Škraping Pašman Roots 2011.
05.03.2011.
Rekord svih rekorda! Utrka koja se ove godine organizira već po 6. put, u subotu je, u malom mjestu Tkon, na otoku Pašmanu, okupila 700-tinjak natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, BiH, Srbije… Oni najspretniji snage su odmjerili u Ultra utrci – 40km otočkih škrapa i šikare. Rekreativci su napravili đir od 8km na utrci Đir, dok su najbrojniji bili Light-aši na 20-kilometarskoj stazi, koja je ove godine, po prvi put, obuhvatila i najatraktivniju stijenu Škrapinga. No, o tome, malo kasnije. 🙂
Škraping je do sada ugostio brojna poznata imena iz hrvatskog sporta… Karla Fabio, svjetska prvakinja u ronjenju na dah, Zvonko Čubrić, hrvatski prvak u triatlonu, Šime Stipaničev, poznati jedriličar… Bilo je samo pitanje, koga li će No1. (čitaj „Josip Tomić – idejni začetnik otočne trekking utrke“) ove godine dovesti kao posebnog gosta. A kad sam čula, nisam mogla vjerovati! 🙂
Škraping Pašman Roots ove godine ugostio je ne jednog, ne dvoje, nego čak troje hrvatskih alpinista, koji su se okušali u „osvajanju“ Mt. Everesta… Samo jednom od njih je uspjelo, i to čak dva puta! Pogađate, riječ je o Stipi Božiću 🙂 Uz Stipu, tu su bile još Jana Mijailović i Tea Đurek, članice Hrvatske ženske ekspedicije Everest 2009.
Autor fotografije Danijel Katičin
Naš dan započeo je u 7h, kada smo brat, njegov prijatelj i ja hvatali trajekt iz Biograda za Tkon. Već u 8h, načelnik Općine Tkon Danijel Katičin, jedan škraper kojeg smo pokupili usput, i ja, vatrogasnom ladom Nivom (pun gas!) pičili smo u Banj, odakle je startala Ultra utrka. 40ak Ultraša svoju trekking avanturu započelo je u 9h. Jesu li svi stigli na večeru? Samo čitajte dalje…
Iz Banja smo žurili nazad, na start Light-a, koji je bio u 9:30 s rive u Tkonu. Preko 450 natjecatelja krenulo je u obilazak 4KT razbacane po otoku. I dok su se oni probijali kroz šikaru prema prvoj KT na Straži, Stipe, Danijel i ja smo neuništivom ladom dojurili do Straže, gdje smo ih čekali u „zasjedi“ s kamerom i fotoaparatima 🙂 Zanimljiviji od same kontrolne točke na Straži, natjecateljima je bio Stipe Božić. Mnogobrojne sudionice utrke prednost nad „cvikanjem“ kartice, dale su fotografiranju sa poznatim alpinistom. 🙂
U međuvremenu je iz Tkona startao i Đir, sa oko 150 natjecatelja, a otvoren je i Sajam otočnih proizvoda, kojeg sam uspjela obići tek oko 16h, po povratku u Tkon.
Famozna stijena… e sad dolazimo i do tog dijela… pristup stijeni moguć je samo s mora… Ladu smo ostavili kod Bora, spustili se pjehe do uvale Žinčena, ukrcali na brod, i pojurili (ajmee, mi samo negdi jurimo!) prema KT4 i Pašmanskom Zaglavu, koji je ove godine, po prvi put, „ugostio“ i natjecatelje Light kategorije. Na toj stijeni nastale su najatraktivnije fotografije dosadašnjih Škrapinga 🙂 Ultraši ju prolaze bez razmišljanja, dok su ju Lightaši, nakon pomnog odmjeravanja, uglavnom odlučili zaobilaziti, čime su gubili puno vremena. Na svu sreću po natjecatelje, a na žalost po nas s fotoaparatima, nijedan natjecatelj se ove godine nije okupao :). U cijeloj utrci bilo je tek par intervencija GSS-a zbog lakših ozljeda natjecatelja.
Donje more… ne, nije to nekakvo more uz obalu Afrike.. naime, tako otočani zovu donju, južnu stranu otoka Pašmana.. Ta južna strana je nenaseljena, tek tu i tamo se može vidjeti koja mala, kamena kućica – idealno mjesto za robinzonski turizam, daleko od civilizacije, prometnica, buke iz kafića sa plaže… U jednoj takvoj kućici, u uvali Žilinska, pored Medine jame, dočekali su nas ljubazni domaćini, Marijana i Dražen Lukačić. Ribarske mreže, sidra, masline, kamen… ambijent za 5! Kamin sa vatricom, kraci hobotnice na gradelama, domaći sir, pršut, vino, kruh… domaćini za 10! Nakon slasne okrijepe, vratili smo se Škrapingu, pogađate, opet na famoznu stijenu…
Još malo škljocanja, snimanja, te povratak u Tkon. A u Tkonu gužva, frka, strka.. natjecatelji stižu u cilj – uglavnom uspješno. Malobrojni odustaju.. što zbog umora, što zbog ozljeda… Dok cure vode evidenciju o pristiglim natjecateljima, dečki (Brane, Filip, Deso) pomno rade na obradi podataka. Nije mala stvar evidentirati svih 700 natjecatelja. Tko je stigao? Kada? U kakvom stanju? Koga nema? Hoćemo li ga zvati? Alarmirati GSS da ga traži? Prvi natjecatelji Ultre – Bojan Jevševar i Silvio Rožman, utrku su završili za rekordnih 5 sati i 24 minute. Zadnji Ultraš kroz cilj je prošao čak 11 sati nakon starta! Osim što su bili presretni što su utrku uspješno završili, ne može se riječima opisati kako su izgledali! Najbliži opis bio bi „kao da su prošli kroz rezač papira“ 🙂 rasparane majice, hlače, izgrebane noge, ruke, lice… Deseta KT izgleda da je bila najizazovnija od svih, zbog nepostojanja pristupne staze… Tome u prilog govori i prolazno vrijeme većine natjecatelja. Ipak, sve muke, proliveni znoj i krv, nisu uspjeli maknuti osmjeh sa lica i osjećaj sudjelovanja u jednoj tako velikoj utrci, kakav je postao Škraping. Vjerujte mi, pričam iz iskustva, jer, tri godine sam osobno sudjelovala u Škrapingu. 🙂
Priča oko Škrapinga ne završava jučerašnjim danom i odrađenom utrkom. Još nam slijedi hrpa posla, između ostalog obrada rezultata te odabir najbolje fotografije i video zapisa sa utrke. Uskoro započinju i pripreme za sljedeći Škraping, na kojem se nadam vidjeti barem još jednu Šapicu. Dosta je bilo praznih obećanja, zakoračite na škrapu i okusite izazov!
Fotografije i sve dodatne informacije potražite na www.skraping.hr
Ivona Lozić
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *