Ša(p)ševo

14.01.2018.

Što Šapice smisle – to pripadnici naše male planinarske nakupine realiziraju unatoč predvidivim i nepredvidivim teškoćama. Danas nismo imali nimalo vjetra, ni trunke blata, ni kapi kiše, ni zraku sunca, a snijeg je počeo padati tek pri kraju pohoda.

Pa u čemu je problem!? Pa tako, termometar je pokazivao -4°C ali je iz nekog razloga u našim kostima izgledalo kao da se živa spustila na -12°C.

Na startnoj crti se pojavilo 18 planinara + jedna “bijela psina” ili u prijevodu 40 šapica. 🙂

Tijekom pohoda smo se malo razilazili i skupljali, pa su neki od nas napravili 19 km, neki malo više cca 20 km, a oni hrabri i odvažni čak 22,3 km. Nije loše. Dapače… Tijekom tih izmjena i promjena putanje (šaranja) pale su i neke kartografske promjene. 🙂

Naime, kota poznata kao “Babina sisa” je zbog previše erotike preimenovana je u “Šapin stjenjak”. Bilo je prijedloga da se nazove “Šapicin stjenjak” ili skraćeno “Picin stjenjak”, što nije prihvaćeno, a vulgarni šaponja će pred sud časti i dobiti stegovne mjere. Sram ga bilo. 😉

Koga zanima gdje se nalazi Šapin stjenjak neka pita Predraga ili Dražena. Njih dva su naprosto ludi za toponimima i novim stazama. Jedan ih čisti i markira, obilazi ih, mazi i pazi, a drugi je naprosto opčinjen njima. 🙂

Još da promijenimo naziv kote “Djedov nos” no i to će doći na red. Kad-tad…

Umalo zaboravih i ono bitno… Učlanili smo čak tri nove šapice iz Osijeka: Sanja, Mirjana i Suzana. Sve cure su za 5. Očekujemo ih na budućim znojnim susretima. Time se broj šapica popeo na 323 (minimalno). 🙂

Isprava smo razmišljali o sadnji novog stabla Javora na koti Javor (712 m/nv) koga bismo potom bušili svrdlima promjera 3 do 5 mm, gurali unutra cjevčice i izvlačili javorov sirup, no mislim da je puno bolje tamo posaditi višnju ili trešnju, a u najgorem slučaju orah. Jednostavnije je i praktičnije. Zar ne?

Jedno je sigurno, današnji je pohod bio iznenađujuće hladan (više subjektivno), voda u bocama i cijevima se smrzla, no objektivno bio je to jedan lijep dan u planini, u dobrom društvu i raspoloženju.

I tako, mogao bih još svašta naklapati, no kasno je i nije mi baš do pisanja eseja. Sukladno tome, od danas uvodimo radnu obvezu za nove članove ili “danak u tekstu”. Sve novo pridošle šapice, od sada trebaju (čitaj moraju) napisati makar jednu priču. Sjetimo se drugih novopridošlica koji su tako stekli svjetsku slavu npr.: Janett Zoghbi, Stevo Nagy, Tomislav Brkić, Dražen Šmit, i mnogi drugi… 🙂

Hvala svima na ljudikanju i nemojte štogod zamjeriti.

Miša Nicinger

Fotke su dragovoljno priložili: Dražen, Martina i Igor, a Ivica se valjda neće ljutiti na pozajmici njegovih slika sa FB-a. 🙂

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*