Šapice šape štrapaciraju

20151115_papuk_mala15.11.2015.

Iako je prerano je govoriti o novim članovima, nakon samo jednog zajedničkog “puf, puf, pant” druženja – imam utisak da su Šapice dobile četiri nove gojzerice.

Riječ je o Ljiljanu i Damiru, čime se osječki ogranak opasno približio mogućnosti otcijepljenja do samoopredjeljenja. 😉

Nadam se kako takav crni scenarij nećemo gledati, jer ćemo im (zlu)rado prepustiti: organiziranje tura, tiskanje majica, pisanje priča, snimanje amaterskih foto, audio i video zapisa, brigu o okolišu, animiranju novih članova i svekolikom zumiranju & fokusiranju na Papuk i Krndiju. Uf, što sam zakomplicirao? Kao MOSTogradnja… Ccc jel’ to meni uopće trebalo!?

Jedno je sigurno, da ništa nije sigurno, pa tako ni vrijeme i mjesto radnje. Ili sam izumio vremeplov il’ sam poludio. Nešto od to dvoje! 🙂 Na Mišinom brdu sam prilikom upisa u tekicu više no uspješno fulao datum, to jest dodao +24 sata. A opet, s druge strane, možda je ta vremenska razlika tek potvrda i dokaz da je sve relativno ili tako nekako…

Na primjer prijašnjih je godina u ovo doba jeseni bilo debelih minusa, puno snijega i leda, a danas štrapaciramo na +10-ak stupnjeva Celzija sa nešto malo sjevernog ledenog povjetarca, koji nas je tek pred kraj upozorio na ono što slijedi za tjedan dana.

Ekipa u sastavu: Davor, Ivan, Jasna, Vlasta, Damir, Ljiljana, Mira, Jasna i moja malenkost starta sa Jankovca i odrađuje pohod pola putem (čitaj markacijom) pola stramputicom i pola makadamom, što se nije dugo vremena dogodilo. A dogodilo se jer su vodiči bili zapričani i iznimno druželjubivi, pa im se nije dalo pogledati zemljovide i Oruxe. 🙂

To se dakako odnosi i na mene. Naime, umjesto uobičajenih filmskih minuta i prekobrojnih fotki, uspio sam odraditi tek trećinu plana i programa. Šmrc! Nadam se da Alija Sirotanović nema internet jer bi se mogao od muke mogao okrenuti u grobu.

Unatoč zabavnoj ekipi, priči, educiranju, razmjeni iskustava, šalama i doskočicama –  uspjeli smo nešto malo i hodati, tj. odraditi 20-ak kilometara pohoda. Mobitel mi se iz nekog razloga resetirao pa imam kraći i dulji trag, kao dokaz našeg štrapaciranja…

Bilo kako bilo, tjedan pred nama valja iskoristiti za montažu zimskih guma, a u ruksake treba ubaciti kape i rukavice. Dolazi nam vrijeme rumenih obraza, crvenih ušiju i nosića, a ni podizanje nogu neće više biti kao što je nekad bilo…

A vi dragi čitatelji & gledatelji, što ste danas lijepo i korisno učinili za vaš krvožilni sustav? Za srce, za nogice i rukice. Zar ne mislite da je krajnje vrijeme za pojavljivanje na startoj crti i da me netko napokon smijeni sa funkcije reportera. 🙂

Miša Nicinger

4 comments

  • Davor

    Od planirane šetnjice od desetak kilometara ispalo je više od dvadeset kilometara i skoro sedam sati hoda.
    Bilo je tu i par lijepih uspona i nekoliko strmoglavih spusteva tek toliko da ne zaboravimo jako brzo ovu turu.
    Nadam se da nismo ubili želju za nastavak druženja novopridošlim članovima današnje šetnjice.

    Slike sa puta

    https://picasaweb.google.com/101853967463530043644/KoprivnatoMaliscakPadeskiJarak#

  • Miša

    Davore, opisi slika su sve “žešći” i sada sam 100% siguran da bi mogao (trebao, pa čak i želio) napisati slijedeću priču. Samo se nešto nećkaš i očekuješ da te svi molimo!? No dobro… Hajde Davore, napiši priču, molimo te Davore, pa zar ne vidiš kako te lijepo molimo i kumimo… 🙂

  • Nadam se da su Damir i Ljiljana danas mogli ići na posao, te da neće odustati od planinarenja :-).
    Iako smo imali minimalna odstupanja od planinirane rute (posebno zadnji strmi spust prema Jankovcu), obećajem da ćemo se idući puta držati najavljene rute.

  • Davor

    Vidim da ti moliš i kumiš, ostale baš ne vidim niti čujem.

    Uostalom ti to tako dobro radiš da nema smisla ništa mijenjati.
    Mijenjati nešto ne znači uvijek promjenu na bolje, obično je na gore.

    Držimo se rutine.

    ….. a ja ću se i dalje malkice šlepati uz tebe.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*