naše strane došlo svega 5 planinara, i to iz Osijeka: Dražen & Marija, Igor i Tihomir, a iz Slatine moja malenkost. Istina, tijekom pohoda se
04.11.2018. Šapice su i današnjim pohodom na Ivačku glavu nastavile proslavu 10. rođendana. Na poziv se odazvalo najviše šapica iz Mađarske (13) a iz Hrvatske nešto manje (9), no kako saznajemo bilo je onih koji su planirali doći (našički ogranak) ali su ostali bez prijevoza. Unatoč slabom odazivu i potpunom izostanku osječkog ogranka, uspješno smo učlanili dvoje novih šapica iz Slavonskog Broda: Anita i Josip, u pratnji šaponje Siniše. 🙂 Nažalost nisam kod sebe imao “drvene medaljone” da ih uručim
13.10.2018. Danas se na startnoj crti u Mijačima pojavilo 20 planinara, od toga većinu čine prekaljene i stalno aktivne šapice iz mađarskog ogranka i čak jedan šaponja iz hrvatskog ogranka tj. ja, a na kraju 20km dugog pohoda (sa sretnim završetkom), svi novopridošli odlučuju platili članarinu i pristupaju u elitne međunarodne planinarske postrojbe. Još jednom su planinari pronašli zajednički jezik i potvrdili da Šapice spajaju ljude (Paws connecting people). Trenutačno imamo članove u: Hrvatskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.