Arhiva po ključnoj riječi: Ivan Lončarić

Life on Mars IV

02.10.2021. Svakako jedna od najatraktivnijih utrka Trail lige održava se na Pagu, u Metajni. Gotovo 600 sudionika u tri različite kategorije uživalo je trčeći ili hodajući u marsovskim uvjetima Paga. I stvarno, nije bez razloga ova staza Life on Mars 2020. godine osvojila hrvatskog Outdoor Oscara u kategoriji “Najbolja outdoor turistička infrastruktura”. Koju god kategoriju da izabereš, bit ćeš u prigodi posjetiti barem jednu prekrasnu lokaciju, od paških plaža Ručica, Beritnica, Slana i Seline do fantastičnih kamenih struktura. O ovoj stazi

Kamengrad i Papučki Zen

25.07.2021. Zanimljivo je opet se popeti na Zen klupicu, s koje je, prema mnogim ocjenama, najljepši pogled na Papuku. Brojne su mogućnosti dolaska do Zen-a, no ni jedna mogućnost ne spada u kategoriju „laganih“. Mi smo odlučili od Lule preko Kamengrada, starog grada skrivenog u gustoj bukovoj šumi. Staze su zarasle, markacije su nestale, novi šumski putevi su napravljeni nakon izrade karte pa nisu ucrtani, i da nema GPS-a mogao bi satima lutati po tim šumama, a da pojma nemaš

Velebit i još nešto

07.07.2021. – 13.07.2021. Kaže Miša: Ajd’ napiši par rečenica. Mislim si, lako je njemu reći. On toliko toga može reći o nekakvoj beznačajnoj stvari kao što je neki list ili trava, a ja bi sad trebao strpati u par rečenica 7 dana planinarenja. I to Velebita i još nekih susjednih lokacija, koje su sve jedna ljepša od druge. Idem po danima, tako mi se čini najzgodnije. Prvi i drugi dan: Baške Oštarije. Mnogi ovo mjesto poznaju kao lokaciju gdje završava

Do Roginog kamena divljinom Krndije (ili Papuka)

31.05.2020. Prvo pitanje koje si uvijek postavim kad idemo hodati od Kutjeva: hodamo li Krndijom ili Papukom? Nikako mi to nije jasno, neki kažu da je cesta Orahovica – Kutjevo granica, s druge strane na topografskim kartama Krndija se prostire sve do ravnine Tromeđa – Lipe, neki kažu kako je Krndija sve do kamenoloma Vetovo… Kako god, ime je stvarno nebitno kad se hoda toliko zanimljivim i lijepim stazama. A danas smo imali prigodu hodati stvarno „divljim“ stazama. HPD „Vidim“

Vinkovački polumaraton 2019.

31.08.2019. Kako kažu kod nas u narodu, prvo pa muško. To je dojam koji sam stekao nakon završetka ove utrke. Toliko pozitivne atmosfere, toliko simpatičnih ljudi, odlična organizacija (ajd, to malo kašnjenje zbog starta djece je stvarno opravdano). Svaka čast, sve vrhunski. Ono što je svakako jako zanimljivo i atraktivno je… lokacija starta i mjesta za sve, podjelu paketa, hranu, glazbu, okrijepu. Uz most na rijeci Bosut, uz samu rijeku. Odličan izbor. Na stazi puno poznatih lica, mnogima ne znam

Kukurzuni labirint 2019.

25.08.2019. Najviše volim cestovne utrke, ali još više volim podržati aktivnosti i manifestacije koje se odvijaju u gradu i organiziraju ih lokalni dečki. Tako je odluka davno već donesena da se istrče sve utrke lokalne lige u organizaciji Žutog šešira. Kukuruzni labirint ove je godine ponudio i dulju stazu od +-21 km. Uplatila 21km, a završila na 25km. Isplatilo se svake kune. Iako mi je ujutro i 10 sati bilo teško krenuti, uz pozitivnu ekipu. Nakon temeljitih uputa krenuli smo svi

Život bez krpelja

03.03.2019. Nema Miše. Nema tko odradit tu… najsloženiju zadaću… napisat nešto. On to nekako… k’o od šale. A ja bih rađe još jednom odvalio ovo hodanje nego o njemu pisao. Skoro sam i uspio ovu tešku zadaću nekako prebaciti na novopečenu planinarku Gordanu… al’… ništa od toga. Nisam ja Miša. 🙂 Pa… slobodno zanemarite naredni tekst – samo pogledajte fotografije. Uglavnom, počelo je proljeće. Lijepo je u šumi. Potoci vode nabujali. Sve onak’… samo što nije krenulo punom snagom. Osjeća

Najviši vrh Balkana – Musala

Ukupno sedamnaest planinarki i planinara iz Našica, Belišća, Osijeka, Tenje i Ladimirevaca sudjelovalo  je u petodnevnom izletu u Bugarsku, koji je obuhvaćao uspon na najviši vrh Balkana, Musalu – 2.925,4 m/nv. Organizaciju puta smo prepustili Zoki, koji je to odlično smislio i rezervirao smještaj te isplanirao rute koje ćemo hodati. Prvi dan: Obišli smo katedralu Alexander Nevsky te uži centar Sofije. U večernjim satima smještamo se planinarski dom Aleko (1.810 m/nv), koji se nalazi u najstarijem parku prirode na Balkanu

DLDT – 46km

20.05.2018. I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo. Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman.

Divlji Dilj

06.05.2018. Nekako si mislim da ovi naši prijatelji iz PD „Dilj Gora“ namjerno to rade. Pozovu nas na hodanje na Dilj upravo onda kad je nekakvo blato, kada je par dana prije padala kiša ili baš taj dan pada kiša (mislim, pazi, kažu „iznenadila nas“ a svi znamo koliko ima kojekakvih meteoroloških postaja). Sve s ciljem da nam zgade hodanje po Dilju, kako bi tu ljepotu čuvali za svoje oči. Skužili smo vas! Idući puta ćemo doći u još većem