Škraping 2009. – Otok Ugljan

07.03.2009.

ŠkrapingIz skoro ravne Slavonije krećemo u četvrtak 05.03.2009. kako bismo na obalu stigli na vrijeme. 🙂 Prema planu i programu zamislili smo da u petak prije Škrapinga malčice predahnemo, s obzirom da u subutu ustajemo nešto iza 6 sati i jurimo iz Sv. Filip i Jakova put Ugljana, dakako preko Zadra, a uz pomoć moćne Jadrolinijine makine poznatije pod imenom trajekt. 😉

škrapingIako su navečer najavljivali buru, a dva dana prije padala je obilna kiša, prohladno jutro i zimske jakne smo ubrzo zamijenili suncem i majicama, i stali u podugački red za registraciju i preuzimanje zemljovida i kartončića za ovjeru. Prijavismo se na na utrku tipa Light, a organizatori nam zauzvrat pokloniše prigodnu majicu i uvališe zadatak da pređemo čim prije tih 16km (službeno, iako nepotvrđeno neki kažu da im je GPS mjerio oko 21km) otoka i škrapa i pronalaženje svih 8 kontrolnih točki. Natjecatelji koji su prijavili Ultra imalu su 10 kontrolnih točki i stazu dugu 40km koja se sastojala uglavnom od škrapa (blago njima). Napomenimo i to da je Light staza ovoga puta, iako znatno kraća, bila dvostruko teže nego 2008. godine kada smo na otoku Pašmanu prevalili deklariranih 25km plus nešto malo lutanja 🙂 nek’ se zna.

Kasnimo 30 minuta od predviđenog vremena i krećemo u 09:30 sati na pohod. Gužva na startu je neopisiva jer istovremeno kreću; biciklisti, ultra-ši i light-aši 😉 Grabimo silovitim tempom kroz naselje i uspinjemo se na Ugljan. Istog trenutka sa prestankom ceste, počeli smo se gubiti i raslojavati. Nažalost ovoga puta smo dobili izuzetno lošu kartu pa je orijentacija, koja je inače sastavni dio ove utrke, bila znatno otežana. To je ujedno i veliki minus organizatoru, staza na orijentacijskom trčanju ne treba biti markirana, ali karta treba biti vrhunska. S obzirom da je karta bila očajna, mogli su barem na križanjima staviti kakve privremene markacije.

Moram dopisati i riječ-dvije o planinarskim markacijama, koje nemaju nikakve veze sa škrapingom i ovom utrkom. Naime, iste su iscrtane isključivo po kamenu i vrlo su intuitivne tako da planinari mogu sa lakoćom pratiti stazu. Upravo su ‘prave’ planinarske markacije u drugom dijelu škrapinga dale ogroman doprinos da polu-izgubljeni učesnici Light utrke lakše pronađu pravi put. Osobno sam na kratko zavirio i u maleno planinarsko sklonište koje sve skupa ima nekoliko četvornih metara i čak dvoje vrata 😉 Pohvaljujem ovom prigodom lokalno planinarsko društvo na kvalitetno izvedenim markacijama koje su škraperima znatno olakšale dio pohoda.

Prvi susret sa divljinom stoga je prošao u bezglavom jurcanju tamo-amo i to od strane svih učesnika. Mnoge grupe su krenule svaka svojim putem tako da smo jednu te istu kontrolnu točku osvajali sa nekoliko strana, nažalost često sa pogrešne i daleko teže… 🙁  škrapingSamo na 1. kontrolnoj točki stvorio se podulji red dok smo čekali na perforaciju kontrolna kartica. Na preostalim kontrolnim mjestima smo se toliko raštrkali i međusobno udaljili da više nije bilo ni gužve ni strke. Na rijetkim dionicama, gdje su to uvjeti dozvoljavali, uspjeli smo se malčice družiti sa drugim škraperima koje smo upoznali prijašnjih godina i izmijeniti koju riječ sa drugim učesnicima.

Prije kontrolne točke br. 5  koja se nalazila na vrhu Sveti Mihovil (250m nad morem) Ivonče i ja, jedini smo uspjeli odabrati iznimno težak uspon i jedva se probili kroz gusto raslinje ali i visoke te  razmaknute stijene, iako je na početku uspona bilo upozorenje u vidu zabijenih klinova i svezanih čeličnih sajli kojima smo se morali poslužiti… Sve u svemu, pohod ovim malim i slatkim otokom završili smo za 390 minuta, što i nije tako loše, morate priznati 😉 Tko ne vjeruje, neka se prijavi dogodine i dokaže u praksi svoje brzinske i orijentacijske sposobnosti…

Iako organizator ima nekakve (stroge) uvjete za opremu (to nitko ne kontrolira) iz iskustva ću napisati što Vam je na škrapingu uistinu bitno i potrebno imati na sebi i uz sebe:škraping

1). Vrhunske cipele (poželjno duboke) za dugotrajni hod i skakanje po oštrom kamenju.

2). Lagane sintetičke tajice i majice dugih nogavica i rukava (pamučna odjeća nije poželjna zbog znojenja) i komad toplije odjeće za poslije.

3). Rukavice za zaštitu od oštrog kamena (nikako šminkerske ili bez prstiju).

4). Ruksak za vodu, hranu i prvu pomoć (najbrži završavaju Light za 3-4 sata, ostali 6-8sati)

5). Mobitel (ovo zacijelo imate).

6). Smiješak na licu (neophodan rekvizit tijekom cijele utrke, u protivnom odustanite odmah).

Pripreme za škraping – he, he na ovo se  nije moguće pripremiti čitanjem ovoga teksta, nikakvim dogovorima, niti vožnjom bicikla, niti planinarenjem po Papuku i Slatinskom prigorju, to jest na taj način možete pripremiti kardiovaskularni sustav, ali hodanje i skakanje po kamenu nema niti malo sličnosti sa terenom koji obično pohodimo u Slavoniji, stoga kraj ove 6 i pol satne utrke dočekujemo: slomljeni, smlavljeni, zgužvani, smanjeni i potrošeni, ali sa porukom – vidimo se dogodine opet! 🙂

Miša Nicinger

8 comments

  • Lareta

    Naporno, usdeći po tekstu i fotkama. Uspjehu je predhodila velika muka, a i šteta što ste imali tako otežavajuće okolnosti ili ipak nije..:)
    Tko zna, možda se dogodine odvaži još tko:)

  • Miša

    Fotke će tek biti kad Ivona ‘uhvati’ malo vremena i napravi odabir 😉

  • Bilo je naporno ali i lijepo, a po karti se nisam mogao orijentirati. Drugi dan smo se popeli na Šćah, najljepši vrh na Ugljanu.

  • Evo i “par” fotografija u Fotogaleriji…
    A rezultate Škrapinga.još uvijek čekamo…

  • martin

    Čestitam i ponosimo se vama,Slavonci na kamenjaru svaka čast

  • Hvala, Martine… Ipak, nismo mi pravi Slavonci, tek tamo živimo.. Meni je ovo treći, a Miši drugi Škraping… a vidjet ćemo se i dogodine, nadam se 🙂

  • Lareta

    Pa meni taj škraping zvuči kao dobar izazov, a to mi je jedan od razloga da se počnem i sama pripremati za nagodinu.. tko zna!

  • Pingback: Škraping 2014. | Planinarimo.info

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*