Šapice na Trailu “Put Šarana”

19.08.2018.

Nije nikakva tajna da sam na “BOR Outdoor Weekend 2” odnosno na Trail Put Šarana, koji se drugu godinu za redom održava na obroncima Bilogore, u neposrednoj blizini Virovitičkih ribnjaka – otišao sa ciljem sudjelovanja, ali i sa željom zbližavanja planinara & trkača, maratonaca & hodača. U prijevodu dobrih i još boljih ljudova iz blizine & daljine. 🙂

Naime, puno je planinara u redovima trkača, a ima i dosta trkača u redovima planinara. Kako to!? Pa lijepo. Svi ozbiljni planinari mogu sudjelovati na trailu, a svi trkači općenito su kao stvoreni za planinare, ako ništa drugo barem za kondicijski trening. I jedni i drugi iz svega toga mogu samo profitirati. Npr. veliki broj trkača nikada neće doživjeti ljepote Velebita, Dinare, Učke, Mosora, Gorskog Kotara, Plješevice… i vidjeti svu ljepotu visokog gorja iznad par tisuća metara. A napredni planinari će uzaludno požurivati one koje vole laganini i natenane, i nikada neće osjetiti čari Škrapinga, Wings for Life ili nekog traila u kome se ide do krajnjih granica…

I jedni i drugi vole iste stvari: dečki – cure; cure – dečke; svi se žele dobro oznojiti; puno popiti; svašta pojesti; zezati se; družiti. Trebam li što dodati? Pa na kilometar se vidi da i jedni i drugi obožavaju planine & nizine, zelenilo, potoke, aktivan život, bijeg na brijeg. 😉

Prije stanovitog vremena sam pokušao približavanje mlađahnim planinarima iz Našice, nije prošlo baš sjajno. Oni imaju svoj put, koji se dosta razlikuje od našeg, zatvoreni su i drže se uskog kruga po generacijskom principu. A to je najgora moguća opcija, no tko sam ja da im sudim!? Prije ili kasnije eto njih. 🙂

Danas se dogodilo nešto prekrasno, produbio sam poznanstvo sa Našičanima koji su otvorenog uma i vrlo širokog raspona aktivnosti, godina i shvaćanja, a tek što su oku ugodni. 😉 Dobre ljude pronađeš kad se najmanje nadaš. Tako nekako. 🙂

Za one sumnjičave moram spomenuti i to da su me Virovitičani prihvatili kao sebi ravnog, a ja objeručke prihvatio njih, kao što sam učinio bezbroj puta sa svima pridošlicama iz Slavonije i okolnih zemalja. Pobliže sam upoznao još neke sjajne ljude iz Slatine, Virovitice, Našica, Orahovice (ovdje bih istaknuo Nikolu Borića), Slavonskog Broda, okolice Velike, Požege… Čak i gđu. Vesnu suprugu našeg Manuela. Ukratko, svekolike zaljubljenike u planine i organizatore različitih manifestacija, natjecanja, sportaše, triatlonce, ratnike, planinare, trkače, maratonce i ultraše. Kad porastem i ja ću trčati 100km. Hehe.

Nego, ‘ajmo mi malo pretresti današnji trail i događanja na Virovitičkim ribnjacima.

Zbog tehničke pogreške na web stranicama kao i na facebooku je ostalo od prije najavljeno vrijeme utrke – 11:30 sati, iako su organizatori u zadnji tren odlučili start pomaknutu na 13:00 sati. Razočarenje nas koji smo rano došli je bilo golemo. Mnogi su dan prije trčali NovskaRun, Žumberak trail i imali druge sportske radosti, pa bi nam malo više sna dobro došlo. No, tijekom višesatnog druženja uspjeli smo se dobro zabaviti i zaboraviti ovaj propust, čak smo im bili zahvalni. 🙂 Na kraju smo dobili i suvislo objašnjenje kako su tim potezom željeli omogućiti dolazak i dulje spavanje svima iz udaljenih krajeva. Jako lijepo. 🙂 Dobri su ti Virovitičani, ako ne i najbolji. Ma da se mi ne lažemo – Virovitičanke su mrak, a muškarci su im svi dlakavi i snažni, ma fuj. 😉

Monika Bizik kroz smijeh dodaje: “Za zadovoljstvo u sebi i sreću većina ne treba mnogo, a u ovoj utrci sam to oboje dobila… Svoju volju da to mogu, i sreću da sam osvojila 3. mjesto, kao i predivno druženje sa ljudima gut gut vibreeeeee. Hvala organizatorima na svemu…  Na ovoj prekrasnoj uspomeni koja će biti utisnuta, a zanemarimo čekanje pred utrku i ono što nas je trebalo demotivirati. Možda i bi, da nismo to što jesmo – trkači…” 🙂

Sve drugo što vas može biti zanima imate u našem video zapisu i galeriji fotografija, a tu je i 3d Relive staze koja je bila, kratka, slatka, nimalo skliska, i obišli smo je dva puta.

Jel’ bilo manjkavosti? Pa toga uvijek ima.

Staza je lijepa ali prejednostavna i lako se mogla kratiti ako je netko želio muljati. Premalo je bilo volontera, i općenito niti jedan, ali niti jedan jedini trail, odnosno utrka na kojoj se mjeri vrijeme, ne bi trebala biti održana bez živih ljudi na kontrolnim točkama ili kartica koje se buše (cvikaju) i tako dokazuje da je netko uistinu odradio cijelu stazu.

Startni paket je sadržavao samo broj, ziherice i bon za ručak. Nije da nama koji dolazimo trčati nešto treba, no makar su nam kakvu reklamu mogli uvaliti. 🙂

S druge strane bilo je tu puno toga dobroga. Nemam primjedbi na malobrojne volontere koji su nam bili na raspolaganju. Istaknuo bih Nikolu Borića i djecu sa sokićima i vodom, oni su sve vrijeme i skupljali smeće, pa krasna ekipa za podjelu hrane, iznimna prodavačica majica 😉 pa simpatičan voditelj programa i brifinga, mjeritelji vremena i ostali. Svi su oni odradili svoje bez nervoze i sa osmijehom na licu, dali su nam sve što su mogli i imali. Tnx.

Generalno gledajući ovakve utrke trebaju i mogu najbolje organizirati sudionici istih. Nikako oni koji se ne natječu ili nemaju pojma o čemu se tu radi.

Kupili smo majice za uspomenu, pojeli ukusan ručak koji je napravila ekipa iz Restorana “Park” Suhopolje, a osim piva bilo je tu u puno hladne vode, cisterna za oprati se. Sve u svemu ekipa se dobro zabavila i provela jedan uistinu zanimljiv dan.

Mali lagani afterparti odigrao se u Slatini kod niže potpisanog i prava je šteta što gosti nisu veće izjelice. Nit’ su jeli, nit’ su pili. Kao da su bili siti svega. 😉 Već ćemo mi to jednom nadoknaditi…

Do novog znojnog susreta sa vama, ostajte mi dobro. Idem spavati… Malo sam umoran od dva dana vozikanja, trčanja, nespavanja i drugih obveza… Vidimo se!

Miša Nicinger

p.s.
Dok su stare i nove tj. buduće šapice trčale po Bilogori, pripadnici naše male nakupine iz Požege (Martina, Renata, Maja i Anamarija) i Osijeka (Igor & Zdavko) su skitale po Papuku, fotke je poslao Višeslav Andra Turković i  najavio mogućnost zajedničkih aktivnosti na relaciji: Šapice – Gojzerice. Lijepo, lijepo… 🙂

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*