SPP – Zapadni Papuk

30.05.2009.

vrijeme polaskaPlan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme  🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli sa ogovaranjem drugih šapica 😉 stižemo u Đulovac. S obzirom da trebamo pronaći Skoblar, zastajemo u centru mjesta i tražimo informacije od lokalnih pučana koji zbog zabrane pušenja u zatvorenom prostoru, sjede ispred kafića i smrznutih usana i prstiju ispuštaju vruće kolutiće dima. Do šumskog izletišta Skoblar vozimo uskom asfaltnom cestom prepunom lijepo oblikovanih udarnih rupa ispunjenih vodom. 🙁

Na izletištu susrećemo šumara kako loži vatru u očekivanju ostatka ekipe za subotnji provod u prirodi (kuhanje, pečenje, pijenje, jedenje, sjedenje,…). Čovjek nas ljubazno Od Skoblara prema Crnom vrhupozdravlja i čudno gleda jer ne može vjerovati da ćemo od Skoblara hodati sve do Petrovog vrha (614m), preko Crnog vrha (864m), Dujanove kose (832m), Vranog kamena (712m) i proći pokraj Poganog vrha, he, he – hoćemo, hoćemo vriskamo mi u glas i pravimo se važni.

Pod punom planinarskom spremom (ruksaci sa potrepštinama, prijenosno računalo, teški fotoaparati i optika) krećemo na 9 satni dug pohod, praćeni nevjernim očima šumara koji nastavlja ložiti vatricu dok prvi automobili sa izletnicima već pristižu… Hodamo šumskom cestom prepunom porušenih stabala, razgovaramo, ali već poslije 25 minuta uspona stižemo do kraja puta (okretište sa hranilicom za životinje) i zaključujemo da smo se izgubili. 🙁 Bezuspješno tragamo za markacijama i na kraju pozivamo lokalnog planinara (gospodin Slavko Pokorny) iz Planinarskog društva Petrov Vrh iz Daruvara koji nas informira o stanju stvari. 😉 Vraćamo se do mjesta na kome smo ‘fulali’ markaciju i izgubili sve skupa 52 minuta vremena!

markacijeRiječ dvije o markacijama… Heh, markacije su mjestimice lijepe i uređene, ima ih u zadovoljavajućem broju i strateški su raspoređene, a opet ima i puno mjesta gdje ih treba svijećom tražiti. 🙁 Razmak markacija je često prevelik, na pojedinim dionicama su u užasnom stanju (nema ih ili su oštećene), samo ponegdje su uistinu lijepe i uredne. Sve u svemu za planinare bez vodiča nisu baš najbolje jer smo na samo nekoliko mjesta naišli na putokaze i strelice, a table sa ispisanim vremenom često nisu logične. Npr. prvo nailazimo na informaciju da je Petrov vrh na 2h 15′ hoda, a poslije 30′ pješačenja na drugoj tabli piše Petrov vrh 3h!?

vjevericaPrvi puta u šumi imam bliski susret sa vjevericom te u užasnim svjetlosnim uvjetima uspijevam teleobjektivom pri F5.6, ISO400 i 1/45s snimiti svoju prvu fotografiju ove ljepotice. Nije nešto al’ nije da nije! 🙂 Ovom nenadanom susretu pripomogla je i moja izdvojenost na tom dijelu uspona jer sam požurio i odvojio se nekih 50-tak metara kako bih na vrhu mogao napraviti stanku i fotkati cure i okolicu. U grupi obično više bučimo pa tako na vrijeme upozorimo i otjeramo male slatke zvijeri, što zna biti vrlo korisno u susretu sa praščićima divlje svinje. Imali smo sreće vidjeti razne ptice, dvije srne, lisicu, male divlje svinje i vjevericu. Kod malih divljih svinja bilo je malo panike da nas krmača ne napadne pa smo proizvodili poveću buku i zatim oprezno prošli…

hraniliceIako nisam ljubitelj lova niti lovaca, moram priznati da na ovom dijelu Papuka prvi put susrećemo hranilice koje su u funkciji! Ima tu običnih natkrivenih drvenih jaslica sa sjenom i jako puno elektroničkih hranilica sa foto ćelijama i elektromotorom koji svojim rotiranjem rasipa kukuruz iz  metalnog spremnika. Svaka od hranilica koju smo vidjeli ima sjena i kukuruza, pa čak i krupnu sol za lizanje nalazimo u drvenim spremnicima, a to zaista dugo nismo imali priliku vidjeti na drugim dijelovima Papuka, niti u Podravini. Na stranu to što će Vam lovci reći kako su oni ljubitelji prirode i životinja pa ih hrane kad nemaju što jesti – prava je istina da lovci to rade samo zato da ih namame na jednu te istu lokaciju kako bi ih kasnije na tom mjestu mogli s lakoćom likvidirati. Svaka hranilica u neposrednoj blizini (30-40 metara) ima visoku lovačku kućicu poznatiju kao “čeka” odakle se uglavnom snajperima vrši odstrel sirotih srna i jelena. 🙁

S obzirom na 52 izgubljene minute zbog skretanja sa staze, na Crni vrh stižemo nešto kasnije od predviđenog vremena i uživamo u pogledu, fotkamo, surfamo internetom, žig-ošemo naše planinarske knjižice  i upisujemo se. Crni vrh (864m) je prva točka na današnjem pohodu, preciznije KT 18 na Slavonskom Planinarskom putu. Visina je velika, a temperatura tijela na vrhu naglo pada jer se počinjemo hladimo, stoga oblačimo pričuve odjeće kako bismo na miru nešto gricnuli i predahnuli. Crni vrhUsput gasimo vatricu koja još uvijek tinja jer su noć prije nas tu proveli neki razigrani dečki. Planinarsko sklonište (prekrasni montažni objekt od UNPROFOR-a) na Crnom vrhu je malo, lijepo i uredno – sve je na svom mjestu, jedino što u pokrajnom drvenom objektu više nema radioamaterskih antena na metalnom stupu 🙁 koji se usput rečeno – opasno nakrivio. Pitanje je dana kada će najmanje 6 metara duga cijev pasti, sve skupa sa drvenom kolibom jer samo jedna sajla i krovište kolibe drži nakrivljeni stup u zraku. Gledam tu lokaciju i divim se! Mora da su dečki iz Daruvarskih radio klubova 9A1HCD ili 9A1CCY u natjecanjima na UKV-u imali puno posla da to sve pripreme i dopreme opremu na vrh ali i iznimne rezultate sa te lokacije. Šteta bi bilo da to propadne, iako će po svemu sudeći više milijuna godina stara planina odnijeti pobjedu nad radioamateriskom kontest lokacijom i nejakom tehnikom… 🙁

Dug je put pred nama i krećemo na spust prema Dujanovoj kosi i Vranom kamenu. Trava je visoka i mokra. Zaboravljamo staviti gamaše na noge pa nam hlače ubrzo postaju mokre. Počinje kiša a ubrzo i led veličine borovnice. 🙂 Visoko drveće i gusto lišće nas štiti, navlačimo kabanice i krećemo dalje. Šumski radnici ruše stabla i izvlače ih svojim moćnim tegljačima, put je blatnjav, raskvašen, užasan. Stavljamo gamaše, led se malo smiruje, a zatim se sve to nekoliko puta ponavlja… U kratkom vremenu se izmjenjuju sva vremenska doba (proljeće, ljeto, jesen i zima) pa smo na spustu sa Crnog vrha do trigonometrijske točke Dujanova kosa, primorani na često oblačenje i svlačenje zaštitne odjeće. Gamaše mi više smetaju no što pomažu pa ih skidam, a tada nogavice hlača postaju mokre i blatne. No to je uobičajena pojava tako da nastavljamo hrabro dalje.

Na Vranom kamenu zbog nesretno i nespretno postavljenih markacija gubimo pola sata u traženju žiga KT 19. Naime, prateći planinarske oznake izbijamo točno ispred masiva Vrani kamen koji se proteže lijevo i desno od nas! Markacije nas dovode do podnožja stijena i tu prestaju postajati!? Uspinjemo se na stijene i hodamo po vrlo nepristupačnim i skliskim gromadama ali ne uspijevamo pronaći niti žig, niti markacije! Na kraju zovemo telefonom Slavka ali nam niti te informacije ne pomažu. Napokon se mirimo sa sudbinom i odustajemo jer žiga nema! Vraćamo se 100-tinjak metara nazad i nastavljamo markacijama paralelno sa grebenom Vrani kamen u smjeru Petrovog vrha i tada poslije par stotina Vrani kamenmetara nailazimo na usamljenu kamenu gromadu i poznatu crvenu kutiju sa žigom. 🙂 Oduševljenju i radosti nikad kraja! Ovo je ujedno najveći minus za markacioniste jer su na prilazu Vranom kamenu dvije-tri markacije postavljene potpuno bezveze i odvele nas u 30′ ćorsokak koji čak i ne izgleda kako ćorsokak! 😉 Čak niti telefonski naputak nam u tome nije mogao pomoći jer se sve to dobro izgleda samo ako se hoda od Petrovog vrha u smjeru Crnog vrha! Bilo, kako bilo – za nas koji dolazimo iz smjera Crnog vrha prema Petrovom vrhu, staza je vrlo zbunjujuće markirana, a KT 19 teše uočljiva i nadam se da će netko popraviti… Veći dio staze imamo pomoćne markacije koje su napravili organizatori za biciklističku/motorističku utrku tipa Enduro tako da se dijelom koristimo i tim oznakama s obzirom da oni biraju nešto brže i bolje prohodne dionice. Interesantno je da na jednom stablu piše “Opasno – Enduro” a ima i jedno stablo na kojem piše “Pizda vam materina!” – dakako korištena je ista boja i tehnika pisanja! 🙂 A to me podsjetilo na jedan vic iz komunističkih vremena,  zbog kojeg se nekada (navodno) moglo dobiti 10.g. zatvora – U dvorištu Centralnog komiteta netko se popišao i u snijegu napisao TITO. Odmah su pozvali stručnjake da otkriju počinitelja. Istražitelji su ustvrdili da mokraća pripada Stanetu Dolanc, a rukopis Jovanki Broz. 😉

Na Petrovom vrhu dobrodošlicu nam priređuju prije spomenuti praščići i neuroza od mame svinje, a zatim jedan konj u koralu i kuja Đina. Malo smo popričali sa slučajnim posjetiteljima Planinarskog doma Petrov vrh (547m) koji je vlasništvo istoimenog Planinarskog društa iz Daruvara. gosp. Slavko Pokorny i ŠapiceZahvaljujući Ivoninim vezama i organizaciji, uskoro dolazi naš stari znanac Slavko Pokorin i časti nas Coca-Colom, pokazuje dom, odvodi do odašiljača Radio Daruvara i do vrha gdje se nalazi ispravna vučnica i lijepa staza za skijanje i bordanje. Usput klopamo šumske jagode i slušamo priče o aktivnostima i postignućima naših domaćina. Možemo samo čestitati (i malo zavidjeti) vrijednim planinarima iz Daruvara na prekrasnom Planinarskom domu i još jednom se zahvaliti gosn. Slavku na dočeku i prijevozu osobnim automobilom do 21 km udaljenog Đulovca, gdje su Šapice parkirale  i započele pohod zapadnim Papukom. Da nije bilo ljubaznog predsjednika PD Petrov vrh, morali bismo ostati na spavanju prije povratka u Slatinu ili hodati do pola noći prije nego bi nas GSS morao spašavati od gladi i zime… 😉

Miša Nicinger

14 comments

  • klkunass

    Da je sve bilo besprijekorno po čemu bi pamtili ovaj izlet? Mali standardni problemi sa markom i lokacijom žiga,… to će Sliva popraviti. I ja mu zahvaljujem na požrtvornosti. Niste vi njemu ni prvi ni zadnji kojima pomaže, baš kao i Žare iz Pakraca. Hvala dečki. Danijeli sve čestitke za mega turu. Javite za Trišnjicu pa se vidimo. Pozz

  • Hvala i vama, Klkunass, za kontakte, brojeve i malu intervenciju 🙂 A kako ste vi proveli vikend južno, južnije? Hoćemo fotke… i koju pričicu, ne mora biti ovaku velika kao naša 🙂

  • Jooo gle našeg Sliveee, čovjek legenda nema šta, taj čovjek i nemoguće stvari napravi mogućima, stoga ga ovim putem pozdravljam ako ovo pročita i zahvaljujem na nezaboravnom vikendu na Petrovom vrhu kada smo sa Jankovčanima boravili gore, kupali se nakon hodanja u toplicama, sanjkali i uživali do dugooo u noć u zimskim “gadostima” 😀

    No vratimo se mi na ono najvažnije a to su markacije…dakleee..sramota sramotna, baš smo o tome pričali ovaj vikend kako nigdje nismo sreli lošije markirane terene nego ovdje kod nas…Zašto je to tako?! Žalili su nam se i planinari iz HPD Mosor, kažu uspjeli se par puta izgubiti na Papuku, žalili se Pevci, žalili se još mnogi. Ja pokušavam pamtiti svaki puta kamo hodam pa umjesto markacija pamtim grbavo drvo, usku stazu, i koješta.

    Nego, svaka čast na ovoj turi, dobro ste vi to ishodali, ja već dugo nisam bila na nekoj sličnoj turi, sram me bilo, samo lutam po bijelom svijetu.

    Na žalost 6.6. radim, tako da me neće biti na Jankovcu…..To je nepravda, rekao bi Kalimero.

    Hej jesam vas pozdravila na početku pisnja…sram me bilo :(…uff.ufff…kada se dohvatim tipkovnice sve bi i svašta napisala pa zaboravljam osnove kulture 🙂

    E da, Žareta smo sreli sada na Virovitičkim ribnjacima :))

    A krajem 6 mjeseca idemo u Crnu Goru…juppyyyy

    Pozdrav cijeloj veseloj ekipi šapica :_)

  • sviro

    Pozdrav……….
    Je……..Erika je u pravu tamo je super,a što je najbitnije planinari su pravi.Pogotovo Slavko……. jako je susretljiv.
    Idemo u Crnu Goru i ima mjesta u busu,ako želite javite se……….

  • klikunass

    ivona: Samarske i Bijele stijene su uvijek fascinantne pa tako i ovaj puta. bilo je puno mladih iz Kutjeva i to me veseli. nemam vremena za foto postav a i ne kužim to .
    ericca 35: Sliva i Žare su uvijek pri ruci i zato im skidam kapu. Markacije ! nagovori beliščane da propuste jedan ili dva izleta (dio ekipe) i krenu sa (nama) educiranim markacistima popraviti markacije slav. putova. Društva to slabo rade, trba jedan prvi interventni markacijski vod. Uskoro idemo markirati premužičku jer smo tako Jasni obećali. sviro: traži od vodiča da vas vodi na Prutaš i Škrčko jezero (standardne destinacije češ ionako ponovo vidjeti jer Durmitoru i kanjonu Tare se uvijek vraćamo. 10 dana prije 20 god. tamo hodio pa nešto malo znam. pomalo vam zavidim ali to mi je poticaj da opet odemo dolje. Pozdrav svima.

  • Klikunaš idemo ovaj puta na Komove i Bjelasicu, tako da Durmitor ostavljamo za neki drugi put. Na kraju odlazimo i na rafting na Limu, trebalo bi sve skupa biti jedna odlična cjelina i nezaboravan doživljaj. Mjesta kako kaže Sviro još ima, a na službenoj srt. Bršljan Jankovca možete pogledati sve detaljnije o tome. Topli pozdrav svima

    Btw, sviđa mi se ova ideja o pomoći u markiranju, sada samo ideju još treba prenjeti i ostalima. Ja sam uvijek za takve stvari i dobru ekipu i druženje u prirodi 🙂

  • Zaboravih reći, HPD Belišće planira posjet Durmitoru tokom ovog mjeseca..pa ako ima tko zainteresiran eto mogućnosti da odete i tamo. Ja na žalost ne mogu dobiti toliko slobodnih dana…

  • sviro

    sobzirom na moje novo zanimanje “krotitelja divljih zvjeri”čini mi se da ću imati puno posla u CG………

  • Uhh, kako zvuči primamljivo CG.. Na žalost, moram je se odreći ovaj put, u korist Erica Burtona, The Animalsa i 40. obljetnice Woodstocka 🙂 Bit će CG valjda još, a Animalsi su tol’ko stari da ih se jednostavno ne smije propustiti… Ehh, ko mi kriv što nisam mogla ’69. na koncert 🙂

  • klikunass

    ivana: pitaj stare metuzaleme, (moja malenkost)o ugođajnosti tih flower power dana a i koji kupuju singlice i LP-ije od 1967. god. danas smo pričali kako smo zamračivali prozore i gledali na c/b TV- u spuštanje na Mjesec. ja ću na Patti Smith. ali prije toga sa vama na Trišnjicu. upravo prozračio. pozz

  • Ehh, ja sam malo mlađa generacija, sjećam se tek spuštanja Pathfindera na Mars ’97 🙂
    Ovo malo što sam čula Patti, žena praši sve u 16… al to je dan iza Animalsa.. i još u zatvorenom.. nekako mi dojam velikog koncerta mora bit vanka, na stadionu, hipodromu, aerodromu 🙂
    Bob Dylan lani je bio nezaboravan, uhh…

  • klkunass

    bio u VŽ na R. Zimmermanu i potpisujem !

  • Anita Blažeković

    P o z d r a v !
    Zanima me što se konkretno može vidjeti na Skoblaru? Je li ona šumska kućica u funkciji? U listopadu 2009. s ekipom sampješačila na Stupčanicu i Dobru kuću (srednjovjekovne utvrde iznad V. Bastaja). Jako lijepo.
    HVALA

  • goran

    pozdrav starom prijatelju Slavku Pokornom od Gorana Zabrdca

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*